Sigurnosno-obavještajno djelovanje za vrijeme pandemije Covid-19



Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Međunarodni institut IFIMES povodom izbijanja pandemije virusa Covid-19 analizira sigurnosno-obavještajno-djelovanje za vrijeme trajanja pandemije. Iz opsežne analize „Sigurnosno-obavještajno djelovanje za vrijeme pandemije Covid-19 izdvajamo najzanimljivije dijelove.

 

Sigurnosno-obavještajno djelovanje za vrijeme pandemije Covid-19

                           

Globalna epidemija prouzrokovana coronavirusom, rezultirat će velikim promjenama u međunarodnim odnosima, pa čak i u unutrašnjopolitičkim odnosima u većini zemalja svijeta. Neki su analitičari počeli govoriti o zaostajanju i padu ekonomija brojnih zemalja i grupacija poput EU, OECD, OPEC itd. te o velikom usponu Kine i u manjoj mjeri nekih drugih država.

 

Odjednom su politički događaji nestali iz medijskih naslova i udarnih vijesti, a političke analize postale su drugorazredne pred masovnim pojavljivanjem ljekara i medicinskih stručnjaka u štampanim i elektronskim  medijima. To je razumljivo ako  uzmemo u obzir podatak, da se do danas 1,5 milijarda ili jedna petina svjetskog stanovništva nalazi u samoizolaciji. Prvi put vidimo korjenite promjene u medijskoj industriji.

 

Kraj štampanih medija i „talk show“ od kuće

 

Sve se mijenja u vrijeme virusa Covid-19, čak i mediji, način izvještavanja i uređivanja. Voditelji više nemaju goste u studiju u svojim emisijama, nego aktivno učešće preko skypa. Gosti ne žele napustiti svoj dom ili grad, kako bi otišli u neki televizijski studio. Tako rade pojedini globalni programi poput „Clevver media“, koji je rangiran na listi Top 10 na YouTube platformi, kojeg gleda više milijardi ljudi i prednjači od 2007.godine pred tradicionalnim medijima. „The Daily Show“, kojeg uređuje Trevor Noah gledaju milioni širom svijeta, napustio je studio i svoj talk show vodi od kuće, to je neka vrsta rada kod kuće na svom kauču poznat kao Sofa talk shows.

 

Društvene mreže, blogovi uništili su štampane medije u zadnjoj deceniji, a za vrijeme Covid-19 mnogi štampani mediji prestali su sa izlaženjem i prešli na elektronske ili PDF formate. S obzirom na činjenicu da coronavirus može preživjeti 24 sata na papiru, ljudi potpuno izbjegavaju kupovinu štampe. Isto tako u vrijeme (samo)izolacija i policijskog sata  nemoguće je opskrbiti prodajna mjesta štampom u fizičkom obliku.

 

Bez obzira na prevladavajuće mišljenje u ovoj fazi, ne treba prejudicirati i dramatizirati stanja, te ne treba donositi finalne zaključke, ali historija medija u zadnjoj deceniji pokazuje velike promjene i prelazak na elektronske medije, te društvene mreže poput Facebooka, Twittera, Instagrama  …itd.

 

Postcoronska faza će donijeti promjene na medijskom polju

 

Pojedini mediji potpuno su se počeli baviti obavještajnim pitanjima u jeku virusne krize. Njihovi analitičari više se ne bave klasičnim  reportažama  i analizama stanja na političkom, društvenom i ekonomskom planu. Jedan dio medija bavi se medijsko-propagandnim ratom protiv određenih pojedinaca/organizacija/država, stavljanjem u opticaj dezinformacije u vezi coronavirusom tako stvarajući opštu paniku među građanima te zemlje. Tako da te analize nemaju mnogo veze sa epidemijom i medicinom, nego se radi o tipičnoj vrsti obavještajnog rada i rata.

