Da li Balkan dijeli Evropsku uniju?



 

Da li Balkan dijeli Evropsku uniju?

 

Evropska unija se suočava sa ozbiljnom unutrašnjom krizom zbog procesa proširenja, glavna linija suprotstavljanja je između Pariza i Berlina. Francuska je tako 15.oktobra ove godine uz podršku Danske i Nizozemske, blokirala odluku EU, da započne pregovore o pristupanju Albanije i Sjeverne Makedonije. Njemačka i druge članice EU su tu odluku označili kao neosnovanu i pri tome naveli prethodne odluke Evropske komisije. Taj raskol na samom vrhu 28-članog bloka bi mogao ozbiljno ugroziti njihov ugled i povjerenje u očima balkanskih država i tako ih prisiliti, da preusmjere svoje vanjskopolitičke prioritete i možda se okrenu prema Rusiji i njenim integracijskim mehanizmima.

 

Poslije sastanka ministara vanjskih poslova EU u Luksemburgu uslijedile su vijesti o odluci Francuske, Nizozemske i Danske, da blokiraju prijašnju odluku EU o početku pregovora sa obje balkanske države zbog usporenog tempa njihovih reformi. Sve tri države su se suprotstavile početku pregovora sa Albanijom, Francuska  je tako izrazila negativan stav u pogledu početka sličnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom. Pariz je ustrajavao na temeljnim reformama o pristupanju ka članstvu u EU.

 

Njemačka i druge članice EU nisu se složile i tvrdile su, da je Evropska komisija krajem mjeseca maja utvrdila, da su Albanija i Sjeverna Makedonija potpuno u skladu sa uslovima EU ispunile zadatak i da su obje države spremne sudjelovati u pregovorima sa Briselom o pristupanju EU. Pored toga obećanja Brisela o početku pregovora jasno su navedena na spisku zvaničnih odluka, koje je donijela Evropska unija.

 

Istovremeno Brisel upotrebljava diferenciran pristup ka molbama balkanskih država za članstvo, pri čemu se komesar EU za evropsku susjedsku politiku i proširenje Johannes Hahn protivio pozivu Srbije i Crne Gore za započinjanje pregovora, jer bi se te dvije države morale »uložiti više nastojanja za zaštitu pravne države[1]«. 

 

Naravno da su na Balkanu nad tom odlukom bili razočarani. Nekoliko dana prije luksemburškog susreta su se lideri Albanije, Sjeverne Makedonije i Srbije okupili u srbijanskom gradu Novi Sad i optužili Brisel, da ignorira njihove interese. Najutjecajniji institut na Balkanu  IFIMES je pred odlukom Brisela objavio analizu i tu odluku označio kao »ozbiljnu grešku[2]«. 

 

Albanski premijer Edi Rama je poslije susreta sa novinarima rekao, da poziva  svoje kolege iz Sjeverne Makedonije i Albanije, da oblikuju vanjskopolitički program, da ne čekaju na savjete iz Brisela. »Na dnevnom redu naših međunarodnih partnera nije bilo promjena, ipak promijenio se oblik odnosa, koje gradimo, barem da ne čekamo, da će EU naći vremena za nas, da će biti pažljiva. Budimo iskreni, za EU nismo prioritetni zadatak, jer dajemo prednost vlastitim reformama. Ne možemo očekivati, da ćemo postati prioritetni zadatak EU, ipak još uvijek možemo poticati aktivniju i organiziraniju saradnju,« rekao je Edi Rama.

 

Premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić vide uspostavljanje slobodne bezvizne i bescarinske zone na Balkanu – »mali Schengen« - kao primjer takve saradnje. To je jasna poruka Briselu, da razmisli o situaciji, kao i za pojedine članice EU kao što su Bugarska, Rumunija i Hrvatska, koje još uvijek ostaju izvan sveevropskog slobodnog bezviznog prostora[3]

 

