Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i širom svijeta. Među istaknutim saradnicima je Ebrahim Rezaei Rad, doktorand međunarodnih odnosa i univerzitetski predavač. U svom članku pod naslovom „Redefiniranje energetske sigurnosti u eri energetske tranzicije: Lekcije iz rata u Ukrajini“, Rezaei Rad proučava kako je rat u Ukrajini preoblikovao razumijevanje energetske sigurnosti i ističe ključne lekcije koje nudi za snalaženje u tekućoj globalnoj energetskoj tranziciji.
U svijetu u kojem energija više nije samo stvar fizičkih resursa, a tehnologija, otpornost mreže i geopolitika igraju fundamentalne uloge, rat u Ukrajini pokazao je kako međunarodni šokovi mogu fundamentalno redefinirati energetsku sigurnost. Od evropske plinske krize do skoka u zelenim tehnologijama, ova analiza predstavlja ključne lekcije o složenosti energetske sigurnosti u doba tranzicije i istražuje puteve za zemlje ka održivoj i na krize otpornoj budućnosti.
Energetska sigurnost, kao temelj nacionalne i međunarodne politike, tradicionalno se odnosila na sposobnost zemalja da osiguraju stabilno, pouzdano, pristupačno i adekvatno snabdijevanje energijom. U prošlosti se ovaj koncept prvenstveno fokusirao na tri glavna stuba: pristup resursima fosilnih goriva, osiguranje tranzitnih ruta i stabilnost cijena. Međutim, današnji svijet se suočava s višeslojnim i složenim transformacijama koje tradicionalne okvire čine nedovoljnim, čineći sveobuhvatno i višedimenzionalno redefiniranje energetske sigurnosti neophodnim. Ove transformacije uključuju globalni prelazak na čistu energiju, napredak u novim tehnologijama, pritiske klimatskih promjena i geopolitičke složenosti. Oni ukazuju na to da energetska sigurnost više nije ograničena na fizičke resurse i mora obuhvatiti tehnologiju, energetske mreže, kritične minerale, digitalnu infrastrukturu, ekonomsku fleksibilnost i međunarodnu koordinaciju.
Jedan od najznačajnijih događaja u redefiniranju energetske sigurnosti je fokus na tehnologiju i kritične minerale. U prošlosti su zemlje procjenjivale svoju energetsku sigurnost na osnovu rezervi nafte i plina i kontrole nad tranzitnim rutama. Ali danas, zemlje koje posjeduju tehnologije proizvodnje čiste energije, pametno upravljanje mrežom i napredne sisteme skladištenja igraju ključnu ulogu u globalnoj energetskoj sigurnosti. Tehnologije čiste energije uključuju proizvodnju električne energije iz solarnih i vjetroelektrana, tehnologiju vodika, napredne baterije i pametne sisteme upravljanja potrošnjom energije. Nadalje, pristup kritičnim mineralima kao što su litijum, kobalt, nikl, mangan i rijetki zemni elementi, koji su neophodni za proizvodnju tehnologija čiste energije, postao je primarna dimenzija energetske sigurnosti.
Tehnološke dimenzije energetske sigurnosti također znače sposobnost razvoja i lokalizacije tehnologija čiste energije. Zemlje sposobne za proizvodnju solarnih ćelija, vjetroturbina, litijumskih baterija i naprednih sistema skladištenja ne samo da smanjuju svoju zavisnost o uvozu energije i tehnologije, već i jačaju svoj geopolitički položaj i globalnu konkurentnost. Ova promjena pokazuje da je današnja energetska sigurnost vođena i tehnologijom i politikom. Zemlje s tehnološkom prednošću mogu kontrolirati cijene energije, ubrzati zelene inovacije i poboljšati svoju poziciju u međunarodnim pregovorima.
Još jedna ključna dimenzija redefinirane energetske sigurnosti je otpornost elektroenergetskih mreža i energetske infrastrukture. Obnovljivi izvori energije, posebno solarna i energija vjetra, inherentno su isprekidani i nepredvidivi. Stoga elektroenergetske mreže moraju biti pametne i fleksibilne, uključujući napredne sisteme skladištenja i pametno upravljanje opterećenjem. Iznenadni nestanci struje ili fluktuacije napajanja mogu poremetiti cijelu digitaliziranu ekonomiju nacija. Električna vozila, teška industrija i potrošnja domaćinstava direktno zavise o elektroenergetskoj mreži. Napredne zemlje poput Njemačke, Danske i Japana pokazuju uspješne primjere otpornosti mreže kroz opsežna ulaganja u pametne mreže i baterije za skladištenje (Chibueze Munonye, 2025).
