Crna Gora 2026: Ustavni test evropske budućnosti Crne Gore

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. Najnovija analiza IFIMES-a ukazuje da će ishod najavljenog glasanja o ustavnim promjenama predstavljati ključni test sposobnosti političkih aktera u Crnoj Gori da evropske integracije stave ispred partijskih interesa i obezbijede neophodan nadstranački konsenzus. Istovremeno, način na koji će biti postignut politički dogovor imat će dugoročne posljedice ne samo po evropski put Crne Gore, već i po kredibilitet politike proširenja Evropske unije prema Zapadnom Balkanu. Iz analize pod naslovom „Crna Gora 2026: Ustavni test evropske budućnosti Crne Gore“ izdvajaju se najvažnije i najzanimljivije ocjene i nalazi.

Crna Gora 2026:

 

Ustavni test evropske budućnosti Crne Gore

 

Crna Gora ulazi u jednu od najosjetljivijih političkih faza od obnove nezavisnosti 2006. godine. Predstojeće glasanje o ustavnim izmjenama, koje zahtijeva dvotrećinsku većinu u Skupštini, nadilazi tehnički okvir reforme i postaje ključni test sposobnosti političkih aktera da očuvaju evropski kurs države.

Planirane promjene odnose se na jačanje i preciznije uređenje pravosudnog sistema, uključujući sastav i izbor Sudskog savjeta, funkcionisanje i izbor sudija Ustavnog suda, položaj i proceduru izbora Vrhovnog državnog tužilaštva, kao i usklađivanje ustavnog okvira sa preporukama Venecijanske komisije.

Riječ je o reformama koje predstavljaju završni uslov za zatvaranje Poglavlja 23 (Pravosuđe i temeljna prava), jednog od ključnih i najzahtjevnijih segmenata pristupnih pregovora sa Evropskom unijom. Zbog toga će ishod glasanja imati značaj koji prevazilazi unutrašnju političku dimenziju i biti predmet pažljive procjene u Briselu i evropskim prijestonicama. Skupštinsko odlučivanje o ustavnim promjenama i pratećim reformama vladavine prava može se stoga posmatrati kao svojevrsni politički test evropske perspektive Crne Gore, jer će direktno odrediti dinamiku završne faze pristupnog procesa.

Evropske integracije kao temelj političkog legitimiteta vlasti

Vlada premijera Milojka Spajića (PES) najveći dio svog političkog legitimiteta zasniva na tvrdnji da je Crna Gora postala najuspješniji kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i da bi mogla postati prva naredna članica već 2028. godine.

Takva strategija podrazumijeva da evropske integracije nisu samo vanjskopolitički cilj, nego i glavni instrument unutrašnje političke legitimacije vlasti. Ukoliko ustavne promjene ne budu usvojene, taj narativ bi mogao biti ozbiljno doveden u pitanje.

Istovremeno, Evropska unija šalje sve jasnije političke signale da Crnu Goru vidi kao najizglednijeg kandidata za naredno proširenje. Radna grupa Savjeta Evropske unije za proširenje razmatrala je nacrte zajedničkih pozicija za privremeno zatvaranje još tri pregovaračka poglavlja – Poglavlja 8 (Konkurencija), Poglavlja 14 (Transportna politika) i Poglavlja 29 (Carinska unija). Ukoliko budu potvrđena na narednoj Međuvladinoj konferenciji, Crna Gora bi privremeno zatvorila 19 od ukupno 33 pregovaračka poglavlja, dodatno potvrđujući status najnaprednije države kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. To pokazuje da Brisel prepoznaje ostvareni reformski napredak, ali i da završetak procesa sada prvenstveno zavisi od političkih odluka koje će biti donesene u Podgorici.

Opozicija između principijelnosti i političkog rizika

Sa druge strane, opozicija, koju predvode Demokratska partija socijalista (DPS), Evropski savez i GP „URA“, nastoji ustavne izmjene staviti u širi kontekst jačanja demokratskih institucija i obnove političkog dijaloga nakon višemjesečne institucionalne krize. Takav pristup ima za cilj naglasiti da evropske integracije nisu odvojene od funkcionisanja političkog sistema, već direktno zavise od njegove stabilnosti i sposobnosti za kompromis.

Percepcija javnosti u vezi s ulogom opozicije u ovom procesu mogla bi imati značajne političke posljedice, naročito ukoliko se stekne utisak da je upravo ona doprinijela eventualnoj blokadi reformi. Istovremeno, evropski partneri dosljedno insistiraju na konsenzusu kao osnovnom uslovu za reformske iskorake u oblastima pravosuđa, vladavine prava i ustavnog uređenja, pri čemu se kapacitet za politički dogovor smatra ključnim pokazateljem demokratske zrelosti.

