Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] sa sjedištem u Ljubljani redovno analizira dešavanja na Bliskom istoku, Balkanu i širom svijeta. U svojoj najnovijoj analizi „Od Gaze do Hormuza: Geopolitička pat-pozicija i novi Bliski istok“, dr. J. Scott Younger, bivši međunarodni kancelar Univerziteta President u Indoneziji, počasni istraživački saradnik Univerziteta u Glasgowu i član Savjetodavnog odbora IFIMES-a, analizira brzo promjenjivi geopolitički pejzaž Bliskog istoka. Posebnu pažnju posvećuje novim strateškim savezima, iransko-izraelskom sukobu, geopolitičkom i strateškom značaju Hormuškog moreuza, izraelsko-palestinskom sukobu, vanjskoj politici američkog predsjednika Donalda Trumpa te rastućim rizicima od šire međunarodne nestabilnosti.
Nedavno ljeto obilježile su rekordno visoke temperature u pojedinim dijelovima Evrope i široko rasprostranjeni sušni uslovi, što je pitanje klimatskih promjena ponovo stavilo u središte javne i političke pažnje.
Možda najzanimljiviji nedavni geopolitički razvoj odnosi se na tri zemlje koje su nedavno potpisale sporazum koji po svojim elementima podsjeća na odbrambeni savez NATO-ovog tipa. Turska, Saudijska Arabija i Pakistan očigledno su prepoznali da je za dugoročni mir i stabilnost potrebno da „ustanu i budu uvaženi“. Sve tri zemlje spadaju među politički, ekonomski i strateški najznačajnije države šireg Bliskog istoka i okolnih regija. Friedmann (2009) je Tursku, imajući u vidu njen geopolitički položaj na istočnoj granici EU te njenu dugu i složenu historiju, s pravom svrstao među ključne države 21. stoljeća.
Još jedan važan razvoj odnosi se na razgovore između Omana i Irana, dvije zemlje koje se nalaze na suprotnim stranama Hormuškog moreuza, plovnog puta od ključnog značaja za regionalnu i globalnu energetsku sigurnost. Cilj razgovora je pronalaženje prihvatljivog rješenja koje bi omogućilo normalizaciju plovidbe kroz moreuz. Takav diplomatski angažman, međutim, navodno nije naišao na odobravanje američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je prema pojedinim navodima vršio pritisak na Oman i upozoravao ga da ne intervenira. To može ukazivati na rastuću frustraciju predsjednika Trumpa, posebno imajući u vidu da se sukob s Iranom, nakon perioda relativnog zatišja, ponovo intenzivirao, dok je blokada Hormuškog moreuza nastavila ograničavati normalan pomorski saobraćaj.
Sukob se, čini se, nije razvio u skladu s očekivanjima koja su se pripisivala izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu. Pojedine procjene očekivale su da bi rat mogao biti okončan u roku od nekoliko sedmica i da bi u Iranu mogla biti pokrenuta promjena režima. Umjesto toga, proteklih šest mjeseci ukazuje na odsustvo jasnog pobjednika i sve izraženije približavanje strateškom zastoju. Predsjednik Trump će zbog toga biti suočen s potrebom da američkoj javnosti objasni visoke političke, vojne i finansijske troškove sukoba bez jasno vidljivog strateškog ishoda.
S približavanjem američkih izbora za Kongres u novembru, naredne sedmice mogle bi biti posebno značajne. Ukoliko predsjednik Trump nastavi gubiti javnu podršku za svoje vanjskopolitičke poteze, a njegovi politički protivnici ostvare značajan uspjeh na izborima, njegova sposobnost da tokom posljednje dvije godine mandata provodi ključne dijelove svoje političke agende mogla bi biti ozbiljno ograničena.
Još jedno pitanje koje i dalje dominira međunarodnim dnevnim redom jeste budućnost palestinskih teritorija i pitanje njihovog konačnog političkog uređenja i odnosa prema Izraelu – pitanje koje, uprkos višedecenijskim pregovorima i sukobima, ostaje neriješeno.
