Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane redovno prati i analizira dešavanja na Bliskom istoku, Balkanu i drugim dijelovima svijeta. Analiza „Srbija pred izborima 2026: Strani uticaji, izborni integritet i izazovi suvereniteta“ razmatra vanredne parlamentarne izbore u Srbiji, zakazane za 25. oktobar 2026. godine, u kontekstu mogućeg stranog uticaja, transparentnosti finansiranja izbornih kampanja, regionalnih odnosa i državnog suvereniteta. Poseban naglasak stavlja na važnost provjerljivih činjenica, nepristranog djelovanja institucija i dosljedne primjene jednakih standarda prema svim političkim akterima, kao ključnih preduslova za zaštitu izbornog integriteta i nacionalne sigurnosti.
Vanredni parlamentarni izbori u Srbiji, zakazani za 25. oktobar 2026. godine, ulaze u završnu fazu u atmosferi izražene političke polarizacije. Predizbornu kampanju posljednjih dana dodatno obilježavaju navodi o mogućem uticaju aktera iz Podgorice, Zagreba i Prištine na politička zbivanja u Srbiji, kao i rasprave o porijeklu i transparentnosti finansiranja izbornih kampanja.
Donedavni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić (SNS), koji je 27. septembra 2026. podnio ostavku na funkciju predsjednika Republike, usmjerio je svoje političko djelovanje na parlamentarne izbore, nastupajući kao nosilac izborne liste „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija“, uz mogućnost povratka na funkciju premijera. U javnim istupima dovodio je u vezu bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića (DPS), Radoja Zvicera i Miloša Medenicu s navodnim aktivnostima usmjerenim protiv Srbije.
Istovremeno, Đukanović je odbacio navode da je povezan sa Ilijom Srdanovićem, nosiocem „Studentske liste - Studenti pobeđuju“, navodeći da ga čak nije ni upoznao.[2]
Izbori zakazani za 25. oktobar imaju širi značaj od uobičajenog nadmetanja političkih stranaka. Nakon gotovo dvije godine društvene krize i studentskih protesta, u izborni proces ulazi novi politički akter – izborna lista „Studentska lista – Studenti pobeđuju“, koja je predstavila svih 250 kandidata za Narodnu skupštinu, iako se među njima, prema dostupnim podacima, ne nalazi nijedan student. Istovremeno, vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) nastoji izbore predstaviti kao odlučivanje o kontinuitetu vlasti, političkoj stabilnosti i smjeru državne politike. U takvim okolnostima svako pitanje koje može uticati na percepciju političke legitimnosti postaje dio šireg izbornog nadmetanja.
Otvaranje pitanja mogućeg uticaja iz Podgorice, Zagreba i Prištine zato ima najmanje dvije dimenzije. Prva je sigurnosna: da li postoje konkretni pokušaji stranog ili prekograničnog uticaja na izborni proces? Druga je politička: da li se pitanje navodnog stranog uticaja koristi kao instrument predizborne mobilizacije?
Za prvu tvrdnju potrebni su provjerljivi dokazi, koje nije lako osigurati zbog sofisticiranosti i načina samog obavještajnog djelovanja. Za drugu je dovoljno analizirati način na koji se određena tema uvodi u javni prostor, ko je koristi i u kojem trenutku kampanje.
Tokom predizbornog obilaska Srbije 29. septembra 2026. godine, Aleksandar Vučić izjavio je da se Milo Đukanović „direktno upleo u izbore u Srbiji“, pritom pominjući Radoja Zvicera i Miloša Medenicu te najavljujući moguće dalje aktivnosti u vezi sa Zvicerom.[3] Slične optužbe ponovio je i na predizbornom skupu u Sremskoj Mitrovici 1. oktobra 2026. godine. Ove izjave otvaraju i šire pitanje odnosa Srbije i Crne Gore, opterećenih političkim nasljeđem iz perioda koji je prethodio promjenama vlasti u Srbiji 2000. godine. U tom kontekstu, u političkom i historijskom pamćenju Srbije i dalje je prisutna uloga tadašnjeg crnogorskog rukovodstva, s kojim se povezuje i Milo Đukanović.
Riječ je o ozbiljnim političkim i sigurnosnim optužbama. Zbog tajne prirode obavještajnog djelovanja posebno je važno razgraničiti političke, lične, obavještajne i kriminalne veze, čije poistovjećivanje može iskriviti stvarnu sliku.
Zato eventualnu ulogu Crne Gore u izborima treba procjenjivati na osnovu dokumentovanih finansijskih, komunikacijskih i organizacionih veza te konkretnih aktivnosti, a ne etničkog ili nacionalnog porijekla pojedinaca.