Iskustva država koje su uspješno završile pristupne pregovore, poput Slovenije, Hrvatske i Bugarske, potvrđuju da je održiv napredak bio moguć tek uz širok politički konsenzus koji je nadilazio stranačke razlike i kratkoročne interese. Takav obrazac ukazuje da su ključne reformske odluke u procesu evropskih integracija zahtijevale visok stepen političke koordinacije i zajedničke odgovornosti.

U slučaju nepostizanja dvotrećinske većine, opozicija bi mogla dodatno učvrstiti svoj stav da bez njenog učešća nije moguće donositi najvažnije odluke, dok bi istovremeno odgovornost za zastoj evropskog procesa ostala podijeljena između svih političkih aktera, s obzirom na to da u završnoj fazi pregovora uspjeh integracija zavisi od ukupnog kapaciteta političke elite da postigne održiv dogovor.

Vremenski i evropski pritisak kao politički izazov

Efikasno upravljanje procesom evropskih integracija zahtijeva dugoročno planiranje, blagovremene konsultacije i kontinuiranu komunikaciju između svih relevantnih političkih aktera. Odlaganje ključnih reformi do završnih rokova povećava rizik od institucionalnih blokada i ukazuje na nedovoljno koordinisan reformski okvir.

U tom kontekstu, međustranački sastanak u Crnoj Gori, održan uz posredovanje delegacije Evropske unije u Podgorici, predstavlja pokušaj revitalizacije političkog dijaloga između vlasti i opozicije u uslovima ubrzane evropske agende i potrebe za donošenjem odluka kvalifikovanom većinom. Postignuti dogovor ukazuje na svijest političkih aktera da su ustavne promjene, reformski zakoni u oblasti bezbjednosti i ključna imenovanja u pravosuđu međusobno povezani elementi institucionalne stabilnosti i kontinuiteta pristupnog procesa ka Evropskoj uniji.

Najavljene izmjene zakonodavnog okvira u sektoru unutrašnjih poslova i nacionalne bezbjednosti, posebno u dijelu provjere bezbjednosnih smetnji i jačanja sudske kontrole nad radom Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), predstavljaju iskorak ka većoj transparentnosti i jačanju civilnog nadzora, u skladu sa standardima iz poglavlja 23 i 24.

Formiranje posebnog skupštinskog tijela za praćenje primjene zakona dodatno jača mehanizme institucionalne kontrole i može doprinijeti smanjenju političkih tenzija kroz strukturisan dijalog vlasti i opozicije. Istovremeno, najava hitnog izbora sudija Ustavnog suda i inkluzivnog pristupa ključnim imenovanjima u parlamentu ukazuje na nastojanje da se uspostavi minimalni zajednički okvir u oblasti pravosuđa, što predstavlja jedno od centralnih pitanja evropskih integracija.

Postizanje dogovora između vlasti i opozicije potvrđuje političku zrelost neophodnu za uspješan evropski put Crne Gore. Međutim, Evropska unija ne vrednuje sam dogovor, već njegovu provedbu kroz konkretne reforme koje se sprovode prije svega u interesu građana Crne Gore. Ukoliko cijeli parlament ostane posvećen evropskim integracijama, uspjeh ne bi trebalo da izostane.

EU je za Crnu Goru predvidjela izuzetno povoljan finansijski paket od 3,2 milijarde eura, veći od prvobitno planiranog, što predstavlja snažan podsticaj za nastavak reformi. Ipak, ostaje izazov očuvanja političkog konsenzusa u uslovima dugotrajne polarizacije. Posebno će biti važno da se spremnost na dijalog pretvori u stabilan mehanizam odlučivanja, naročito u pitanjima koja zahtijevaju dvotrećinsku većinu. U tom procesu značajnu ulogu ima predsjednik Skupštine Andrija Mandić (NSD), koji treba da, u okviru svojih nadležnosti, podstiče dijalog i doprinosi postizanju konsenzusa o ključnim reformama. Od uspjeha tog procesa zavisi da li će Crna Gora iskoristiti postojeći politički momentum za završnu fazu pristupanja Evropskoj uniji.

Sa stanovišta IFIMES-a, postignuti dogovor predstavlja važan, ali tek početni korak ka izgradnji održivog političkog konsenzusa o evropskoj agendi. Njegova stvarna vrijednost zavisit će od spremnosti političkih aktera da očuvaju kontinuitet dijaloga i spriječe nove institucionalne blokade koje bi mogle usporiti pristupni proces.

