Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane redovno analizira dešavanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. Thanos Kalamidas, novinar, kolumnista za različite štampane i digitalne medije, te osnivač i glavni urednik časopisa OVI, u svom članku „Od faksa do umjetne inteligencije: Potraga novinarstva za istinom u digitalnom dobu“, objavljenom povodom predstavljanja knjige direktora IFIMES-a Zijada Bećirovića i koautora „OSCE i mediji“, osvrće se na transformaciju novinarstva od tradicionalnih metoda izvještavanja do ere umjetne inteligencije. Članak naglašava trajni značaj novinarskog integriteta, nezavisnosti, provjere i etičke odgovornosti u očuvanju javnog povjerenja i zaštiti temeljne misije novinarstva – traženja i prenošenja istine u brzo promjenjivom medijskom pejzažu.
Bilo je vrijeme kada bi priča napuštala naše ruke uz zvuk; abrazivno, mucavo zujanje dok je faks aparat povlačio tintu preko termalnog papira, pretvarajući hitnost u linije i mrlje. U tim trenucima, pogrbljeni u stražnjem uredu polu osvijetljene redakcije ili nagnuti nad posuđenim aparatom u provincijskom hotelu, novinarstvo se činilo kao čin koji je istovremeno mehanički i intiman. Provlačili biste stranicu, osluškivali vezu i nadali se da će ono što ste vidjeli, ono čemu ste riskirali prisustvovati da svjedočite, stići netaknuto na drugu stranu. Ponekad bi redovi ispadali ili bi se stranice zaglavljivale. Ali namjera je bila čista, prenijeti istinu što vjernije koliko je to dostupna tehnologija dozvoljavala.
Za one koji su započeli karijeru krajem 1970-ih, evolucija medija nije apstrakcija već živa topografija. Proteže se od pisaćih mašina i telefona s rotacijskim menijem do algoritamskog ubacivanja i umjetne inteligencije. Duž tog luka leži priča o tehnološkom napretku, ali i suptilnija, problematičnija promjena: promjenjivi odnos između novinarstva, moći i istine. Upravo tu kritičnu putanju analizira naša e-knjiga, nudeći vitalni putokaz za profesiju na raskršću.
U ranim godinama, ograničenja su bila očigledna i materijalna. Donošenje priče iz zone sukoba značilo je pronalaženje funkcionalne telefonske linije, ponekad u restoranu, vladinoj zgradi ili mjestu gdje niste imali posla. Diktirali ste svoj tekst uredniku hiljadama kilometara daleko, govoreći pažljivo, svjesni da svaka riječ košta novca i da prekidi mogu izbrisati cijele paragrafe. Nije bilo iluzije brzine; postojala je samo upornost. Pa ipak, unutar tih ograničenja ležala je neobična sloboda. Sporost je nametala disciplinu. Provjera nije bila opcionalna; to je bio opstanak. Greška se nije mogla tiho urediti nakon objavljivanja; putovala je istom tvrdoglavom trajnosti kao i istina.
Taj osjećaj odgovornosti bio je najizraženiji tamo gdje su ulozi bili najveći. U izbjegličkim kampovima u Darfuru, izvještavanje se manje svodilo na narativni ukras, a više na svjedočenje. Kampovi su bili pejzaži ljudske izdržljivosti; djeca s očima prestarima za svoja lica, majke koje se bore s nemogućom aritmetikom gladi i pobunjenici koji čekaju da otmu mlade djevojke u mraku. Hitnost je bila očigledna.
Kašnjenje između posmatranja i objavljivanja stvorilo je prisilni prostor za refleksiju. Imali ste vremena da razmotrite ono što ste vidjeli, da to kontekstualizirate i da preispitate vlastite pretpostavke. Uporedite ovo sa sadašnjošću, gdje je neposrednost i vrlina i mana. Digitalna revolucija obećala je demokratizaciju, dajući marginaliziranim glasovima platformu. Međutim, isti mehanizmi narušavaju temelje povjerenja. Širenje lažnih vijesti, manipuliranih videa i algoritamski pojačanih dezinformacija znači da pitanje više nije jednostavno "Šta se dogodilo?", već "Možemo li uopće vjerovati onome što vidimo?"
Ova epistemološka nestabilnost je strukturna. Tokom posljednjih nekoliko decenija, vlasništvo nad medijima koncentriralo se u rukama malog broja korporacija s eksplicitnim političkim ili ekonomskim agendama. Urednička nezavisnost postala je uvjetovana interesima onih koji kontroliraju platforme. Rezultat je povezanost koja može nalikovati ropstvu. Napetost se manifestira u onome što se ne pokriva, u pričama koje su tiho depriorizirane i uglovima koji se suptilno obeshrabruju. Ova e-knjiga se direktno bavi ovim strukturnim krizama, istražujući kako moderni mediji mogu povratiti autonomiju od korporativnih čuvara kapija.
