POLITIČKA KRIZA VLADAJUĆE KOALICIJE NACIONALNIH STRANAKA I NUŽNOST PRIJEVREMENIH IZBORA

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES analizira aktuelnu situaciju u Bosni i Hercegovini. Iz opširne analize izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove:

Bosna i Hercegovina već se nalazi u predizbornoj kampanji za oktobarske lokalne i vjerovatno prijevremene parlamentarne izbore. Međusobni sukobi između političkih stranaka nastavljaju se. Posebno se intenzivira politički sukob između vladajućih nacionalnih stranaka (Srpska demokratska stranka, Stranka demokratske akcije, Hrvatska demokratska zajednica).
Sadašnji politički sukob, kojeg stvaraju nacionalne stranke u BiH ima dva značenja:

  1. Iz sukoba nacionalne stranke žele da izvuku korist za jačanje uticaja u svojim narodima pred lokalne izbore u smislu, da su oni jedini autohtoni zaštitnici nacionalnih interesa.

  2. Da sukob produciraju svjesno i po dogovoru, jer su naglo počele da rastu socijalne tenzije iz kojih se razvija novi ali vrlo ozbiljan bunt i nezadovoljstvo prema vlastima.

Da bi vladajuće nacionalne strukture održale svoj uticaj vrlo bojažljivo otvaraju nedovoljno riješeno nacionalno pitanje u BiH i na taj način pokušavaju pobjeći od suštinskih životnih problema u Bosni i Hercegovini.
Nacionalni političari razvijaju nove političke konflikte zato što ne žele javno priznati svoj neuspjeh, a vjerovatno nesposobnost i neznanje u rješevanju nagomilanih ekonomskih i socijalnih problema. Za razliku od drugih država u okruženju, koje bilježe značajne stope rasta, Bosna i Hercegovina stagnira ili ima minimalna poboljšanja, koja nisu dovoljna za ozbiljne promjene vrlo složenih i otvorenih ekonomskih i socijalnih pitanja. Prema podacima Agencije za promociju stranih investicija BiH (FIPA) vrijednost neposrednih investicija u BiH u periodu maj 1994 do 31.12.2003 iznosila je 2,1 milijarde konvertibilnih maraka što je nedovoljno i ujedno pokazatelj, koji govori o nesposobnosti vlasti u BiH da privuku strane investitore.
Privatizacija vođena pod upravom nacionalnih stranaka pretvorena je u pljačku državne imovine. U pozadini privatizacijskih aktivnosti nalaze se sve tri nacionalne stranke - konce povlače ljudi koji su bili bliski ratnim vođama na sve tri strane (Hrvati, Srbi, Bošnjaci) i koji su na ratnom profiterstvu sa manjom grupom istomišljenika raspoređeni u svim gradovima BiH stekli veliko bogatstvo na pljački vlastitih naroda. Takvi ljudi i danas djeluju iz sjene i imaju jak uticaj na aktuelne lidere nacionalnih stranaka. Tako Dragana Kalinića i sam vrh SDS-a još uvijek kontroliraju Momčilo Mandić sa grupom »novopečenih biznismena«, SDA je pod uticajem Hasana Čengića, a HDZ pod uticajem hercegovačkih poslovnih tajkuna.
Posebno je interesantno privatizacijsko pljačkanje u Republici Srpskoj u sferi bankarskog sektora, kojeg je provodio Mladen Ivanić. Naime, u vrijeme kada je bio predsjednik Vlade Republike Srpske prodavao je banke višemilionske vrijednosti za jedan jedini Evro (Kristal banka a.d. je prodao Hypo Adria Bank za 1 Evro), ili prodaja Banjalučke banke a.d. za 200.000 KM, a da prethodno nije utvrđena realna vrijednost kapitala tih banaka. Ilustrativan je primjer, da je zgrada podružnice Kristal banke u Brčkom nedavno prodata za oko milion KM, dok je cijela banka prodata za 1 Evro.