Druga važna tema koju je Vučić otvorio jeste finansiranje kampanje političkih protivnika. On je tvrdio da njegovi protivnici raspolažu velikim iznosima novca nepoznatog porijekla i posebno je ukazao na troškove kampanje „Studentske liste – Studenti pobeđuju“. Ovo pitanje je legitimno i od posebnog je značaja za integritet izbora i izbornog procesa. Međutim, ozbiljnost ovih navoda zahtijeva provjerljive dokaze. Ako je riječ o gotovinskim transakcijama, njihovo dokazivanje može biti posebno otežano.
Ako postoje indicije da izborna lista prima sredstva iz nedozvoljenih izvora, potrebno je utvrditi porijeklo novca, identitet uplatilaca, iznose i način prijavljivanja sredstava, eventualno posredovanje trećih lica, finansiranje medijskih i drugih aktivnosti u izbornoj kampanji, korištenje javnih resursa te postojanje koordinacije s domaćim ili stranim akterima. Gotovinske transakcije mogu otežati praćenje novčanih tokova, ali same po sebi ne isključuju mogućnost dokazivanja nepravilnosti.
Upravo u ovoj oblasti Srbija se već duže vrijeme suočava s preporukama međunarodnih izbornih posmatrača. OSCE/ODIHR je ukazivao na potrebu jačanja nadzora nad finansiranjem političkih aktivnosti, veće transparentnosti prihoda i rashoda, sprečavanja zloupotrebe javnih resursa i primjene djelotvornih sankcija. Kontrola gotovinskih transakcija može predstavljati poseban izazov u praćenju porijekla sredstava i utvrđivanju eventualnih nepravilnosti. ODIHR je također ukazao na pitanja koja zahtijevaju dodatno unapređenje, posebno u pogledu djelotvornog nadzora, odvraćajućih sankcija i zaštite od zloupotrebe javnih sredstava.[4]
Pitanje finansiranja kampanje nije marginalna tema, nego jedno od ključnih pitanja integriteta izbora.
Predizbornu atmosferu dodatno je opteretio diplomatski spor između Beograda i Zagreba nakon što je Srbija uputila Hrvatskoj protestnu notu zbog navodnog miješanja u unutrašnje političke prilike i izborni proces. Beograd je, između ostalog, izrazio nezadovoljstvo izvještavanjem pojedinih hrvatskih medija o političkim zbivanjima u Srbiji.[5] Hrvatski premijer Andrej Plenković odbacio je optužbe o miješanju, ističući slobodu medijskog izvještavanja. Međutim, Plenkovićevo iznošenje osam zahtjeva[6] prema Crnoj Gori u procesu pristupanja Evropskoj uniji pokazuje da Hrvatska aktivno zastupa svoje interese u regionalnim pitanjima. U tom kontekstu, pojedini hrvatski zvaničnici u javnim istupima izražavali su stavove koji ukazuju na protivljenje politici Aleksandra Vučića i njegovom ostanku na čelu Srbije uključujući i izvjestioca Evropskog parlamenta za Srbiju Tonina Piculu (SDPH/S&D), koji dolazi iz Hrvatske. Takvi stavovi predstavljaju dio šireg regionalnog političkog konteksta.
Regionalnu dimenziju dodatno komplikuje vojna i politička saradnja Hrvatske, Albanije i Kosova u obliku vojnopolitičkog saveza, koju pojedini srpski zvaničnici i politički akteri tumače kao mogući sigurnosni izazov i prijetnju. Regionalne sigurnosne aranžmane nije opravdano automatski predstavljati kao plan usmjeren protiv Srbije, ali ih je legitimno analizirati na osnovu dokumentovanih ciljeva, vojnih kapaciteta i mogućih posljedica po regionalnu stabilnost.
Zabrinutost Srbije, kao i stavove drugih država u regionu, potrebno je razmatrati kroz dijalog, transparentnost i postojeće međunarodne mehanizme. Pretvaranje sigurnosnih procjena u predizborne optužbe može dodatno zaoštriti odnose i suziti prostor za racionalnu raspravu.
U tom kontekstu, protestna nota Srbije upućena Hrvatskoj dobija širu političku dimenziju jer se, uoči parlamentarnih izbora, pitanje stranog miješanja povezuje sa suverenitetom, regionalnim odnosima i samostalnošću vanjske politike Srbije.[7] Opterećeni historijom i hipotekom međusobnih odnosa, Srbija i Hrvatska ne mogu unaprijed isključiti nijedan scenario, ali konačne ocjene moraju se temeljiti na provjerljivim činjenicama, a ne na političkim (re)interpretacijama.