Dugoročna stabilnost institucija može se graditi jedino na inkluzivnom dijalogu, međusobnom uvažavanju i zajedničkoj odgovornosti za ostvarenje strateškog cilja – punopravnog članstva Crne Gore u Evropskoj uniji.

Regionalni značaj crnogorskog procesa

Napredak Crne Gore nadilazi nacionalni okvir i ima karakter referentne tačke za sve države Zapadnog Balkana u procesu evropskih integracija. U tom kontekstu, nedavno održani samit EU – Zapadni Balkan u Tivtu dobiva dodatnu političku težinu, jer se može interpretirati kao priznanje ulozi Crne Gore i diplomatskoj aktivnosti Ministarstva vanjskih poslova, na čijem je čelu Ervin Ibrahimović (BS). U trenutku kada se politika proširenja ponovo pozicionira visoko na listi prioriteta Evropske unije, dinamika u Podgorici postaje važan signal i za širi regionalni kontekst.

Crna Gora se u ovom trenutku izdvaja kao najizgledniji kandidat za naredni korak ka članstvu u Evropskoj uniji. Indicirani finansijski paket Evropske komisije, procijenjen na 3,2 milijarde eura za period nakon pristupanja, dodatno potvrđuje stratešku ozbiljnost planiranja budućeg članstva, iako konačan ishod ostaje uslovljen punim ispunjavanjem reformskih kriterija. Dodatnu potvrdu takvom pristupu daju i javne poruke najviših evropskih zvaničnika, uključujući predsjednicu Evropske komisije Ursulu von der Leyen i komesarku za proširenje Martu Kos, koje Crnu Goru pozicioniraju kao najnaprednijeg kandidata u tekućoj fazi procesa.

U takvim okolnostima, svaki zastoj u reformama ne bi imao isključivo unutrašnje posljedice, već bi se reflektovao i na kredibilitet politike proširenja Evropske unije u cjelini, posebno prema Zapadnom Balkanu.

Ustavne promjene kao test političke zrelosti i evropskog konsenzusa u Crnoj Gori

Predstojeće odlučivanje o ustavnim izmjenama nadilazi tehničku intervenciju u najviši pravni akt i poprima karakter ključnog političkog testa odnosa prema strateškom pravcu države. Ishod će pokazati da li se evropske integracije u Crnoj Gori tretiraju kao zajednički državni interes ili kao polje partijskog nadmetanja.

Širok nadstranački dogovor o reformama bio bi jasan pokazatelj institucionalne i političke zrelosti, neophodne za ulazak u završnu fazu pristupnog procesa sa Evropskom unijom. Suprotno tome, izostanak konsenzusa nosi rizik usporavanja integracija, produbljivanja političkih podjela i otvaranja nove institucionalne nestabilnosti, u trenutku kada je evropski zamah izraženiji nego u bilo kojoj fazi od početka pregovora 2012. godine.

Međunarodni institut IFIMES ocjenjuje da će sposobnost postizanja kompromisa i nadstranačkog dogovora biti jedan od ključnih pokazatelja demokratske zrelosti Crne Gore i njene spremnosti za preuzimanje obaveza članstva u Evropskoj uniji. Evropske integracije ne mogu biti projekat jedne političke opcije, već zahtijevaju širok konsenzus, institucionalnu odgovornost i razvijenu kulturu dijaloga. Evropska unija jasno naglašava da su vrata članstva otvorena, ali da je ključ završetka procesa u rukama domaćih aktera, zbog čega ovo glasanje predstavlja test ukupnog kapaciteta političkog sistema da djeluje u skladu sa dugoročnim državnim i evropskim interesima.

U takvom raspletu mogao bi se relativno oslabiti politički uticaj opozicije, koja se pozicionira kao nezaobilazan akter u procesu donošenja strateških odluka, što bi moglo dovesti do preoblikovanja odnosa snaga i potencijalnog restrukturiranja političkih savezništava uoči izbora 2027. godine.

Istovremeno, već je u toku postepeno pozicioniranje svih relevantnih političkih aktera za naredne parlamentarne izbore na svim nivoima, koji će biti održani u junu 2027. godine, pri čemu se sve ključne odluke sve više promišljaju kroz tu prizmu.

Politička dinamika se tako već sada odvija u sjeni tih izbora, dok će onaj ko bude vršio vlast nakon njih imati „historijsku fotografiju“ sa ključnih događaja koji prate eventualno, a sve izvjesnije, formalno pridruživanje Crne Gore kao punopravne članice Evropske unije.

Ljubljana/Bruxelles/Washington/Podgorica, 8.juli 2026       


[1] IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, nosilac je specijalnog savjetodavnog statusa pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives”, link: https://www.europeanperspectives.org/en