U privatizaciji banaka Ivanićev glavni konsultant i izvođač radova bio je Milenko Vračar, kojem su SAD i EU zabranile ulazak na njihovu teritoriju, što otvara sumnju da se radi o kriminalnim strukturama, koje u BiH u poslednjih 12 godina uglavnom vode glavnu riječ. Stanovništvo je svjesno, da sa takvom vlašću nema nikakve perspektive i zbog toga su sve glasniji oblici nezadovoljstva, koji se sve više izražavaju na ulicama i prijete da poprime vrlo ozbiljne razmjere masovnih protesta širom BiH. Do ovakvog stanja u BiH došlo je, kada su svoju vlast ponovno učvrstile nacionalne stranke u entitetima i na nivou BiH nakon vrlo kratkog vremenskog perioda, kada su vlast vršile demokratske stranke ljevice (SDP, SP, SNSD). I na primjeru Bosne i Hercegovine pokazuje se, da politička desnica na Balkanu predstavlja nešto sasvim drugo u poređenju sa razvijenim zapadnim društvima. Pokušaj, da se nacionalne stranke transformiraju i reformiraju u umjerene konzervativne stranke, bio je uzaludan pokušaj i »prazna retorika« nacionalnih stranaka, koje su još jednom na takav način pokušale prevariti predstavnike međunarodne zajednice. Toj prevari nažalost je »nasjeo« i visoki predstavnik u BiH lord Paddy Ashdown.
Za jačanje uloge nacionalnih stranaka, koji se još uvijek legitimišu kao nacionalni pokreti, odgovornost treba preuzeti sadašnji visoki predstavnik u BiH lord Paddy Ashdown. Ashdown je prvi visoki predstavnik u BiH, koji je pružio ruku nacionalistima poslije izbora 2002. godine proglašavajući ih reformiranim i demokratskim - što je možda najveća zabluda koja se mogla desiti u poslijeratnoj BiH. Nacionalne stranke sprovele su kozmetičke promjene ali su im krajnji ciljevi ostali isti. Ponovno aktualiziranje i ostvarivanje ciljeva nacionalnih stranaka značio bi potpuni slom BiH, a taj neuspjeh ne bi bio samo neuspjeh bh. naroda i njenih građana nego i neuspjeh međunarodne zajednice i potpuni slom njene politike u ovom dijelu Balkana. Zato je krajnje vrijeme da se problemi u BiH počnu suštinski rješavati.
Protestni skupovi opozicije u Banja Luci i Vlasenici bili su znak nade, da su započete promjene i da je vrh ledenog brijega pokrenut. Na skupu u Banja Luci se uprkos lošem vremenu okupilo oko 30 hiljada ljudi. Nažalost, policija Republike Srpske koristila je sofisticirane metode odvraćanja građana od skupa informacijama (prijetnjama), da je opozicija spremna na rušilačke akcije, pa čak i na rušenje Republike Srpske što se nije dogodilo - to bio najdostojanstveniji i najveći po masovnosti javni skup u BiH.
Međunarodni institut IFIMES smatra, da je održavanje Međunarodne konferencije o investiranju u BiH u Mostaru 26. i 27. februara 2004 još jedan promašaj aktuelne vlasti. Ne ulazeći u razloge zašto je za održavanje konferencije izabran baš Mostar, kada je, između ostalog, bilo poznato da Mostar nema odgovarajućeg aerodroma, koji bi u potpunosti omogućio siguran pristanak i polijetanje aviona. Te podatke je, sasvim sigurno, trebao posjedovati predsjednik Organizacionog odbora konferencije i tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH dr. Dragan Čović, uvažavajući činjenicu da na konferenciju dolaze ugledni državnici i privrednici iz inostranstva. Zbog toga dr. Čović nije oslobođen objektivne odgovornost te bi morao biti uključen u istragu, kako bi se definitivno razjasnile sve okolnosti tragične pogibije makedonskog predsjednika Borisa Trajkovskog.
Organiziranje jedne takve međunarodne konferencije sa najavljenim visokim gostima i takvim konceptom ne može imati konkretnih rezultata. Po običaju, poslije govora uglednih državnika, vrlo malo vremena ostane za konkretne odgovore na pitanja onih, koji su zbog toga i došli na konferenciju. Nastupe su uglavnom imali predstavnici kompanija i organizacija, koji već nekoliko godina dominiraju u BiH kao stubovi podrške razvoju BiH i koji su uvjereni u svoje značajno poslanstvo: WB, EBRD, USAID. Glavni sponzori konferencije temeljito su iskoristili vrijeme za samopromociju i predstavljanje svojih planova za budućnost (Unicredito, Coca Cola, Hypo Alpe Adria, Daimler Chrysler). Prvi dan konferencije zaključen je nastupom direktora Agencije za promociju stranih investicija (FIPA), koji je objasnio dostignuća proteklih godina i uopćeno progovorio o potencijalima na različitim područjima privrede u BiH. Takva vrsta prezentacije imala bi smisla možda negdje u Japanu, a i tamo ga vjerovatno ne bi pitali o uslovima vlasničke transformacije navedenih projekata, nego bi bila postavljena konkretna pitanja, koja bi zahtjevala konkretne odgovore i podatke.