Uvođenje Podgorice, Zagreba i Prištine, stranih sigurnosno-obavještajnih službi, kriminalnih struktura i stranog finansiranja u završnicu izborne kampanje ukazuje na širi trend sekuritizacije političkog diskursa prema širem pitanju regionalnih političkih uticaja. U javnosti su već duže vrijeme prisutne tvrdnje o djelovanju različitih stranih aktera u Srbiji i regionu. U političkim i medijskim narativima često se spominju Njemačka, Velika Britanija, Rusija i druge države, uz ocjene da pojedina dešavanja u Srbiji nose prepoznatljiv „rukopis“ stranih obavještajnih službi. Balkan je, međutim, već više od 150 godina prostor intenzivnog sučeljavanja različitih vanjskih interesa i uticaja, a Srbija u tom pogledu nije izuzetak.
U takvom diskursu politička konkurencija prestaje biti predstavljena samo kao sukob različitih programa, ekonomskih politika i modela upravljanja. Protivnik se sve više predstavlja kao potencijalni kanal stranog uticaja, destabilizacije ili ugrožavanja države.
Vučić upozorava da se preko regionalnih centara političkog uticaja nastoji uticati na unutrašnju i vanjsku politiku Srbije. U tom kontekstu, Zagreb, Podgoricu i Prištinu vidi kao dio šireg pritiska usmjerenog na promjenu političkog kursa Srbije.[8] Istovremeno, pojedine javne izjave regionalnih zvaničnika ukazuju na protivljenje politici Aleksandra Vučića i njegovom daljnjem ostanku na čelu Srbije, čime se pitanje političkog liderstva u zemlji dodatno povezuje sa širim regionalnim odnosima.
Vučićeva poruka je jasna: Srbija treba sačuvati političku samostalnost i pravo da vlastitu vanjsku politiku vodi u skladu sa svojim nacionalnim interesima, a ne pod pritiscima izvana. Takva retorika pozicionira Vučića kao zagovornika političke samostalnosti Srbije, ali njenu stvarnu utemeljenost treba procjenjivati na osnovu konkretnih vanjskopolitičkih odluka i odnosa s međunarodnim akterima.[9]
Završnicu predizborne kampanje obilježava i vanjskopolitičko opredjeljenje Srbije, posebno odnos prema Rusiji i odbijanje uvođenja sankcija Moskvi. Vučić to predstavlja kao pitanje samostalnog odlučivanja i zaštite nacionalnih interesa, dok navodne vanjske pritiske povezuje i s nastojanjima da se promijeni vlast u Srbiji.
Ove tvrdnje treba posmatrati kao dio političkog narativa vladajuće strukture o postojanju koordinisane međunarodne sigurnosno-obavještajne operacije za svrgavanje vlasti. Ipak, pitanje vanjskopolitičke orijentacije Srbije nesumnjivo je važno za razumijevanje odnosa Beograda sa Evropskom unijom, SAD, Rusijom, Kinom i drugim regionalnim i međunarodnim akterima.
Vučić je u predizbornim nastupima naglašavao da „mi služimo samo svom narodu i nikome više“, predstavljajući samostalnost državne politike kao ključnu razliku između vlasti koju predvodi i njenih političkih protivnika.[10] Takva poruka ima i vanjskopolitičku i unutrašnjopolitičku funkciju: povezuje pitanje međunarodnog položaja Srbije s izborom buduće vlasti i mobilizacijom birača.
U završnici kampanje vanjskopolitička samostalnost i suverenitet tako postaje jedno od važnih sredstava političke mobilizacije. Stvarni stepen vanjskog pritiska, kao i eventualno nedozvoljeno djelovanje stranih aktera, potrebno je procjenjivati na osnovu provedenih istraga i provjerljivih dokaza.
Uoči izbora u javnosti su aktuelizirana pitanja stranog obavještajnog djelovanja, mogućeg uticaja na političke procese i zaštite sigurnosno-obavještajnog i odbrambenog sistema Srbije. Pojedine političke poruke povezuju ove teme s tvrdnjama da se aktivnosti usmjerene protiv vlasti nalaze u završnoj fazi.
Sve su češće tvrdnje o mogućem postojanju obavještajne operacije usmjerene na svrgavanje Aleksandra Vučića ili destabilizaciju vlasti u Srbiji. U tom kontekstu spominje se i takozvana „doktrina šoka“, odnosno mogućnost iznenadnog događaja koji bi mogao uticati na tok i rezultate izbora. Pojavljuju se i navodi da je prije nekoliko godina došlo do upada u sigurnosno-obavještajni sistem Srbije, čije su posljedice, prema tim tvrdnjama, naknadno sanirane.