Izraelska vlada na čelu s premijerom Benjaminom Netanyahuom vjerovatno je najdesničarskija vlada u historiji Izraela. Ministri Bezalel Smotrich i Itamar Ben-Gvir aktivno podržavaju politike koje potiču širenje izraelskih naselja i prisustva na Zapadnoj obali, što izaziva ozbiljnu zabrinutost zbog budućnosti palestinskog stanovništva, mogućnosti daljnjeg raseljavanja i sve izraženije erozije teritorijalnih pretpostavki za rješenje dvije države.
Ovakva politika posljednjih mjeseci izazvala je snažne reakcije više evropskih vlada, uključujući Njemačku, Italiju i Ujedinjeno Kraljevstvo, koje su nastavak širenja naselja ocijenile nezakonitim i suprotnim međunarodnom pravu. Međutim, ukoliko međunarodne osude ne budu praćene konkretnijim političkim i ekonomskim mjerama, uključujući ciljane sankcije, izraelska vlada mogla bi nastaviti ignorirati takve kritike. Izraelski politički vrh pritom očigledno računa na to da i dalje uživa snažnu političku podršku Sjedinjenih Država.
Istovremeno, izraelska vlada pokazuje nespremnost da omogući Sjedinjenim Državama napredak u provedbi predloženog mirovnog plana predsjednika Donalda Trumpa za Gazu, uprkos Hamasovim signalima o spremnosti na razoružavanje. Iako su osnovni elementi plana već skicirani, između ključnih aktera i dalje postoji duboko nepovjerenje, posebno na izraelskoj strani. Takva situacija istovremeno može odgovarati političkim interesima premijera Netanyahua i njegove vlade, jer omogućava održavanje postojećeg statusa quo i odgađanje političkog rješenja.
Čini se da su izgledi za značajniji napredak po ovom pitanju ograničeni sve dok je stav Sjedinjenih Država prema izraelskoj vladi slabiji nego što bi zahtijevala ozbiljna diplomatska inicijativa, a predloženi Odbor za mir nema dovoljno političkih ovlasti za poduzimanje učinkovitih mjera. Očekuje se da će se izraelski izbori održati u oktobru, dok aktuelne političke projekcije ukazuju na mogućnost značajnih gubitaka za Netanyahua i njegove saveznike. Takav izborni ishod mogao bi otvoriti prostor za ozbiljnu promjenu kako unutrašnje tako i vanjske politike Izraela.
Izraelski premijer dobro poznaje ličnost, politički stil i instinkte predsjednika Trumpa i čini se da je to znanje u više navrata koristio u svoju političku korist. Ovo nije prvi put da je Netanyahu zauzeo poziciju koja je dovela u pitanje ili ograničila Trumpove političke inicijative.
Kada je mirovni plan prvi put predstavljen, izraelske oružane snage – IDF – povukle su se samo na položaje koji su im omogućili da zadrže kontrolu nad približno polovinom Pojasa Gaze. Takav potez nije bio dovoljno politički osporen, dok je IDF posljednjih sedmica nastavio vojne operacije, službeno usmjerene protiv Hamasa, ali uz veliki broj civilnih žrtava. Istovremeno, izraelske snage proširile su kontrolu na dodatna područja teritorije.
Ukoliko se krajnje desničarskoj izraelskoj vladi dopusti da nastavi s takvom politikom bez značajnih međunarodnih posljedica, postoji rizik da bi dugoročno mogla ostvariti cilj uspostavljanja izraelske kontrole nad sve većim dijelom, pa i nad cijelom teritorijom, čime bi dodatno bile potkopane teritorijalne i političke pretpostavke za održivo rješenje dvije države. Takav razvoj događaja ne bi smio biti prihvaćen kao nova normalnost. Vrijeme je da međunarodna zajednica, posebno vlade koje se protive takvoj politici, svoje stavove izraze jasnije, koordiniranije i odlučnije.