Drugi dan konferencije bio je nešto konkretniji, jer su se organizirali okrugli stolovi na temu bankarstva, industrije i energetike, infrastrukture, poljoprivrede i prehrane te turizma. Moderatori su bili ljudi, koji su stručnjaci u svojim oblastima. Okrugli stolovi omogućili su barem dio konkretnosti, koja je toj konferenciji bila neophodna.
Međunarodni institut IFIMES smatra, da je Međunarodna konferencija o investiranju u BiH bila, prije svega, namijenja medijskoj promociji političke elite i međunarodne zajednice, a ne otklanjanju uzroka nedovoljnog i nezainteresiranog investiranja u BiH od završetka rata pa sve do danas. Nedostajalo je konkretnih informacija i podataka o implementaciji zakona, koji zaustavljaju proces privatizacije i prijedlog mjera koje namjeravaju provesti bosanskohercegovačke vlasti, kako bi stvorili povoljniji ambijent za inostrano investiranje.
Jedan od problema novonastalih država u istočnoj i jugoistočnoj Evropi je tijesna povezanosti političkih elita i kriminalnih struktura. Kriminalne strukture »potražuju« svoj dug od političkih elita još iz vremena nastanka i osamostaljivanja tih država, kada su kriminalne strukture uveliko potpomogle političke elite u njihovim namjerama. Prema podacima Svjetske banke (WB) BiH se po korupciji nalazi na 2. mjestu među zemljama Evrope i centralne Azije - odmah iza Makedonije. Zbog nedonošenja antikorupcijskih zakona, zakona o visokom školstvu... na čekanju je 118 miliona $ sredstava WB.
Donošenje zakona o direktnom izboru načelnika općina u Federaciji BiH je pozitivni iskorak u diskriminatorskom izbornom sistemu, koji je posljedica Daytonskog mirovnog sporazuma.
Hapšnje osoba optuženih za ratne zločine i dalje će opterećivati odnose BiH sa međunarodnom zajednicom. Tu se prije svega misli na hapšenje Karadžića i Mladića ali i druge pojedince optužene za ratne zločine. Dobrovoljna predaja šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata, optuženih za ratne zločine u BiH (Prlić, Ćorić, Stojić, Petković, Praljak i Pušić), je pozitivan potez. Međutim, njihova predaja dodatno će opteretiti Republiku Hrvatsku za umiješanost za ratna zbivanja u BiH (1992-1995). Šestorica bosanskohercegovačkih Hrvata, iako su državljani BiH, insistirala je, da njihove optužnice stignu u Zagreb i da se predaju Haaškom tribunalu posredovanjem hrvatskih vlasti te tako otputuju u Haag. Njihovo puštanje na slobodu i omogućavanje odbrane sa slobode doprinijelo bi dodatnoj destabilizaciji situacije u BiH, jer su oni bili izvršioci politike uništavanja državnosti BiH, diskriminacijske politike prema ne-Hrvatima (Srbima i Bošnjacima), posebno Jadranko Prlić u funkciji predsjednika vlade tzv. hrvatske republike »Herceg-Bosna«, koja je marionetski sprovodila politiku zvaničnog Zagreba u BiH. Neprimjeren je potez Vlade Federacije BiH, koja je dala garancije za šestoricu haaških optuženika, koji su se posredstvom vlasti susjedne države Hrvatske predali haaškom sudu, dok istovremeno traže garancije Vlade FBiH za njihovo puštanje i odbranu sa slobode. Odobravanje početka pregovara sa strane EU pozitivan je korak za Hrvatsku ali sa time počinju i hrvatski problemi, jer mora odgovoriti na mnogobrojna (neugodna) pitanja. Hrvatska će morati riješiti otvorena pitanja sa susjedima (BiH, Slovenija, Srbija i Crna Gora), povrat imovine građanima srpske nacionalnosti, pitanje afirmacije (diskriminacije) manjina, a tu je još uvijek otvoreno pitanje gradnje sinangoge za potrebe židovske zajednice u Zagrebu, koju je srušio NDH režim tokom 2. svjetskog rata, problem povratka tokom nedavnog rata oduzete imovine bosanskohercegopvačkim građanima itd. Sadašnji pristup EU, koji bazira na ideji, da je Hrvatska mnogo bliža EU nego BiH, može dodatno destabilizirati situaciju u regiji i prouzrokovati nove tenzije. Pogotovo kada se izaslanici hrvatskog premijera i predsjednika HDZ-a Ive Sanadera još uvijek tajno sastaju sa liderima HDZ BiH i u svakom trenutku su, preko njih, u stanju destablizirati Bosnu i Hercegovinu - što i čine.
Tome svoj doprinos daje i politika lidera SDA i aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Sulejmana Tihića. Tihić vodi otvorenu »prohrvatsku politiku« sa dijelom SDA, koju je još instalirao Alija Izetbegović i koja je još uvijek latentno prisutna. Ta politika napaja se sa nevidljivom potrebom po povezivanju, koje bi bilo protuteža srpskim interesima, na kraju i istorijskom naslijeđu, prema kojoj bi u bošnjačkoj istoriji postojala politika približavanja Bošnjaka i Hrvata na račun Srba. Takvu politiku najlakše je opravdavati prividnim približavanjem BiH Evropi preko Hrvatske kao susjeda, koja se nalazi na (njenom) Zapadu. Iako je u tome i dio istine, suština takve politike je u jedinstvenosti u protivsrpstvu, što opet nanosi šetetu jedinstvenosti Bosne i Hercegovine u kojoj žive i Srbi kao konstitutivni narod.
Sulejman Tihić, koji je u vrijeme rata bio zarobljenik u srpskim logorima, vodi vrlo jasnu »prohrvatsku« politiku i pri tome se neuspješno suprostavlja uglađenom i »novom« dr. Draganu Čoviću te mu u potpunosti prepušta ekonomska pitanja u BiH (Čović otvara sajam u Mostaru, sajam u Gradačcu, otvara ZEPS u Zenici, saziva međunarodnu konferenciju o investiranju u BiH, preko svojih ministara na nivou BiH i FBiH potpuno nadzire finansije i budžet itd.). Tihić u međuvremenu rješava pitanja izbjeglica te izuzetno ispostavljeno pitanje policije i FOSS-a (federalna obavještajno sigurnosna služba), štrajkove ekonomsko osiromašenih Bošnjaka, organizira svečano otvaranje starog mosta u Mostaru itd.
Dodatne tenzije u BiH prouzrokuju pogrešni potezi i ponašanje međunarodne zajednice, kao što je nedavna neuspješna akcija SFOR-a u traženju optuženika za ratne zločine Karadžića i Mladića na Palama. U toj akciji teško su ranjeni pravoslavni sveštenik Jeremija Starovlah i njegov sin Aleksandar. Primjer hapšenja Sadama Huseina u Iraku dokaz je, da se hapšenja optuženih za ratne zločine mogu uspješno izvesti samo ukoliko u njima sudjeluju domaće vlasti.
Možda je najilustrativnije sadašnju situaciju u BiH, na nedavnom okruglom stolu opozicije (SDP, SNSD, SP, NHI) u Sarajevu, opisao Petar Đokić, predsjednik Socijalističke partije, koji je tom prilikom rekao: »Na vlasti su partije, koje su bile dominantne pred početak i tokom minulog rata, zbog čega proces integracije ide veoma teško. Moramo prestati razmišljati o BiH kao privremenom rješenju, jer nikad neće doći do njene podjele, niti do stvaranja unitarne države. Moramo odustati od ovakvih ideja i rješavati probleme poput pljačkaške privatizacije, jer, u protivnom, ostaćemo u beznađu kriminala i korupcije«.
Međunarodni institut IFIMES smatra, da aktuelna politička situacija u BiH vodi raspisivanju prijevremnih parlamentarnih i izbora za Predsjedništvo BiH, jer mnogobrojne ankete pokazuju da aktuelna vlast ima legalitet ali nema prijeko potrebnog legitimiteta i autoriteta. Prijevremeni izbori bi pokazali realan odnos političkih snaga na uzburkanoj političkoj sceni u Bosni i Hercegovini.


