Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane redovno analizira dešavanja na Bliskom istoku, Balkanu i širom svijeta. U ovoj analizi, IFIMES nudi sveobuhvatan geopolitički uvid u transformaciju Kazahstana u odgovornu srednju silu, jačanje njene strateške otpornosti kroz multivektorsku diplomatiju, povezivanje Evrope i Azije, te aktivnu ulogu u pitanjima međunarodne sigurnosti, nuklearnog razoružanja i globalnog upravljanja. U nastavku objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove analize »Kazahstan 2026: Odgovorna srednja sila i strateški konektor Evroazije«.
Pojava predsjednika Republike Kazahstan, Kasima-Žomarta Tokajeva, na samitu Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS) nedavno u Biškeku jasno ukazuje na smjer vanjske politike Kazahstana. Tokajev organizaciju ne vidi samo kao regionalni sigurnosni mehanizam, već kao platformu za stvaranje uravnoteženijeg, inkluzivnijeg i kooperativnijeg međunarodnog sistema.
Predsjednik Republike Kazahstan Kasim-Žomart Tokajev
Pritom je istakao „šangajski duh“, koji se zasniva na jednakosti, konsenzusu, međusobnom poštovanju i saradnji. Inicijativa da se temeljni principi Šangajske organizacije za saradnju (SCO) uključe u posebnu rezoluciju Generalne skupštine UN-a ukazuje na napore Astane da integriše regionalna iskustva i principe u širi okvir globalnog upravljanja.
Tokajev ne pozicionira Šangajsku organizaciju za saradnju kao alternativu UN-u, već naglašava da UN nema alternative, istovremeno se zalažući za njenu veću efikasnost i prilagođavanje novim globalnim uslovima. Takav pristup omogućava Kazahstanu da ojača saradnju sa različitim centrima moći, a istovremeno održava nezavisnu i multivektorsku vanjsku politiku.
Za Astanu, ŠOS tako postaje platforma za novi multilateralizam, gdje zemlje različitih političkih i geopolitičkih orijentacija traže zajedničke interese i formiraju mehanizme saradnje. Ključni strateški kapital Kazahstana je upravo sposobnost povezivanja različitih centara moći.
Jedan od najvažnijih elemenata Tokajevljevog govora bilo je eksplicitno spominjanje koncepta „odgovorne srednje sile“. To su zemlje koje same po sebi ne predstavljaju globalne centre moći, ali svojom diplomatskom, ekonomskom i geopolitičkom težinom mogu značajno uticati na formiranje međunarodnog poretka.
IFIMES shvata koncept „odgovorne srednje sile“ šire od njegovog trenutnog političkog konteksta. To je analitički okvir koji se može koristiti za definisanje zemalja koje grade svoju međunarodnu relevantnost ne toliko na veličini ili vojnoj moći, koliko na sposobnosti povezivanja različitih centara moći, posredovanja u sukobima, promovisanja multilateralizma i pronalaženja zajedničkih rješenja za globalne i regionalne izazove. U tom kontekstu, Kazahstan predstavlja jedan od najupečatljivijih primjera implementacije koncepta odgovorne srednje sile u savremenom međunarodnom sistemu.
Kazahstan očigledno želi da preuzme jednu od vodećih uloga u ovoj grupi zemalja. Njegov geografski položaj mu daje posebnu prednost u tome. To je najveća zemlja u Centralnoj Aziji, graniči se sa Rusijom i Kinom, i predstavlja važnu vezu između Kine, Centralne Azije, Kaspijskog jezera, Kavkaza i Evrope.
Tokajev stoga svoju vanjsku politiku zasniva na konceptu strateške autonomije – uspostavljanju nekoliko paralelnih ekonomskih, transportnih, energetskih i političkih veza koje smanjuju ovisnost o jednom partneru ili transportnom koridoru. Kazahstan tako istovremeno razvija odnose s Kinom, Rusijom, Evropskom unijom, Sjedinjenim Američkim Državama, Turskom, zemljama Perzijskog zaljeva i drugim partnerima.
U ekskluzivnom intervjuu za kinesku novinsku agenciju Xinhua, Tokajev je naglasio da su odnosi između Kazahstana i Kine na historijski visokom nivou. Saradnja se kreće od energetike, infrastrukture i trgovine do digitalizacije, vještačke inteligencije, industrije, nauke i obrazovanja.