 

Ali ono što je nekima bilo začuđujuće je pojava selektivnih informacija u medijima, što je ukazivalo na to, da su obavještajne službe prešle liniju krize globalne epidemije. U javnosti postoji percepcija velikih razlika i neskladnosti između obavještajnih aktivnosti sa medicinskom strukom te epidemiologijom te se tako postavlja pitanje o tome šta je interes obavještajnih službi u vrijeme globalne epidemije? Kako koristiti informacije dobivene o epidemijama u političkom spektru i međunarodnim odnosima?

 

Promjene u obavještajnom djelovanju

 

Mogućnost promijenjenog obavještajnog djelovanja za vrijeme epidemije, koja je zahvatila svijet je očekivana, jer se obavještajne službe bave prikupljanjem, klasifikacijom i analiziranjem podataka, koji se odnose na druge (subjekte) na sigurnosnom, vojnom, političkom, naučnom, ekonomskom i drugim poljima. Informacije dobivene o tim aspektima mogu biti korištene za određivanje smjernica vanjske, sigurnosne, obrambene, ekonomske, razvojne i drugih politika, koja su važne za nacionalnu sigurnost svake države.

 

U normalnim okolnostima sigurnosno-obavještajne službe mogu pokrenuti operacije praćenja epidemija ili nekih zaraznih bolesti u regiji i u širem međunarodnom prostoru, s ciljem pružanja potrebne zaštite svojim građanima/državama, a zatim praćenje utjecaja na države, koje je zahvatila epidemija na političkoj, ekonomskoj i sigurnosnoj razini, kao i na razini dostupnih resursa, kako bi se spriječila odnosno otklonila prijetnja zdravlju.

 

Obavještajne službe obavljaju tu aktivnost prema instrukcijama politike i usmjerene su na otkrivanje visine ekonomske štete koja je pogodila tu zemlju. Analiziraju se  posljedice epidemije na ekonomiju, budžet, standard građana, pozicioniranje u regionalnim i međunarodnim odnosima te procjene nivoa uspjeha ili neuspjeha u borbi protiv te epidemije. Kako se epidemija odražava na političku moć države ili na broj ljudi koji su izgubili živote ili imaju posljedice zbog epidemije, kako bi analizirali  projekcije budućeg demografskog razvoja u toj zemlji. Sve ove informacije dobivene su od obavještajnog aparata iz kojeg se formira široka baza podataka i činjenica na osnovu čega političari formuliraju strategiju različitih odnosa prema drugim zemljama pogođenim epidemijom. Te informacije mogu biti (zlo)upotrijebljene, također, za različite oblike pritisaka, kao što su politički, ekonomski, ali i vojni pritisci na pojedinu zemlju.  

 

Prikrivanje informacija od strane država

 

Suočavajući se sa obavještajnim aktivnostima, te njihovom važnošću za nacionalnu sigurnost, pojedine države su dobro pripremljene za ove aktivnosti, pa nastoje uspostaviti blokadu informacija u pokušaju zataškavanja epidemije, u nadi da će zaustaviti ili ograničiti njeno širenje. U slučaju da epidemija izmakne kontroli, država primjenjuje metode smanjenja broja zaraženih i umrlih u službenim izjavama/evidencijama.

 

Najistaknutiji primjeri takvog postupanja je odnos iranskih vlasti na početku širenja aktualne epidemije. Vlasti su Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) dostavljale podatke o epidemiji, koji su predstavljali samo 20% od stvarnog broja zaraženih i smrtnih žrtava.

 

Zbog činjenice prikrivanja podataka, iranske vlasti su zbog vojnog i političkog  konflikta sa Washingtonom željele prikriti stvarne brojke zaraženih kao državnu tajnu, kako ne bi pružile dodatnu priliku svom neprijatelju, da iskoristi posljedice epidemije protiv njih na način da se iranski narod pozove na pobunu protiv vlasti, zbog nesposobnosti da se suoči sa epidemijom. Drugi razlog je, da iranske vlasti ne žele tražiti pomoć međunarodne zajednice iz straha, da bi na taj način američke ili zapadne obavještajne službe dobile priliku za infiltraciju i ulazak u državu u svojstvu  zdravstvenih i humanitarnih djelatnika/organizacija, što ugrožava njihovu nacionalnu sigurnost.

