Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira dešavanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. Dayana da Silva je viša službenica za informiranje IFIMES-a u Briselu. U svom tekstu pod naslovom „Konferencija UN-a o okeanima, male ostrvske i arhipelaške nacije koje ponovno oživljavaju duh Beograda iz 1961. godine“ ona naglašava novu moralnu geografiju solidarnosti, ukorijenjenu u nauci, suverenitetu i saradnji nesvrstanih – analognoj i digitalnoj, na Konferenciji UN-a o okeanima 2025. (UNOC3) u Nici, Francuska.
Između časti i nužde je obratiti se na Konferenciji UN-a o okeanima 2025. u Nici. Dolazi u vrijeme krhkosti i preusmjeravanja (kada novo nije došlo, a staro se dovodi u pitanje), kada se naša globalna pomorska zajednica suočava s neviđenom konvergencijom ekološke ranjivosti, geopolitičkih tenzija i hitnih razvojnih potreba - posebno na globalnom jugu.
Okeani nisu samo plave granice. Oni su vezivno tkivo ljudske civilizacije - žila kucavica za nacije čiji opstanak, identitet i kontinuitet oblikuje njihova bliska blizina mora. Nigdje to nije opipljivije nego među malim ostrvskim državama u razvoju (SIDS) i opsežnom obalom i arhipelaškim zemljama u razvoju.
Ove nacije, uprkos svom kulturnom bogatstvu i ekološkom značaju, danas postoje na nesigurnom spoju političke, socio-ekonomske, kulturno-demografske, geomorfološke i ekološke krhkosti. Rastući nivo mora, erodirajuće obale, nestajući izvori slatke vode, sve češći olujni udari i tektonska (umjetno izazvana) nestabilnost su svakodnevne realnosti. Ipak, uz ove fizičke prijetnje, ove nacije se također bore s komunikacijskom izolacijom, ograničenim pristupom podmorskim podatkovnim kablovima, rijetkom pomorskom infrastrukturom i digitalnom marginalizacijom – što sve ometa njihov razvoj i slabi njihov glas u multilateralnim forumima.
Iza valova leži još jedna nevidljiva, ali jednako snažna podjela: digitalna podjela – koja se manifestira u ograničenom pristupu okeanografskim podacima, neadekvatnoj satelitskoj pokrivenosti i odsustvu smislenog sudjelovanja u globalnim okvirima upravljanja podacima. Ovo isključenje potkopava suverenitet podataka – kao dio drugih ekskluzivnih autohtonih socio-političkih, ekonomskih i kulturnih prava utemeljenih Poveljom UN-a, i riskira da cijele nacije budu potisnute na periferiju svjetskog poretka vođenog umjetnom inteligencijom.
Kako međunarodna zajednica brzo integrira umjetnu inteligenciju i robotiku u modeliranje klime, spremnost za katastrofe i upravljanje morskim resursima, postaje ključno osigurati da se tehnologije umjetne inteligencije ne nameću kao instrumenti algoritamske hegemonije od vrha prema dolje, već da se razvijaju u ravnoteži – etički, pravedno i inkluzivno.
U ovom kontekstu, suverenitet podataka moramo posmatrati ne kao luksuz, već kao nužnost - posebno za nacije čija budućnost zavisi od njihove sposobnosti da upravljaju pomorskim resursima, utvrde kontrolu nad svojim ekonomskim zonama, kontinentalnim pojasom i grebenima, te učestvuju u digitalnoj plavoj ekonomiji.
Upravo ovdje moramo ponovo razmotriti temeljne principe Pokreta nesvrstanih (NAM), koje su elokventno artikulirali mislioci poput prof. Anisa H. Bajrektarevića, koji je dugo naglašavao potrebu za istinski inkluzivnim multilateralizmom - utemeljenim na dostojanstvu, ravnoteži i suverenoj jednakosti nacija. On nas podsjeća da NAM nikada nije bio samo relikt Hladnog rata, već trajni poziv na strukturnu pravdu, dugo tražena vrata ka Kantovskoj harmoniji, globalna platforma za države koje se trude da izbjegnu zarobljavanje u rivalstvima velikih sila - sada uključujući digitalna i tehnološka carstva.
Danas, dok se suočavamo s klimatsko-okeansko-AI krizom, poruka Pokreta nesvrstanih je relevantnija nego ikad. Mora se razviti iz geopolitičkog stava u okvir solidarnosti koji obuhvata klimu, okeane, podatke i vještačku inteligenciju – omogućavajući najranjivijim nacijama da vrše kontrolu nad svih pet deklariranih prostora, nad svojim fizičkim i digitalnim suverenitetom.
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) posvećen je ovoj agendi. Kroz svoju predstojeću Globalnu akademiju za geopolitičko-tehnološku budućnost (GPTF) i svoj tekući vodeći program "Razumijevanje vještačke inteligencije", IFIMES i njegov konzorcij međunarodnih partnera (od kojih mnogi dolaze iz zemalja u razvoju) ostaju na raspolaganju globalnom jugu. Ove inicijative imaju za cilj demokratizaciju pristupa tehnološkom predviđanju, jačanje geopolitičke pismenosti i promovisanje etičkog razvoja vještačke inteligencije i robotike prilagođenog potrebama zemalja u razvoju i zemalja u nastajanju.
Nadalje, IFIMES u potpunosti podržava napore Grupe 77 i nastavlja služiti kao pravi evropski prijatelj globalnog juga – ne samo riječima, već kroz konkretne programe angažmana, obrazovanja i osnaživanja. U Beogradu 1961. godine, od 25 osnivačica, 13 su bile ostrvske, arhipelaške i primorske države, dok je (manje od dvije decenije kasnije) već u Havani 1979. godine – Pokret dobio 93 članice. Od tog broja, preko ¾ su bile ostrvske, arhipelaške i primorske države (njih 74). Nijedan drugi multilateralni sistem u historiji nije bio toliko sklon ovim državama kao što je to bio POKRET. Kako bismo održali ovaj duh Beograda i POKRET-a iz 1961. godine, pozivamo na:
o Zaštita od prekomjernog turizma i drugih oblika prekomjerne eksploatacije (pomoć u političko-diplomatskim akcijama, istraživanjima, obukama);
Podsjetimo se: okeani nas vežu u zajedničkoj sudbini, ne samo u zajedničkoj opasnosti. Za zajednice primorskog svijeta, pravda nije apstrakcija - ona se mjeri obalnim linijama, koraljnim grebenima, povezanosti i kodu, smanjenju kiselosti odnosa i mora, plimom koja ne odnosi domove ili kulture.
Stoga, ova Konferencija na visokom nivou u Nici 2025. godine ne smije samo mapirati okeane - on mora mapirati novu moralnu geografiju solidarnosti, ukorijenjenu u nauci, suverenitetu i saradnji nesvrstanih - multiprostornoj, analognoj i digitalnoj podjednako.
Kao što naš profesor kaže: „Harmonija vječnog mira je naše odredište, ali putovanje se zove NAM“!
O autorici:
Dayana da Silva, stručnjakinja za komunikologiju sa sjedištem u Briselu. Trenutno obnaša dužnost više službenice za informiranje IFIMES-a u Briselu.
Tekst je adaptacija obraćanja na Trećoj konferenciji UN-a o okeanima (UNOC3) 2025. (Nica, Francuska), održanoj od 9. do 13.juna 2025.
Stavovi izneseni u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno službeni stav IFIMES-a.
Ljubljana/Nica/Bruxelles, 23.juni 2025
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives“, link: https://www.europeanperspectives.org/en