Širi problem predstavlja činjenica da predsjednik Trump rijetko pokazuje spremnost da ozbiljno razmotri alternativna gledišta, uključujući stavove tradicionalnih saveznika unutar NATO-a. Istovremeno, nastavlja pokazivati neuobičajeno snažan lični i politički interes za ruskog predsjednika Vladimira Putina, što i dalje predstavlja važan faktor u razumijevanju njegovog pristupa međunarodnim odnosima.
Neočekivani dolazak direktora CIA-e u Moskvu radi razgovora s ruskim zvaničnicima, očigledno bez prethodnog obavještavanja pojedinih evropskih saveznika, bio je posebno značajan. Ovakvi potezi otvaraju pitanja o prirodi i sadržaju američko-ruskih kontakata, kao i o stepenu koordinacije unutar zapadnog savezništva. Vjerovatno će tek naknadno biti poznato više detalja o tim razgovorima.
Zbog toga bi naredna dva do tri mjeseca mogla biti posebno turbulentna i nepredvidiva. Rusija pod vodstvom Vladimira Putina sve češće upućuje prijeteće poruke prema Ujedinjenom Kraljevstvu, dok se širi međunarodni sistem suočava s periodom povećane geopolitičke neizvjesnosti i slabljenja tradicionalnih mehanizama upravljanja krizama.
Razvoj događaja, od Gaze do Hormuškog moreuza, ilustrira širu geopolitičku stvarnost: postojeći međunarodni poredak nalazi se pod sve većim pritiskom, tradicionalni savezi se preispituju, a odsustvo odlučnih diplomatskih rješenja omogućava da regionalni sukobi proizvode sve šire, pa i globalne posljedice.
Bliski istok tako ulazi u novu geopolitičku fazu u kojoj se tradicionalni savezi preoblikuju, utjecaj Sjedinjenih Država sve otvorenije osporava, a odsustvo održivog političkog rješenja u Gazi i široj regiji stvara nove rizike za regionalnu i globalnu sigurnost.
Friedmann, G. (2009). The Next 100 Years: A Forecast for the 21st Century. Doubleday, New York.
Younger, J. S., & Cook, J. R. (2026). Sustainable Development: Challenges & Assessment in Civil Engineering. CRC Press, Oxon, UK.
O autoru:
Dr. J. Scott Younger, OBE, profesionalni je građevinski inženjer s više od četiri decenije međunarodnog iskustva, uključujući 42 godine profesionalnog angažmana na Dalekom istoku. Radio je u deset zemalja za Svjetsku banku (WB), Azijsku razvojnu banku (ADB) i Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).
Autor je brojnih stručnih i analitičkih radova, a bio je i kolumnista časopisa Forbes Indonesia i GlobeAsia. Bio je član upravnih odbora Britanske i Evropske trgovinske komore, te 17 godina obavljao funkciju potpredsjednika Međunarodne poslovne komore.
Njegova profesionalna ekspertiza obuhvata infrastrukturu i održivi razvoj, a upotpunjena je dugogodišnjim interesom za međunarodne odnose. Prethodno je obavljao funkciju međunarodnog kancelara Univerziteta President u Indoneziji, dok je danas počasni istraživački saradnik na Univerzitetu u Glasgowu. Također je član Savjetodavnog odbora IFIMES-a.
Dr. Younger živio je i radio na Tajlandu od 1978. do 1983. godine, a u okviru projektnih angažmana posjećivao je Mjanmar (Burmu), Bangladeš i Nepal.
Njegova najnovija knjiga, Sustainable Development: Challenges and Assessment in Construction (Održivi razvoj: Izazovi i procjena u građevinarstvu), dostupna je za kupovinu direktno od izdavača i putem Amazona.
Stavovi izneseni u ovom članku pripadaju isključivo autoru i ne odražavaju nužno službene stavove IFIMES-a.
Ljubljana/Glasgow, 6. septembar 2026
[1] IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom veću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives“, link: https://www.europeanperspectives.org/en