 

Isti scenarij dogodio se u Kini 2002. godine, kada se u ovoj zemlji pojavio virus  SARS sindrom Severe acute respiratory syndrome, koji je zahvatio grad Foshan u novembru 2002.godine. To  je bila prva globalna epidemija u trećem mileniju. Vlasti u Pekingu prikrivale su istinu i držale su podatke o epidemiji u velikoj  tajnosti. Međutim njemačka obavještajna služba (BND) imala je tajne izvore informacija unutar Kine, pa je razvila plan za nadzor epidemije špijuniranjem važnih telefonskih komunikacijate mogućnosti provjere, da li su informacije dobivene iz više izvora unutar Kine međusobno podudarne. Bio je to veliki uspjeh njemačke obavještajne službe, koja je razvila važnu bazu podataka o epidemiji i njezinoj prirodi, kao i o visini ljudskih i ekonomskih gubitaka, koje je pretrpjela Kina te razotkrila strategiju Kine za zataškavanje epidemije. Istovremeno ti podaci bili su važni pri uspostavljanju efikasnih mjera u borbi  protiv epidemije, da bi se usporio/spriječio njen dolazak u Njemačku.

 

Možda su takve obavještajne aktivnosti i rano alarmiranje te pripreme za dolazak coronavirusa bile presudne, da je Njemačka na četvrtom mjestu u svijetu po broju inficiranih prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije, a broj smrtnih slučajeva u usporedbi sa drugim evropskim zemljama je još uvijek relativno nizak.

 

Pažnja obavještajnih agencija usmjerena prema Kini i Iranu

 

Danas su vodeće obavještajne agencije užurbano usmjerile svoje ljudske i tehnološke resurse, kako bi razotkrile šta se događa u Kini za vrijeme trenutne epidemije. CIA je počela tražiti stvarne podatke o epidemiji u ovoj zemlji, kao i načine na koje se ova zemlja suočila sa njom i kako je ograničila njezino širenje, do te mjere da su američki sateliti bili usmjereni za praćenje događaja na terenu.

 

Kako bi prikupili informacije o novom coronavirusu, eksperti su ukazali na to, da američke obavještajne službe imaju na raspolaganju izdvojena velika sredstava za pridobivanje informacija. To znači, da traženje i pretraživanje relevantnih informacija nije ograničeno samo na praćenje službenih izvještaja, medija ili društvenih mreža, nego se koriste sva ostala raspoloživa obavještajna sredstva poput satelita, agenata i doušnika, kao i komunikacijski nadzor. Agenti se drže profesionalne tajnosti i nema sumnje, da će Sjedinjene Američke Države sve više koristiti svoje obavještajne agencije, posebno u Kini i Iranu, u vezi s utjecajem Covid-19 na njih.

 

Interesantno je, da ove akcije nikako nisu u nadležnosti CIA-e. Sjedinjene Američke Države jedna su od rijetkih zemalja, koja ima medicinsko-zdravstveno-obavještajnu službu, koja je poznata kao Nacionalni centar za medicinsku obavještajnu djelatnost - National Center for Medical Intelligence (NCMI), a koja je pod nadležnošću obrambene obavještajne agencije (DIA).

 

Glavna svrha te obavještajne operacije nije očuvanje ljudskih života, već procjena obima štete, koja je zadesila kinesku ekonomiju, a koja prijeti ekonomiji zapadnih zemalja. Sažetak o metodama liječenja, koje koristi Kina daje važnu informacijsku bazu o znanstvenom stanju u medicinskoj struci i farmaceutskoj industriji i do kojeg nivoa je ova država stigla. Obavještajne službe će pokušati, da ukradu kemijske formule cjepiva i terapija prije nego što se registriraju, ili da privlače farmaceutske kompanije uključene u proizvodnju novih lijekova, da se presele iz matične u njihovu zemlju, u zamjenu za ogromne financijske iznose, kako bi sa tim lijekovima monopolizirale i trgovale sa njima koristeći ih u  ekonomske i političke svrhe.