Poljska, koja je najaktivnija saveznica balkanskih država kandidata u EU, ima u Briselu dosta napete odnose sa najutjecajnijima. Na nedavnom susretu lidera Višegradske grupe država (Madžarska, Poljska, Slovačka i Češka) u češkom gradu Lany, na kojem su učestvovali slovenski i srbijanski lideri, je poljski predsjednik Andrzej Duda opisao početak pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom kao »lakmus papir, koji će pokazati, kako je EU otvorena u stvarnosti«. Rekao je, da su obje balkanske države već ispunile sve potrebne uslove za početak pregovora sa EU i naglasio,  da Varšava favorizira Evropu »otvorenih vrata«, jer je to jedini način da se osigura miran razvoj EU[4]

 

Taj stav u cijelosti zastupa i Njemačka. Michael Roth, državni ministar za Evropu u Saveznom ministarstvu za vanjske poslove, je za časopis Die Welt rekao, da »su Albanija i Sjeverna Makedonija izvršile svoj domaći zadatak. U posljednjih nekoliko godina bili su izuzetno uspješni u svim poglavljima, tako da su ispunile sve uslove za početak pregovora. Zbog toga ih treba nagraditi i upravo je to učinio Bundestag nedvosmislenim glasanjem. Uvjeren sam, da će uslovi, koje je predlagao Bundestag, uvjeriti druge u EU za započinjanje pregovora o pristupanju EU« naglasio je Roth. Dodao je još, da se »odluke EU vrlo precizno prate ne samo u Albaniji i Sjevernoj Makedoniji, nego u cijeloj regiji. EU mora pokazati, da se potiču napori za sprovođenje reformi. Svako dalje odlaganje početka pregovora ozbiljno bi ugrozilo povjerenje u EU sa negativnim posljedicama za mir i stabilnost u regiji.« Izrazio je također bojazan, da bi dolaskom Rusije, Kine, Turske i država Bliskog istoka u regiji mogao nastati politički vakuum[5]

 

U svom seminarskom radu o pet historijskih Evropa prof. Anis H. Bajrektarević bilježi: »Jedino što danas može očuvati ravnotežu Unije, jeste manevar u kome će Atlantsko-Centralna Europa vješto kalibrirati i održati ekvidistancu kako od probuđene Rusije tako i od sveprisutne Amerike. Da ponovimo, svaka alternativa sadašnjoj Uniji je velika nagodba ili Francuske ili Njemačke sa Rusijom. A to je povratak na Europu XVIII, XIX i ranog XX stoljeća – dakle, direktna sučeljavanja oko centralnih sektora našeg kontinenta, trajni sukobi, ratovi i razaranja.  I Rusija i SAD su nebrojeno puta jasno pokazali moć da vješto i istrajno sprovode svoje vanjskopolitičke zadaće, kao i strast i viziju u artikuliranju istog. Vrijeme je da i Brisel počne da živi svoju vlastitu ideju. Biologija i geopolitika podvrgavaju se jednom istom zakonu: prilagodi se ili umri[6].« 

 

Posljednji događaji u Briselu su, dakle, još jedan pokazatelj ozbiljnog potkopavanja uloge Evropske unije na Balkanu. To sasvim sigurno naširoko otvara prostor i drugim ključnim igračima, prije svega Rusiji, Kini i SAD. Zbog toga Moskva mora razviti jasniji koncept vlastitih interesa i ciljeva u regiji te načine za njihovo ostvarivanje, pri čemu mora uvijek uvažavati lokalnu geopolitičku situaciju i vremenski isprobanu tradiciju rusko-balkanske saradnje.

 

Pyotr Iskenderov, je viši istraživač pri Ruskoj akademiji znanosti, Institut za slovanske studije  (Analiza savremene političke historije).

-----------------------------------------------------------------------------

 

Ljubljana, 06. novembar 2019          

                                                                     

[1] URL: https://www.dw.com/ru/Paris-blocking-negotiations-on-Albania’s-and-NorthernMacedonia’s-accession-to-EU/a-50847311

[2] URL: https://www.ifimes.org/en/9706 

[3] URL: https://regnum.ru/news/polit/2744398.html

[4] URL: https://regnum.ru/news/polit/2741857.html

[5] URL: https://www.welt.de/politik/ausland/plus201795520/EU-Osterweiterung-Russland-China-und-die-Tuerkei-stossen-in-Luecken-die-wir-lassen.html

[6] Bajrektarevic, A. (2018), From WWI to www. – Geopolitics 100 years later, Addleton Academic Publishers New York.