Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu prepoznatljiv je po svojim redovnim i sveobuhvatnim analizama globalnih dešavanja, s posebnim fokusom na Bliski istok, Balkan i druge ključne regije svijeta. Među istaknutim saradnicima Instituta nalazi se i dr. J. Scott Younger, predsjednik komisije u Glendale Partners i član Savjetodavnog odbora IFIMES-a. U svom članku pod naslovom „Nepredvidivi svijet, nastavak“ dr. Younger produbljuje analizu aktuelnih globalnih kriza, osvrćući se ne samo na sukobe u Gazi i Ukrajini, već i na situaciju u Sudanu, Afganistanu i drugim područjima pogođenim nestabilnošću i sukobima.
Sada je oktobar i čini se da nema kraja ratovima ni u Ukrajini ni u Palestini, koji su trebali biti završeni. Predsjednik Trump se unaprijed hvalio šta će učiniti, ali je otkrio da je situacija mnogo složenija nego što je isprva mislio i dozvoljava da njegova prijateljstva s glavnim protagonistima dva ratom razorena područja, Putinom i Netanyahuom, stoje na putu snažnim reakcijama. Nazvan je megalomanom s crtom paranoje i intelektualne praznine, iako on sam uopće ne bi priznao te tvrdnje, jer iskreno vjeruje da ima dar za osvajanje Nobelove nagrade kojeg treba priznati. On ne sluša i, ako se žestoko ne slaže s onim što mu se kaže, i lako bi mogao biti otpušten!
Od neposredne je važnosti situacija u Gazi. Premijer Netanyahu redovno razgovara s Trumpom, prema vlastitom priznanju, i mora da ga je uvjerio da nastavi podržavati premijerove napore da preuzme cijelu Gazu. Ovo, uprkos tome što su mu generali IDF-a rekli da pristane na prekid vatre kako bi se zaustavio rat, plan o kojem su pregovarale zainteresovane strane poput Kataraca, a na koji je Hamas pristao, uključujući i oslobađanje talaca. Prije nekoliko dana održan je uzbudljiv sastanak kabineta na kojem je prevladao krajnje desničarski stav o nastavku rata do kraja. Trump je pristao na odluku kabineta, uprkos snažnom mišljenju ostatka svijeta. Zatim je predložio da SAD upravljaju pojasom deset godina nakon završetka rata i da vode njegovu obnovu. Naravno, to bi omogućilo da se nastavi s njegovim planom izgradnje Rivijere Bliskog istoka. Svi preostali Palestinci bili bi smješteni u posebno izgrađene zajednice. Nijanse aparthejda, kojeg su Južnoafrikanci već odbacili prije nekoliko decenija. To je krajnje nepravedan, ako ne i okrutan sistem, posebno jer Palestinci žive na toj zemlji generacijama. Nedavni sastanak UN-a, na kojem je jednoglasno glasano protiv nastavka izraelskih akcija, nije usvojen, jer su SAD iskoristile svoj veto; jedan protiv! I tako se ubistva od strane IDF-a nastavljaju, a SAD su mogle zaustaviti.
U međuvremenu, na zapadnoj obali, krajnje desničarski izraelski doseljenici nastavljaju s otimanjem komada zemlje od Palestinaca uz odobrenje krajnje desnice, čak i onih koji su naoružani i nesvjesno - ili svjesno - ubijaju lokalno stanovništvo u sukobima. Nema kazne za ove doseljenike, ali ako lokalno stanovništvo, od kojih su mnogi generacijama brinuli o zemlji, pokažu žestok otpor, mogu biti zatvoreni u lošim uvjetima bez suđenja mjesecima, čak i godinama. Ovaj potez doseljenika traje već mjesecima, relativno nepoznat ostatku svijeta, sve do trenutnih nemira. Izrael je, zahvaljujući nekolicini sebičnih, ekstremnih stranaka s krajnje desničarskim stavovima, pretvorio zemlju u državu izopćenicu za koju će sigurno doći pred sud. To ne pomaže današnjim Palestincima. Kada će ostatak svijeta pomoći? Kraj igre se čini blizu, ali postoji nekoliko mogućih ishoda, koji uveliko zavise od toga kojim putem Trump povede SAD, od kojih nijedan ne može ostvariti zadovoljavajuće rješenje za Palestince. Rješenje o dvije države, koje bi većina ostatka svijeta, kao i dobar broj Izraelaca, prihvatila, nije na Trumpovoj agendi. Postoji atmosfera očaja da će rješenje koje će biti predloženo biti nezadovoljavajuće i da će se nastaviti rasprave, možda i gore.
Što se tiče rata u Ukrajini, postojala su određena očekivanja da će sastanak Trumpa i Putina, održan na Aljasci, dovesti do proboja ka prekidu vatre i mirovnim pregovorima. Postalo je jasno da, šta god Putin izjavio, on ne traži rani prekid borbi. Prilično mu je ugodno sa statusom quo sa malim dobicima koji se ostvaruju na kopnu i svojom sposobnošću da postigne određeni uspjeh širom Ukrajine zračnom borbom dronovima, kojih, čini se, ima ogroman broj, veći od broja koji ukrajinska protivzračna odbrana može podnijeti. Trump pokazuje znakove ogorčenja i prijeti da će Rusiji nametnuti nove sankcije. Ali Putin reaguje samo na akcije, a ne samo na prijetnje. Hoće li Trump preduzeti neku silu protiv svog prijatelja Putina? Ili će oklijevati kao i prije?