 

Tako smo bili svjedoci prepirke, koja se dogodila između Sjedinjenih Američkih Država i Njemačke, kada su SAD pokušala privući njemačku kompaniju CureVac  sa naprednim istraživanjima na polju izrade cjepiva protiv coronavirusa, da se preseli u SAD gdje imaju odjel u Bostonu i da proizvede cjepivo isključivo za njih. Poslali su poziv direktoruDanielu Menichellu, da posjeti SAD i da se sastane sa potpredsjednikom SAD Mike Penceom u Bijeloj kući, a zatim bi na njega izvršili dodatni pritisak. Upravni odbor kompanije je zbog toga odmah razriješio Daniela Menichella sa položaja čelnog čovjek kompanije.

Špijunske operacije i obavještajne službe ne mogu izliječiti coronavirus ili zaustaviti njegovo širenje, ali onima koji donose političke odluke mogu pružiti detaljnije informacije/podatke, koje olakšavaju donošenje odluka u pravo vrijeme,  kako se  ne bi ponovio italijanski primjer sa coronavirusom. Sa ozbiljno planiranim koracima, država izbjegava ili umanjuje kolaps u zdravstvenom sistemu i anksioznost unutar stanovništva te donosi procjene i utvrđuje političke i ekonomske posljedice. To se također odnosi na dezinformacijske kampanje i oštro uzajamno optuživanje za globalnu epidemiju kao što se sada događa između SAD i Kine.

Obavještajne službe za vrijeme krize sa coronavirusom rade standardni posao tj. pridobivanje informacija do kojih drugi nemaju dostupa. To se posebno odnosi na zemlje poput Kine ili Irana, u čije službene podatke/evidencije se ne vjeruje.

 

Zatvaranje granica, policijski sat i karantene, koje su sada na snazi u Evropi i Americi uzrokuju zatvaranje dobro uspostavljenih službenih kanala razmjene informacija/podataka i komunikacija. U ovakvim okolnostima dobro mogu funkcionirati samo obavještajne službe.

 

Svjedoci smo proteklih dana kolapsa globalnih financijskih tržišta, pada cijena nafte kao posljedice naftnog rata između Saudijske Arabije i Rusije i nefunkcionalnosti birokratskog sistema Evropske unije, u mjeri u kojoj svaka država sama „liječi svoje rane“ bez solidarnosti unutar EU. Sve su to ozbiljne prijetnje, koje su se pojavile zbog epidemije, tako da se obavještajne službe vrlo aktivno bave epidemijom, koja je  postala velika prijetnja nacionalnoj sigurnosti većine država svijeta ali i čovječanstva.

 

Analitičari upozoravaju na promjene u mnogim sferama naglašavajući utjecaj pandemije Covid-19 na pad nivoa prihoda crkava i vjerskih zajednica, kojima će prema sadašnjim procjenama prihodi pasti na 15-20% dosadašnjih prihoda što će ozbiljno ugroziti djelovanje crkava i vjerskih zajednica što u krajnjoj fazi može potaknuti[zb1]  razvoj ekumenizma, jer će morati zajednički tražiti rješenja za svoje  egzistencijalne probleme.

 

Inficiranje sigurnosno-obavještajnih sistema – slučaj ANB

 

U djelovanju tajnih službi prisutna je praksa upotrebe obavještajnih podataka u obliku virusa kako bi se inficirali sigurnosno-obavještajni sistemi na način da služe interesima onih koji produciraju obavještajni virus.