ISTRAŽIVANJE JAVNOG MNJENJA

Podaci o uzorku:
• Uzorak: slučajan troetapni
• Veličina uzorka: 1143 ispitanika (punoljetni građani oba pola)
• Metodologija: telefonska anketa
• Period: od 20.04.2004 do 23.04.2004
• Stepen pouzdanosti: 95%
• Kontrola: na 10% uzorka
• Standardna devijacija +/-3
• Teritorija: Republika Srpska

Kako ocjenjujete protestno okupljanje u organizaciji opozicije (SNSD, SP i DNS) u Banja Luci 23. marta i Vlasenici 17. aprila 2004?

POZITIVNO ~ 78,10%
NEGATIVNO ~ 9,20%
NEMAM STAV ~ 12,70 %

Podaci o uzorku:
• Uzorak: slučajan troetapni
• Veličina uzorka: 1143 ispitanika (punoljetni građani oba pola)
• Metodologija: telefonska anketa
• Period: od 20.04.2004 do 23.04.2004
• Stepen pouzdanosti: 95%
• Kontrola: na 10% uzorka
• Standardna devijacija +/-3
• Teritorija: Republika Srpska

Smatrate li da su sadašnje vladajuće strukture u Republici Srpskoj kriminalne (SDS, PDP)?

DA ~ 77,10%
NE ~ 9,70%
NEMAM STAV ~ 13,20%

Podaci o uzorku:
• Uzorak: slučajan troetapni
• Veličina uzorka: 1143 ispitanika (punoljetni građani oba pola)
• Metodologija: telefonska anketa
• Period: od 20.04.2004 do 23.04.2004
• Stepen pouzdanosti: 95%
• Kontrola: na 10% uzorka
• Standardna devijacija +/-3
• Teritorija: Republika Srpska

Da li očekujete da će opozicija javno saopštiti nove programe razvoja?

DA ~ 72,20%
NE ~ 14,80%
NEMAM STAV ~ 13,00%

Podaci o uzorku:
• Uzorak: slučajan troetapni
• Veličina uzorka: 2101 ispitanika (punoljetni građani oba pola)
• Metodologija: telefonska anketa
• Period: od 20.04.2004 do 23.04.2004
• Stepen pouzdanosti: 95%
• Kontrola: na 10% uzorka
• Standardna devijacija +/-3
• Teritorija: BiH (Republika Srpska, Federacija BiH, Brčko Distrikt)

Da li ovakva organizacija sudske vlasti u BiH može objektivno štititi građane i obezbjediti povjerenje prema stranim investitorima?

NE ~ 64,30%
DA ~ 27,50%
NEMAM STAV ~ 8,20%

Podaci o uzorku:
• Uzorak: slučajan troetapni
• Veličina uzorka: 2101 ispitanika (punoljetni građani oba pola)
• Metodologija: telefonska anketa
• Period: od 20.04.2004 do 23.04.2004
• Stepen pouzdanosti: 95%
• Kontrola: na 10% uzorka
• Standardna devijacija +/-3
• Teritorija: BiH (Republika Srpska, Federacija BiH, Brčko Distrikt)

Da li vjerujete visokom predstavniku u BiH lordu Paddyu Ashdownu i njegovoj politici koju provodi u Bosni i Hercegovini?

NE ~ 71,20%
DA ~ 19,90%
NEMAM STAV ~ 8,90%