Ukoliko je došlo do sigurnosnog incidenta, odgovor države treba biti zasnovan na profesionalnoj istrazi, zaštiti institucija i odgovarajućem informisanju javnosti. Takvi incidenti mogu dodatno zaoštriti političke odnose i pretvoriti pitanje nacionalne sigurnosti u instrument predizborne borbe.
Ključna razlika je između zaštite države od stvarnog sigurnosno-obavještajnog djelovanja i političke interpretacije prema kojoj je svaka ozbiljnija prijetnja vlasti dio operacije njenog svrgavanja. Prvo je legitimna i neophodna državna funkcija; drugo zahtijeva posebnu dokaznu odgovornost.
Srbija i Crna Gora povezane su dubokim porodičnim, društvenim, kulturnim, ekonomskim i političkim vezama. Značajan broj građana Srbije porijeklom je iz Crne Gore, dok brojne porodice i društvene zajednice s obje strane granice njeguju dugogodišnje veze.
Zato se politički uticaj pojedinaca, bez obzira na njihovo porijeklo, ne može automatski pripisivati državi Crnoj Gori, njenim građanima ili crnogorskoj zajednici u Srbiji. Isto tako, eventualne veze pojedinaca s kriminalnim strukturama moraju se dokazivati na individualnom nivou, a ne povezivati s nacionalnom pripadnošću. Odgovornost je individualna, a ne kolektivna.
Pitanje Vojvodine nameće se kao jedno od potencijalno najosjetljivijih pitanja unutrašnje stabilnosti Srbije. Tvrdnje Aleksandra Vučića da pojedini akteri studentskog pokreta zagovaraju izdvajanje Vojvodine iz Srbije za sada treba posmatrati kao političke izjave koje zahtijevaju odgovarajuće dokaze. Ipak, imajući u vidu iskustvo Kosova, čiji je status i dalje predmet međunarodnih neslaganja, zabrinutost zvaničnog Beograda u pogledu teritorijalnog integriteta zemlje ne treba unaprijed odbaciti.
Ukoliko se otvori pitanje budućeg ustavnog uređenja Srbije, ono mora biti razmatrano transparentno i demokratski, uz puno poštovanje ustavnog poretka i važećih pravnih procedura.
Bez obzira na izborni rezultat, tri pitanja će biti od posebnog značaja:
Prvo, da li će izborni proces biti dovoljno transparentan da rezultati budu prihvaćeni kao legitimni.
Drugo, da li će nadležni organi transparentno provjeriti navode o finansiranju kampanja, uključujući moguće finansiranje trećih strana i eventualne nedozvoljene izvore.
Treće, da li će politički akteri prihvatiti da se eventualni sporovi rješavaju institucionalnim putem, a ne kroz političku mobilizaciju na ulici.
Upravo će odgovor na ova pitanja pokazati da li će izbori od 25. oktobra biti samo još jedni vanredni parlamentarni izbori ili važna tačka u redefinisanju političkih odnosa u Srbiji.
Vanredni parlamentarni izbori u Srbiji 25. oktobra 2026. godine odvijaju se u političkom ambijentu u kojem se izborna konkurencija sve više prepliće s pitanjima nacionalne sigurnosti, regionalnih odnosa i međunarodnog položaja države. Optužbe o navodnom uticaju aktera iz Podgorice, Zagreba i Prištine, polemike o finansiranju izborne liste „Studentska lista – Studenti pobeđuju“, diplomatske napetosti i rasprave o Vojvodini proširile su kampanju izvan nadmetanja političkih programa, pretvarajući je u raspravu o suverenitetu, državnoj stabilnosti i budućem pravcu Srbije.
Važno osigurati transparentnost izbornog finansiranja kroz kontrolu porijekla sredstava, prijavljenih prihoda i rashoda, mogućih posredničkih kanala i zloupotrebe javnih resursa. Isti standardi moraju važiti za sve političke aktere, bez obzira na njihov položaj i političku orijentaciju. Navode o stranom uticaju potrebno je istražiti i provjeravati na osnovu konkretnih dokaza, a diplomatske sporove rješavati dijalogom i kroz postojeće međunarodne mehanizme i dobru praksu.