 

U regionu Balkana najilustrativniji primjer za obavještajno inficiranje je Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) Crne Gore, koja intenzivno djeluje na inficiranju sigurnosno-obavještajnog sistema NATO-a. To se intenziviralo početkom održavanja masovnih litija i molebana u organizaciji Mitropolije Crnogorsko-Primorske Srpske pravoslavne crkve (MCP SPC) zbog donošenja spornog Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica u Crnoj Gori 27.decembra 2019.godine. Od januara 2020.godine je ANB započela intenzivno kreirati i slati nevjerodostojne često i lažne informacije/podatke o pojedincima i organizacijama klasificirajući ih, da ugrožavaju odnosno da rade protiv države i državnosti Crne Gore i protiv NATO-a. Eksperti smatraju, da se radi o najobičnijim podmetanjima, lažima, koje su posredovane u sigurnosno-obavještajni sistem NATO-a, ali i partnerskim sigurnosno-obavještajnim agencijama sa namjerom da se nanese šteta pojedincima i organizacijama, a zaštiti režim predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića (DPS). Za poznavaoce prilika u Crnoj Gori je jasno, da se radi o običnim lažima i podmetanjima ANB, jer režim Mila Đukanovića dobro zna da bi povlačenjem spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti prestala sva masovna okupljanja i navodna ugrožavanja države Crne Gore i NATO-a, kojeg Đukanović ovoga puta zloupotrebljava za lične interese opstanka na vlasti. Zbog toga NATO mora obratiti veću pažnju na provjeru i klasifikaciju svih obavještajnih podataka, koji dolaze iz Crne Gore i upozoriti režim da ne zloupotrebljava članstvo u NATO-u, jer niko ne napada niti ugrožava Crnu Goru i NATO.  Režim Mila Đukanovića, koji je već 31 godinu na vlasti, je uplašen protestima građana na kojima se okuplja čak 1/3 svih građana Crne Gore iz različitih etničkih zajednica. Pojedine sigurnosno-obavještajne agencije iz regiona odnosno njihovi pojedini pripadnici su uključeni u koruptivno-kriminalnu mrežu Mila Đukanovića i nezakonito rade za Đukanovićeve interese što zahtjeva veći nadzor nad njihovim radom i sankcioniranje u matičnim zemljama.

 

Crna Gora je tokom pandemijske krize prouzrokovanom virusom Covid-19 u početku prikrivala podatke o oboljelima/zaraženima, jedno vrijeme sebe je predstavljala kao jednu od rijetkih zemalja, koja nema oboljelih odnosno zaraženih virusom Covid-19 što nije odgovaralo realnom stanju. Kasnije se pokazalo, da Crna Gora prema zvaničnim podacima ima isti broj oboljelih kao Kosovo (oko 100), a Kosovo ima skoro četiri puta više stanovnika i daleko brojniju dijasporu, koja je značajnim dijelom nastanjena i u Italiji.

 

Crna Gora je stvarajući lažni ambijent, da nije žarište pandemije prouzrokovane virusom Covid-19  čak lansirala lažne kontraobavještajne informacije, da je Republika Srbija otuđila/konfiskovala tri crnogorska respiratora, kako bi ponovno skrenula pažnju sa pandemije i njenih posljedica prouzrokovane virusom Covid-19, jer se pokazuje da se zdravstveni sistem Crne Gore nije spreman suočiti sa pandemijom Covid-19 i pokušava je iskoristiti u političke svrhe.

 

Analitičari smatraju, da je Crnoj Gori potrebno pomoći u suočavanju sa pandemijom prouzrokovanom virusom Covid-19, jer njeno neodgovarajuće reagiranje na visok intenzitet pandemije može prouzrokovati veliki broj ljudskih žrtava. Ipak, najjači virus, kojim je već tri decenije zaražena Crna Gora je virus kriminala i korupcije, koji je kapilarno prisutan i inficiran u svim segmentima društva, a njegov nosilac je vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS) i njen čelnik Milo Đukanović.