Kibernetička sigurnost je također postala središnji stup energetske sigurnosti. Kontrolni sistemi, pametne mreže, oprema za skladištenje i sistemi za upravljanje potrošnjom oslanjaju se na digitalne tehnologije. Svaki kibernetički napad može poremetiti proizvodnju, distribuciju i potrošnju energije, uzrokujući široko rasprostranjenu ekonomsku i društvenu štetu. Nedavni cyber napadi na energetsku infrastrukturu u Evropi, Americi i postrojenjima kompanije Aramco u Saudijskoj Arabiji pokazali su da su energetske mreže vrlo ranjive bez sajber zaštite (Venkatachary et al., 2024). Energetska sigurnost tokom prelaznog perioda je nepotpuna bez sajber sigurnosti i izlaže zemlje nepredvidivim šokovima.
Ekonomske dimenzije energetske sigurnosti su se također promijenile. Investicije potrebne za razvoj obnovljivih izvora energije, vodika, skladištenja i pametnih mreža su značajne, a zemlje moraju uravnotežiti održivost okoliša, ekonomsku dobrobit i otpornost mreže. Rastući troškovi energije, čak i uz smanjenu potrošnju fosilnih goriva, mogu stvoriti ekonomski i društveni pritisak i smanjiti javno prihvatanje energetske tranzicije. Zemlje koje mogu upravljati ovom ravnotežom će i poboljšati svoju energetsku sigurnost i održati svoju ekonomsku konkurentnost.
Geopolitičke dimenzije redefiniranja energetske sigurnosti su također ključne. Energetska tranzicija pomiče ravnotežu moći s izvoznika fosilnih goriva na zemlje koje kontroliraju tehnologije čiste energije i sirovine. Zemlje Bliskog istoka i Sjeverne Afrike s resursima nafte i plina moraju osmisliti nove strategije kako bi održale svoju ulogu zbog postepenog pada globalne potražnje. Zemlje istočne Azije, Evropska unija i Sjedinjene Američke Države ojačale su svoju geopolitičku poziciju ulaganjem u tehnologije čiste energije, mreže i infrastrukturu. Sposobnost zemalja da se uključe u međunarodnu koordinaciju, upravljaju tehnologijom i pristupe novim resursima je fundamentalni dio energetske sigurnosti u novoj eri.
U prošlosti su potrošači igrali pasivnu ulogu, i samo su koristili energiju. Međutim, danas, domovi, električna vozila, pametne mreže i oprema za skladištenje omogućili su potrošačima da igraju aktivnu ulogu. Ova promjena transformirala je energetsku sigurnost iz centraliziranog koncepta u distribuirani, participativni i višeslojni.
Rat u Ukrajini, koji je započeo u februaru 2022. godine, stvorio je neviđenu geopolitičku i energetsku krizu, dodatno ističući važnost redefiniranja energetske sigurnosti. Rusija, kao jedan od najvećih svjetskih proizvođača i izvoznika nafte i plina, igrala je ključnu ulogu u snabdijevanju energijom Evrope, osiguravajući preko 40% prirodnog plina Evropske unije. S početkom rata i nametanjem široko rasprostranjenih međunarodnih sankcija protiv Rusije, zalihe energije su se smanjile, a globalno tržište se suočilo s cjenovnim šokom. Ova kriza je pokazala da preveliko oslanjanje na jednu zemlju izvoznicu energije može ozbiljno utjecati na energetsku sigurnost cijelog kontinenta i učiniti zemlje ranjivim na vanjske šokove. Slika 1 prikazuje evropske zemlje s najvećom zavisnošću o ruskom plinu prije rata u Ukrajini. To ukazuje na to da krize poput rata u Ukrajini zadaju fundamentalni udarac zemljama koje ovise o uvozu energije iz određene geografske regije.
Slika 1: Evropske zemlje koje najviše zavise od prirodnog gasa iz Rusije
Na primjer, neki stručnjaci predlažu formiranje energetskog saveza između SAD-a i Rusije kako bi se upravljalo i stabiliziralo snabdijevanje i cijena plina u Evropi (Karić, 2025). Iznenadni porast cijena energije izvršio je intenzivan pritisak na evropsku ekonomiju. Indeksi cijena energije na evropskim berzama dostigli su historijske rekorde u prvim mjesecima rata, opterećujući energetski intenzivne industrije poput čelika, hemikalija i proizvodnje hrane visokim troškovima. Slika 2 prikazuje grafikon globalnih cijena sirove nafte i porast cijena nakon rata u Ukrajini.
Slika 2: Cijene sirove nafte WTI i Brent od 24. juna 2021. do 27. oktobra 2022.