Od posebnog značaja je razvoj Transkaspijske međunarodne transportne rute (TITR), ili Srednjeg koridora, koji povezuje Kinu sa Evropom preko Kazahstana, Kaspijskog mora, Južnog Kavkaza i Turske.
U situaciji kada su tradicionalne transportne veze između Azije i Evrope izložene geopolitičkim rizicima, Srednji koridor dobija strateški značaj. Kazahstan se postepeno transformiše iz zemlje koja je prvenstveno bila tranzitna zona između velikih sila u aktivnog dizajnera evroazijske transportne arhitekture.
Ključno je da Astana ne ostane samo tranzitna zemlja, već da razvija logistiku, industriju, skladištenje, digitalne carinske procedure i proizvodne kapacitete, što bi stvorilo veći dio dodane vrijednosti u Kazahstanu.
Zajednička izjava ministara vanjskih poslova Sporazuma o zoni bez nuklearnog oružja u Centralnoj Aziji (CANWFZ), usvojena 8. septembra 2026. godine, povodom 20. godišnjice potpisivanja Sporazuma u Semipalatinsku, također igra važnu ulogu u široj strategiji Kazahstana. Njegova simbolična i geopolitička težina nadilazi regionalni okvir, budući da je pet centralnoazijskih država - Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan - uspostavilo zonu bez nuklearnog oružja sporazumom iz 2006. godine, prvu i jedinu takvu zonu u potpunosti na sjevernoj hemisferi i koja direktno graniči s dvije nuklearne države.
Ova dimenzija je od posebnog značaja za Kazahstan zbog historijskog naslijeđa Semipalatinska, koji je bio jedno od ključnih mjesta za nuklearna testiranja tokom sovjetske ere. Zatvaranje mjesta za nuklearna testiranja i napuštanje sovjetskog nuklearnog arsenala postali su temelji kazahstanske politike nuklearne sigurnosti, na kojoj Astana sada gradi svoj diplomatski kredibilitet po pitanjima neširenja i nuklearnog razoružanja. Ovo je postepeno transformiralo prostor koji je nekada bio povezan s nuklearnim testiranjem i radioaktivnom kontaminacijom u regiju bez nuklearnog oružja i važnog zagovornika globalnih napora za razoružanje.
Povodom 20. godišnjice CANWFZ-a, države stranke su ponovo potvrdile važnost zona bez nuklearnog oružja kao važnog univerzalnog instrumenta za sprječavanje širenja nuklearnog oružja i jačanje procesa globalnog razoružanja. Naglasile su ulogu Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT), Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) i rano stupanje na snagu Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih proba (CTBT). Od posebnog značaja je nedostatak napretka u nuklearnom razoružanju, slabljenje ključnih sporazuma o kontroli naoružanja i kontinuirana modernizacija nuklearnih arsenala. Poruka država Centralne Azije je jasna: dugoročna sigurnost ne može se graditi na kontinuiranom povećanju nuklearnih kapaciteta, već na provjerljivoj kontroli naoružanja, dijalogu, povjerenju i efikasnom multilateralizmu.
Ovdje se može identificirati jedna od ključnih karakteristika koncepta „odgovorne srednje sile“. Kazahstan ne gradi svoju međunarodnu relevantnost isključivo na ekonomskom potencijalu, strateškom geografskom položaju ili sposobnosti povezivanja različitih centara moći, već i na normativnoj diplomatiji. Aktivnim zagovaranjem nuklearnog razoružanja, neširenja nuklearnog oružja, zabrane nuklearnih testova i jačanja međunarodnih mehanizama kontrole, Astana stvara diplomatski prostor koji nadilazi njenu materijalnu moć.
Nuklearna diplomatija je stoga za Kazahstan više od pitanja sigurnosne politike – ona je instrument njegovog međunarodnog (re)pozicioniranja. Iskustvo Semipalatinska daje ovoj politici poseban kredibilitet, jer se zasniva na direktnom historijskom iskustvu, a ne samo na apstraktnom političkom stavu. Transformacija Semipalatinska od mjesta nuklearnih testova i njihovih dugoročnih posljedica u simbol nuklearnog razoružanja predstavlja jedan od najsnažnijih primjera normativne transformacije u savremenoj međunarodnoj politici.