 

Moglo bi se navesti još niz primjera obavještajnog djelovanja ANB kao što je bilo subverzivno djelovanje Crne Gore, povodom inicijative za uspostavljanje tzv. mini Schengena, prema Srbiji i njenom predsjedniku Aleksandru Vučiću (SNS), ali i prije nekoliko dana kada je režim crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića i režim albanskog premijera Edija Rame (PS) zajedno sa predsjednikom Kosova Hashimom Thaçijem (PDK) učestvovao u rušenju legalne Vlade Kosova na čelu sa premijerom Albinom Kurtijem (LVV). Također, režim Đukanovića počeo je sa javnom objavom imena osoba za koje postoji rizik od zaraze prouzrokovane virusom Covid-19, što osobe, koje se nalaze u (samo)izolaciji stigmatizira čak i kriminalizira te se time krše njihova temeljna ustavom zagarantirana prava.

 

Analitičari smatraju, da je Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) Crne Gore tipičan primjer kakva ne treba biti jedna moderna sigurnosno-obavještajna agencija, koja je oslonac višedecenijskog režima i političko-kriminalnih struktura. ANB je leglo i rasadnik kadrova za održavanje režima Đukanovića, a to potvrđuje i činjenica da je aktuelni predsjednik Vlade Crne Gore Duško Marković (DPS), bio direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Zabrinjava činjenica, da ANB neprestano kreira i plasira izmišljene informacije u sigurnosno-obavještajni sistem NATO-a o navodnim opasnostima, a institucije države Crne Gore provode diplomatsko-obavještajne aktivnosti prema pojedincima i organizacijama. Ključan cilj djelovanja ANB je osigurati opstanak na vlasti režima Mila Đukanovića, koji još uvijek održava dobre odnose sa Rusijom, usprkos verbalnim javno iznesenim optužbama koje se upućuje prema Rusiji. Analitičari smatraju, da ukoliko je Milo Đukanović simbol NATO vrijednosti u regionu onda ne iznenađuju rezultati obavljenih istraživanja u državama Zapadnog Balkana, koji pokazuju da je povjerenje i ugled u NATO-a nesumnjivo u stalnom padu i zbog toga NATO mora izraziti zabrinutost.

 

Analitičari smatraju, da težinu epidemijske situacije u Crnoj Gori potvrđuju i zvanični podaci, da se Crna Gora 26.marta 2020.godine zvanično obratila NATO/EADRCC za međunarodnu pomoć sa zahtjevom za pomoć (Montenegro requests international assistance in their response to COVID-19) u kojem se između ostaloga traži mobilna bolnica sa 1.000 bolesničkih kreveta i sa potražnjom čak za 5.688.353 kirurških maski (Linkovi: Montenegro requests international assistance in their response to COVID-19 https://www.nato.int/cps/en/natohq/news_174576.htm , https://www.nato.int/nato_static_fl2014/assets/pdf/2020/3/pdf/200327-eadrcc-montenegro-covid19-request.pdf i https://www.nato.int/nato_static_fl2014/assets/pdf/2020/3/pdf/200326-eadrcc-montenegro-covid19-request.pdf .

 

Eksperti podsjećaju, da je bolnica St George's Hospital u Londonu, koja je osnovana 1733.godine najveća bolnica u Velikoj Britaniji  ima 1.300 bolesničkih kreveta, dok bolnica tradicionalne kineske medicine „Peking“ ima 565 kreveta, dnevnu fluktuaciju 8.000 pacijenata i druga je po veličini u Kini i šesta na svijetu. U regionu je najveća bolnica Klinički centar Srbije u Beogradu i po veličini spada među 10 najvećih bolnica u svijetu.

 

Analitičari smatraju, da je ključno pitanje svih sigurnosno-obavještajnih agencija u ovom periodu da tragaju, provjeravaju i/ili štite informacije ne samo  aktivnosti u vezi sa iznalaženjem cjepiva, nego i  kako je virus Covid-19 nastao i kako će djelovati u budućnosti odnosno da se razjasne kvalifikacije, da li se radi o vještački produciranoj ili prirodnoj pojavi.

 

Ljubljana, 29. mart/ožujak 2020