Vlade su bile prisiljene da brzo implementiraju pakete podrške i politike očuvanja energije kako bi ublažile inflacijski utjecaj rastućih troškova energije na ekonomiju i egzistenciju građana. Ovo iskustvo je pokazalo da savremena energetska sigurnost više nije ograničena samo na osiguranje fizičkih resursa, već obuhvata i ekonomsku otpornost, prilagodljivost i sposobnosti upravljanja krizama. Kao odgovor na krizu, evropske zemlje su brzo krenule u diverzifikaciju svojih izvora energije. Ugovori o ukapljenom prirodnom gasu (LNG) sklopljeni su sa Sjedinjenim Američkim Državama, Katarom i zapadnoafričkim zemljama, dok su aktivirane strateške mreže za skladištenje gasa i nafte. Slika 3 ilustruje najveće svjetske izvoznike LNG-a.
Slika 3: Kapacitet izvoza tečnog prirodnog plina
Ulaganja u obnovljive izvore energije, uključujući solarnu i energiju vjetra, te tehnologiju vodika, povećala su se kako bi se smanjila dugoročna ovisnost o fosilnim gorivima. Evropske zemlje su također ojačale dugoročne politike za očuvanje energije i povećanu efikasnost, ubrzavajući provedbu programa za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Još jedna kritična dimenzija krize bila je otpornost mreže i upravljanje potražnjom. Rastuće cijene energije i ograničenja u opskrbi učinili su upravljanje opterećenjem, napredno skladištenje i pametne mrežne sisteme ključnim za sprječavanje široko rasprostranjenih nestanaka struje. Iskustvo rata u Ukrajini pokazalo je da elektroenergetske mreže kojima nedostaje fleksibilnost, digitalizacija i napredne mogućnosti skladištenja nisu u stanju da se nose s iznenadnim krizama. Kibernetički napadi također su se pojavili kao još jedan ozbiljan rizik, prisiljavajući nacije da ojačaju digitalnu sigurnost i kontrolne mreže.
Praktične lekcije rata u Ukrajini za globalnu energetsku sigurnost su značajne. Prvo, diverzifikacija izvora i ruta je neophodna za smanjenje ranjivosti. Drugo, otpornost mreže i sposobnost upravljanja potražnjom tokom krize su od ključne važnosti. Treće, kibernetička sigurnost i zaštita digitalne infrastrukture su temeljni stubovi energetske sigurnosti. Četvrto, međunarodna koordinacija i dugoročna ulaganja u tehnologije čiste energije mogu osnažiti zemlje da se suoče s globalnim šokovima. Konačno, ova kriza je otkrila da je savremena energetska sigurnost višedimenzionalni koncept koji obuhvata tehnologiju, mreže, strateške rezerve, ekonomiju, geopolitiku i međunarodnu saradnju.
Komparativna analiza ukrajinske krize s prošlim energetskim krizama otkriva da, iako je energetska sigurnost oduvijek bila podložna geopolitičkim i ekonomskim uslovima, jedinstvene karakteristike trenutne krize su fundamentalno promijenile njenu prirodu. Naftna kriza 1970-ih, izazvana naftnim embargom OPEC-a protiv zapadnih zemalja, dovela je do naglog porasta cijena nafte. U to vrijeme, fokus zemalja bio je na fizičkim rezervama nafte i kontroli tranzitnih ruta, te je postojao relativni vremenski okvir za prilagođavanje. Shodno tome, mjere industrijaliziranih zemalja prvenstveno su uključivale upravljanje strateškim rezervama i prilagođavanje potrošnje, dok tehnologija mreže i obnovljivi izvori energije još nisu igrali značajnu ulogu. Poremećaji u snabdijevanju energijom na Bliskom istoku i u Africi su daljnji primjeri tradicionalnih kriza prvenstveno usmjerenih na snabdijevanje naftom i plinom, gdje su zemlje, fokusirajući se na diverzifikaciju izvora i skladištenje, uspjele izbjeći ozbiljnu štetu. U ovim krizama, moderne energetske tehnologije i otpornost mreže dobile su manje pažnje, s glavnim naglaskom na pristup resursima i stabilnost cijena.