Poziv država stranaka da se uspostave nove zone bez nuklearnog oružja, uključujući i Bliski istok, također je važan. Ovo pitanje ima šire implikacije na međunarodnu sigurnost, jer je Bliski istok jedno od najosjetljivijih područja globalne nuklearne politike. Ovim pristupom, Kazahstan smješta svoju nuklearnu politiku u širi okvir globalnog upravljanja, povezujući regionalno iskustvo s univerzalnim principima međunarodne sigurnosti.
Upravo kombinacija strateškog geografskog položaja, multivektorske diplomatije, regionalne integracije, politike očuvanja mira i nuklearne odgovornosti jača profil Kazahstana kao odgovorne srednje sile. Astana tako gradi svoju stratešku otpornost ne samo diverzifikacijom ekonomskih i političkih partnerstava, već i stvaranjem vlastite normativne i diplomatske vidljivosti.
Tokajev je vještačku inteligenciju svrstao među pitanja globalne stabilnosti. Vještačka inteligencija više nije samo tehnološko ili ekonomsko pitanje, već se sve više tiče nacionalne sigurnosti, nacionalne konkurentnosti, upravljanja podacima, obrazovanja, energetske infrastrukture i geopolitičkog suvereniteta. Kazahstan se želi pozicionirati kao regionalni centar u ovom području, proglašavajući 2026. godinu godinom digitalizacije i vještačke inteligencije. Istovremeno, Tokajev naglašava saradnju s kineskim tehnološkim kompanijama i međunarodnim institucijama.
Za Astanu će biti ključno da ne ostane samo puki korisnik stranih tehnologija, već da razvija vlastite kompetencije, ljudski kapital i tehnološku infrastrukturu. Sposobnost kombinovanja međunarodne tehnološke saradnje sa razvojem domaćih kapaciteta biće važan test njenog dugoročnog digitalnog suvereniteta.
Pitanje vode ima sličnu stratešku dimenziju. Tokajevljev prijedlog o osnivanju Međunarodne organizacije za vode pod okriljem UN-a pokazuje da Astana sve više tretira sigurnost vode kao pitanje globalnog upravljanja i da vodi proaktivnu i inicijativu orijentisanu politiku. U Centralnoj Aziji ovo je posebno osjetljivo zbog klimatskih promjena, rasta stanovništva, potreba poljoprivredne proizvodnje i prekograničnih vodnih resursa. Predloženi Centar ŠOS-a za analizu pitanja voda mogao bi postati važan regionalni mehanizam za razmjenu podataka i znanja i formulisanje zajedničkih rješenja. Voda se tako sve više transformiše iz ekološkog pitanja u pitanje nacionalne i prehrambene sigurnosti, energije i regionalne stabilnosti.
Tokajev je svoj govor također povezao sa unutrašnjim političkim i institucionalnim reformama u Kazahstanu. Sveobuhvatne političke i ekonomske reforme predstavljaju odgovor na savremene globalne izazove i temelj za jačanje društvene i ekonomske otpornosti. Novi ustav, koji je stupio na snagu 1. jula 2026. godine, postavio je temelje za dalju modernizaciju zemlje i novi sistem državne vlasti, u okviru kojeg je počeo djelovati i jednodomni Kurultaj.
Unutrašnja stabilnost, ekonomska otpornost i institucionalna predvidljivost također su ključne za Kazahstan zbog njegovog geopolitički osjetljivog položaja između Rusije, Kine i šireg euroazijskog prostora. Proces reformi usmjeren je na izgradnju pravednijeg i progresivnijeg Kazahstana i stvaranje uvjeta za održivi razvoj i stratešku autonomiju.
Unutrašnje reforme usko su povezane s vanjskom politikom. Astana ostaje posvećena uravnoteženoj, konstruktivnoj i mirnoj vanjskoj politici, saradnji s različitim partnerima i sprječavanju blokovskih sukoba. Unutrašnja stabilnost i institucionalna predvidljivost su stoga važni uvjeti za efikasnu provedbu multivektorske diplomatije Kazahstana.