Historijski gledano, novinarstvo se snalazilo u slično napetom okruženju tokom Hladnog rata, gdje je propaganda brisala granicu između informacije i uvjeravanja. Ipak, ostalo je široko rasprostranjeno vjerovanje u objektivno izvještavanje. Danas je to vjerovanje pod pritiskom. Fragmentacija medijskih ekosistema stvorila je paralelne stvarnosti koje održavaju platforme društvenih medija koje pojačavaju sadržaj izazivajući snažne emocionalne reakcije nauštrb nijansi.
Erozija povjerenja utiče na funkcionisanje demokratskih društava, zaštitu ljudskih prava i izglede za rješavanje sukoba. Razmotrite ulogu medija u postkonfliktnim okruženjima. U Južnoj Africi, tokom tranzicije iz aparthejda u demokratiju, izvještavanje o Komisiji za istinu i pomirenje donijelo je stvarnost prošlih zloupotreba u javnu sferu, olakšavajući nacionalni dijalog. Znam; bio sam tamo kada je Nelson Mandela izašao iz zatvora Victor Verster.
Ipak, kapacitet medija da ispune ovu ulogu sve je ograničeniji. Finansijski pritisci su skratili strane biroe, smanjujući održivo prisustvo u regijama koje zahtijevaju dugoročno izvještavanje. Istovremeno, brzina digitalnih ciklusa vijesti podstiče fokus na neposredne događaje na štetu dublje analize. Za mlađe generacije novinara, lakoća online pretraživanja može stvoriti iluziju znanja, zamjenjujući brze upite temeljitim izvještavanjem s terena.
Ovo nije osuda tehnologije, već poziv na njenu promišljenu integraciju. Umjetna inteligencija ima potencijal da poboljša istraživačko novinarstvo i analizira velike skupove podataka, ali postavlja pitanja o autentičnosti i automatizovanoj pristranosti. Naša e-knjiga služi kao nezamjenjiv vodič kroz ovaj digitalni labirint, ilustrirajući kako iskoristiti umjetnu inteligenciju bez žrtvovanja ljudskog rasuđivanja i etičke strogosti.
Rješavanje ovih unutrašnjih kriza zahtijeva spremnost da se preispitaju temeljne pretpostavke o ulozi novinarstva u društvu. Sjećanje na slanje izvještaja faksom ili šetnju kroz izbjegličke kampove ističe paradoks: uprkos ograničenjima ranijih tehnologija, postojao je veći osjećaj logističke autonomije. Danas su barijere manje vidljive, ali sveprisutnije, ugrađene u ekonomske i političke strukture.
Put naprijed je reartikulacija temeljnih vrijednosti u savremenom kontekstu: ponovno potvrđivanje nezavisnosti, ulaganje u istraživačko novinarstvo i podsticanje transparentnosti. Obrazovanje igra ključnu ulogu u obuci sljedeće generacije za snalaženje u digitalnom pejzažu, a istovremeno održava integritet svog zanata.
Ova e-knjiga je toliko važna jer pokazuje put nazad. Nudeći put naprijed, ona ponovo otkriva temeljne principe povjerenja, tačnosti i javne službe. Umjesto da juri za prolaznim digitalnim trendovima, ona se ponovo fokusira na ono što je zaista važno: kredibilno izvještavanje koje služi čitaocu. U doba dezinformacija i opadajućeg povjerenja, ovaj vodič pruža ključni nacrt za vraćanje integriteta, autoriteta i svrhe ovom zanatu.
Zvuk faksa je izblijedio, zamijenjen tihim prenosom digitalnih podataka. Ali osnovni zadatak, prijenos istine, opstaje. Kroz uvide pružene u ovoj e-knjizi direktora Bećirovića i koautora, mogućnost obnove postaje jasna, a mi smo obavezni da ostanemo relevantni.
Link za knjigu: OSCE i mediji (Clemons, Steve; Bećirović, Zijad; Algayerová, Olga, ur., 2025), Globalna akademija za buduće upravljanje (GAFG), Ženeva/Beč: https://fliphtml5.com/jogey/Of-OSCE-and-Media---GAFG/
Članak predstavlja stav autora i ne odražava nužno stav IFIMES-a.
Ljubljana/Atina, 31.juli 2026
[1] IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives“, link: https://www.europeanperspectives.org/en