Nasuprot tome, energetska kriza koja je proizašla iz rata u Ukrajini posjeduje različite karakteristike koje naglašavaju potrebu redefiniranja energetske sigurnosti. Prvo, podudarnost ove krize s globalnim prelaskom na čistu energiju značila je da se zemlje suočavaju ne samo s nedostatkom fizičkih resursa, već i s tehnološkim rizicima i ovisnošću o kritičnim mineralima. Vjetroturbine, solarni paneli, litijumske baterije i druge tehnologije čiste energije zahtijevaju stabilan pristup mineralima, a koncentracija proizvodnje ovih materijala u ograničenom broju zemalja stvorila je novi geopolitički rizik. Drugo, digitalne i pametne mreže, neophodne za obnovljivu energiju, postale su krhke i ranjive, gdje cyber napadi i fluktuacije u proizvodnji mogu poremetiti cijeli sistem. Treće, kriza u Ukrajini pokazala je da energetska sigurnost više nije samo nacionalno pitanje; međunarodna koordinacija, multilateralni energetski sporazumi i regionalna saradnja ključni su za smanjenje ranjivosti. Ova kriza također naglašava razlike u energetskoj sigurnosti među zemljama na različitim nivoima razvoja. Evropske nacije s naprednom infrastrukturom, skladištenjem energije i pametnim mrežama uspjele su upravljati šokom smanjenih zaliha ruskog plina, iako uz visoke ekonomske troškove. Nasuprot tome, zemlje sa slabom infrastrukturom ili velikom zavisnošću o fosilnim gorivima suočile su se s težim krizama i povećanim ekonomskim rizicima. Ova realnost ukazuje na to da je energetska sigurnost u novoj eri višeslojni koncept isprepleten s tehnologijom, ekonomijom i politikom. Poređenja s drugim krizama, poput istočnoazijske naftne krize i poremećaja u snabdijevanju plinom u Africi, pokazuju da moderna energetska sigurnost zahtijeva kombinaciju faktora: otpornost mreže, diverzifikaciju resursa, ekonomsko upravljanje i cyber zaštitu. Ukrajinska kriza je stvarni primjer potrebe za dugoročnim ulaganjem u tehnologije čiste energije i pametne mreže, jer ove mjere ne samo da povećavaju energetsku otpornost, već i jačaju geopolitičku nezavisnost zemalja i međunarodnu pregovaračku moć. Još jedna lekcija iz ukrajinske krize je važnost ekonomske fleksibilnosti i pametnog donošenja politika. Skok cijena energije, inflacijski šok i pritisak na industrije i potrošače otkrili su da zemlje moraju imati fleksibilne programe za suočavanje s tržišnim nestabilnostima. To uključuje kombinaciju strateških rezervi, diverzifikacije energije, ulaganja u nove tehnologije i podržavajućih ekonomskih politika. Zemlje sposobne da izgrade takvu otpornost mogu ublažiti posljedice kriza i osigurati svoju ekonomsku i društvenu održivost. Nadalje, ukrajinska kriza istakla je važnost energetske diplomatije i međunarodne saradnje. Nijedna zemlja ne može sama garantovati svoju energetsku sigurnost u današnjem složenom svijetu. Evropske zemlje, formiranjem regionalnih saveza, osiguravanjem ugovora o LNG-u i zajedničkim ulaganjima u obnovljive izvore energije, primjer su ovog pristupa.
Energetska sigurnost više nije samo pitanje pristupa resursima ili kontrole tranzitnih ruta. Ukrajinska kriza i razvoj energetske tranzicije pokazali su da je energetska sigurnost višedimenzionalan i dinamičan koncept. Ona obuhvata tehnologiju, mreže, kritične sirovine, ekonomsku otpornost, cyber sigurnost i međunarodnu koordinaciju. Zemlje koje efikasno upravljaju ovim dimenzijama moći će igrati centralnu ulogu u budućem energetskom poretku, dok će one koje se pridržavaju tradicionalnih modela ostati ranjive na geopolitičke, ekonomske i tehnološke šokove. Iskustvo rata u Ukrajini pokazalo je da energetska sigurnost zahtijeva strateško planiranje, dugoročna ulaganja i fleksibilno donošenje politika. Uspjeh u ovoj oblasti zahtijeva duboko razumijevanje međudjelovanja tehnologije, ekonomije, geopolitike i međunarodne saradnje.
O autoru:
Ebrahim Rezaei Rad je doktorand međunarodnih odnosa i univerzitetski predavač. Njegova primarna oblast istraživanja su energetske studije, energetska sigurnost i geopolitika. Autor je nekoliko naučnih članaka iz ovih oblasti i prezentovao je svoj rad na međunarodnim konferencijama posvećenim energetskim i geopolitičkim pitanjima. Osim toga, koautor je nekoliko knjiga o srodnim temama u saradnji sa drugim istraživačima.
Stavovi izneseni u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno zvanični stav IFIMES-a.
Ljubljana, 29.novembar 2025
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni konzultativni status pri Ekonomsko-socijalnim vijećem ECOSOC/UN od 2018.godine. i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives”, link: https://www.europeanperspectives.org/en