Važan aspekt Tokajevljevog pristupa je i njegovo insistiranje na centralnoj ulozi UN-a. Ovo je posebno važno u vrijeme sve veće fragmentacije međunarodnog sistema i jačanja regionalnih organizacija. Tokajev se zalaže za model u kojem regionalne organizacije dopunjuju UN, a ne zamjenjuju ga. Takav pristup omogućava Kazahstanu da sarađuje s različitim geopolitičkim centrima bez potrebe da se podvrgava logici blokovske konfrontacije, istovremeno jačajući svoju ulogu branitelja multilateralizma i inkluzivnijeg međunarodnog poretka.
Kazahstansko-kineski odnosi ulaze u novu fazu. U prošlosti je saradnja uglavnom bila vezana za energiju, sirovine i infrastrukturu. Danas se fokus postepeno prebacuje na tehnologiju, vještačku inteligenciju, digitalizaciju, proizvodnju i logistiku.
Kina ima kapacitete, kapital i tehnologiju, dok Kazahstan ima prostor, prirodne resurse, geografski položaj i pristup euroazijskim tržištima. Ako Astana uspije kombinirati ove komparativne prednosti, može postati važno ekonomsko i logističko središte za širu Euroaziju.
Ključno pitanje ovdje će biti da li Kazahstan može postići dovoljno visok nivo lokalne proizvodnje i transfera tehnologije kako saradnja s Kinom ne bi ostala ograničena na tranzit, sirovine i infrastrukturu.
Razvoj Kazahstana je također od direktnog značaja za Evropu. Evropskoj uniji su potrebne nove, sigurnije i raznovrsnije transportne i energetske veze s Azijom. Centralni koridor stoga postaje sve važniji element evropske strategije povezivanja s Centralnom Azijom.
Ovo otvara mogućnosti i za zemlje Zapadnog Balkana. Slovenija, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina i druge zemlje u regiji trebale bi sistematičnije pratiti razvoj novih euroazijskih koridora.
Pitanje za Zapadni Balkan je hoće li ostati prvenstveno evropska periferija ili će moći postati dio novih transportnih, logističkih, energetskih i tehnoloških veza između Evrope i Azije. U tom kontekstu, ima smisla razmišljati o jačoj institucionalnoj integraciji Centralne Azije i Zapadnog Balkana, uključujući mogućnost stvaranja zajedničkog političkog i ekonomskog formata ili samita Centralna Azija-Zapadni Balkan.
Govor Kasima-Žomarta Tokajeva u Biškeku i zajednička izjava zemalja Centralne Azije povodom 20. godišnjice Ugovora o zoni bez nuklearnog oružja potvrđuju stratešku orijentaciju Kazahstana: on pretvara svoj geografski položaj, ekonomski potencijal, diplomatski kapital i historijsko iskustvo u veću međunarodnu težinu. Time se Astana ne definira između Istoka i Zapada, već gradi ulogu poveznice različitih centara moći.
Suština ove strategije je „strateška otpornost“ – planirana disperzija partnerstava i paralelnih veza kojima Kazahstan štiti svoju stratešku autonomiju. ŠOS je za nju važna platforma, ali ne i alternativa UN-u, a Kina je strateški partner, ali ne i jedini. Ključni test bit će da li Astana može održati dovoljno manevarskog prostora u suočavanju s rastućim kineskim kapitalom, tehnologijom i infrastrukturom, a istovremeno razvijati vlastite kapacitete u oblastima transporta, digitalizacije i vještačke inteligencije.
Nuklearna diplomatija je podjednako važna. Od Semipalatinska i napuštanja sovjetskog nuklearnog arsenala do podrške NPT-u, CTBT-u i zonama bez nuklearnog oružja, Kazahstan transformiše svoje historijsko iskustvo u normativni diplomatski kapital. To jača profil zemlje koja svoju međunarodnu relevantnost gradi na odgovornosti, multilateralizmu i potrazi za zajedničkim rješenjima.
IFIMES procjenjuje da će strateški značaj Kazahstana rasti prvenstveno zbog njegove sposobnosti da poveže Kinu i Evropu, Rusiju i Centralnu Aziju, kao i regionalne organizacije i UN. Kazahstan ne gradi svoju stratešku autonomiju birajući strane, već svojom sposobnošću da poveže strane. Upravo to postaje njegov najvažniji strateški kapital u nastajućem multipolarnom sistemu.
Ljubljana/Brisel/Biškek/Astana, 11.septembar 2026
[1] IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives”, link: https://www.europeanperspectives.org/en