Evropljani, uključujući Veliku Britaniju, sastaju se i razgovaraju o ulozi koju očekuju da će igrati nakon što se uspostavi primirje. Čekaju da vide hoće li Trump ispuniti svoju prijetnju sankcijama, a Putin se povući jer smatra da se nastavkom rata ništa ne može dobiti. On će naporno pregovarati, vjerujući da je Trumpa "vezao" za prošle prekršaje. Hoće li Evropljani ostati čvrsti uz Ukrajinu? To je nezadovoljavajuća situacija, čak i nesretna, zbog nepredvidivog predsjednika i prilično slabe Evrope.
Dok ova dva događaja dominiraju medijima, postoje i drugi sukobi koji se dešavaju na drugim mjestima, a najznačajniji su Sudan, koji je razdiran građanskim ratom između vlade i jake pobunjeničke snage, a svaku od njih snabdijevaju rivalske države Bliskog istoka. Smrti civilnog stanovništva i uzrokovana glad nadmašuju čak i napore UN-a. Susjedne zemlje moraju se ohrabriti da se umiješaju, okončaju borbe i donesu mir. Podrška za formiranje nove vlade i pomoć njoj, pod jurisdikcijom UN-a, bit će potrebna još neko vrijeme dok se zemlja ne stabilizuje.
Problemi s ekstremno islamskom talibanskom vladom Afganistana i dalje postoje, a nedavno ih je doveo do vrhunca zemljotres jačine 6,0 stepeni po Richterovoj skali u udaljenom području istočno od Kabula, gdje se nalazilo nekoliko izolovanih, siromašnih sela. Broj poginulih je bio preko 1.000, a trebalo je vremena da se pronađu tijela, a pristup je ponekad ili obično moguć samo helikopterom.
Mianmar, otkako je izabrana vlada Aung San Suu Kyi svrgnuta vojnim udarom prije otprilike četiri godine, a Suu Kyi stavljena u kućni pritvor, zemlja je u stalnim previranjima. Ljudi nisu blagonaklono prihvatili udar i postoji stalna borba između vojske i naroda na sjeveru, posebno, kojoj se ne nazire kraj. Problemi su složeniji od ovoga i mora se uzeti u obzir historija Burme, kakva je bila, njena dužina od 2.500 km i sedam različitih naroda s različitim običajima i vrijednostima koji tamo žive u odvojenim državama.
Drugi nemiri mogu se naći na Haitiju u Karibima, na primjer, koji se proteže na jugoistok SAD-a i Južnu Ameriku sa zemljama kojima "vladaju" narko karteli.
Na kraju, tu je i nadolazeći blok BRICS, koji je 2006. godine osnovala Rusija, a u kojem su članice Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, a kojem se pridružilo nekoliko drugih zemalja, posebno s Bliskog istoka i nedavno Indonezije. Šangajska organizacija za saradnju, koja datira iz 1996. godine i uključuje veliki dio članica BRICS-a, nedavno je pokazala značajnu snagu. U proteklom mjesecu, Kina je, prvi put nakon nekoliko godina, pokazala punu paradu svoje vojne snage.
Međutim, glavni cilj ŠOS-a i BRICS-a je rast ekonomske snage kroz trgovinu. Obje su prvenstveno bazirane na Euroaziji, ali BRICS uključuje Brazil i Južnu Afriku. Ukratko, ovo su novi značajni blokovi u ekspanziji koji imaju za cilj da se takmiče sa zapadnim nacijama. Uključuju mnoge resurse. Trump je nedavno saznao da premijer Modi iz Indije uzima mnogo nafte od Rusije, čime smanjuje učinak njegovih sankcija na Rusiju. Bijesno je uveo carine od 50% na Indiju, što je razumljivo iznerviralo Modija i skrenulo pogled Indije sa Zapada i više se okrenulo Euroaziji. Indija stalno raste i predviđa se da će biti jedna od vodećih nacija svijeta kako se stoljeće bude odmicalo. Više informacija uskoro!
O autoru:
Dr J Scott Younger, OBE, je profesionalni građevinski inženjer, 42 godine je preživio na Dalekom istoku i radio je u 10 država za Svjetsku banku, ADB i UNDP. Objavio je brojne članke; Bio je kolumnista za Forbes Indonezija n Globe Asia. Bio je član uprava britanske i evropske komore i 17 godina je bio podpredsjednik Međunarodne poslovne komore. Njegova područja interesiranja su infrastruktura i održivi razvoj, interesira se za međunarodna pitanja. Međunarodni je kancelar Predsjedničkog univerziteta u Indoneziji i počasni viši naučni saradnik Univerziteta u Glasgowu. Član je Savjetodavnog odbora IFIMES.
Članak predstavlja stav autora i ne odražava nužno stav IFIMES-a.
Ljubljana/Glasgow, 6.oktober 2025
[1] IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives“, link: https://www.europeanperspectives.org/en