Rasprave o državnom jedinstvu, teritorijalnom integritetu i ustavnom položaju Vojvodine također zahtijevaju odgovornost i preciznost. Eventualna kršenja ustavnog poretka moraju se razmatrati u skladu sa zakonom, uz očuvanje prostora za legitimnu demokratsku raspravu. Zaštita državne stabilnosti i demokratskih sloboda nisu suprotstavljeni ciljevi.
Nakon izbora, ključni izazov neće biti samo formiranje parlamentarne većine nego i sposobnost institucija da nepristrano razmotre prigovore, provjere eventualne nepravilnosti i osiguraju povjerenje u izborni proces. Suverenitet se, naime, ne ogleda samo u pravu države da samostalno donosi odluke nego i u sposobnosti njenih institucija da ih provode zakonito, odgovorno i na osnovu provjerljivih činjenica.
Posebnu pažnju zahtijevaju procjene rizika i mogućnosti primjene svojevrsne „doktrine šoka“ radi uticaja na izborni rezultat, kao i preventivna upozorenja na moguće incidente tokom noći između 25. i 26. oktobra. Takve sigurnosne rizike treba ozbiljno razmotriti, ali ih ne isključiti kao izvjesne događaje. Pravovremeno prepoznavanje prijetnji, djelovanje nadležnih institucija i odgovornost svih političkih aktera ključni su za sprečavanje eskalacije i očuvanje mira i sigurnosti građana.
Konačni test demokratske zrelosti Srbije bit će sposobnost da zaštiti izborni proces od stvarnih napada i zloupotreba. Odnos između dokaza, institucionalne nepristranosti i političke odgovornosti pokazat će hoće li izbori doprinijeti jačanju povjerenja u državu ili produbiti postojeću polarizaciju. Dugoročna stabilnost Srbije zavisit će prvenstveno od vjerodostojnosti institucija i njihove sposobnosti da zakon jednako primjenjuju na sve.
Ljubljana/Washington/Brisel/Beograd, 21. oktobar 2026
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives“, link: https://www.europeanperspectives.org/en
[2] RTCG - Đukanović: Ne poznajem nosioca Studentske liste Iliju Srdanovića, link: https://rtcg.me/vijesti/drustvo/886990/djukanovic-ne-poznajem-nosioca-studentske-liste-iliju-srdanovica.html?utm_source
[3] B92: „Vučić sa narodom: Dočekao ga veliki broj ljudi; ‘Hteli su da nam sruše porodicu i državu, ali narod nije dao’“, link: https://www.b92.net/info/politika/271636/vucic-sa-narodom-docekao-ga-veliki-broj-ljudi-hteli-su-da-nam-sruse-porodicu-i-drzavu-ali-narod-nije-dao/vest
[4] OSCE/ODIHR - Serbia: Opinion on the Draft Law Amending the Law on Financing Political Activities, link: https://odihr.osce.org/odihr/664099?utm_source
[5] FoNet, „Protestna nota Hrvatskoj“, 14. oktobar 2026, link: https://fonet.rs/politika/izbori-2026/36898000/protestna-nota-hrvatskoj-.html
[6] tportal/Hina, „Na Plenkovićev zahtjev EU promijenio zaključke: U Crnoj Gori neće biti oduševljeni“, 16. oktobar 2026, link: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/na-plenkovicev-zahtjev-eu-promijenio-zakljucke-u-crnoj-gori-nece-biti-odusevljeni-20261016.
[7] HRT: Prosvjedna nota Srbije Hrvatskoj zbog miješanja u unutarnje prilike i izbore, link: https://vijesti.hrt.hr/svijet/prosvjedna-nota-srbije-hrvatskoj-zbog-mijesanja-u-unutarnje-prilike-i-izbore-12957372?utm_source
[8] Tanjug: Vučić: Neko spolja je zatrovao atmosferu u državi želeći da promeni politiku Srbije, link: https://www.tanjug.rs/srbija/politika/286512/vucic-neko-spolja-je-zatrovao-atmosferu-u-drzavi-zeleci-da-promeni-politiku-srbije/vest?utm_source
[9] Tanjug, „Vučić: Studentska lista je od Kurtija našla kontrolore za svoju listu“, 14. oktobar 2026, link: https://www.tanjug.rs/phono/ee99dca6-f5a5-4e02-96c3-361e5c08ac86
[10] Tanjug, „Vučić: Mi služimo samo svom narodu i nikome više, u tome je razlika između nas i njih“, 15. oktobar 2026, link: https://www.tanjug.rs/srbija/politika/290013/vucic-mi-sluzimo-samo-svom-narodu-i-nikome-vise-u-tome-je-razlika-izmedu-nas-i-njih/amp
