Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) [1] iz Ljubljane redovno prati i analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i širom svijeta. Povodom 30. godišnjice potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma i predstojećih prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske, zakazanih za 23. novembar 2025. godine, IFIMES donosi detaljnu analizu aktuelnog političkog ambijenta, ključnih aktera i mogućih scenarija razvoja događaja. Iz opsežne studije pod naslovom „Bosna i Hercegovina 2025: Opozicija protiv ‘mandžurijskog kandidata’?“ izdvajamo najvažnije dijelove.
Bosna i Hercegovina će 21. novembra 2025. obilježiti tridesetu godišnjicu potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma[2], dok se samo dva dana kasnije, 23. novembra, održavaju prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske (RS).
Povod za prijevremene izbore jeste pravosnažna presuda Suda Bosne i Hercegovine kojom je Miloradu Dodiku (SNSD), donedavnom predsjedniku RS-a izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine (kasnije konvertovana u novčanu kaznu), uz izričitu zabranu političkog djelovanja u periodu od šest godina. Shodno zakonu, time mu je mandat predsjednika RS-a automatski prestao.
Ova odluka proizvela je dubok institucionalni rascjep. Vlasti RS-a i SNSD u prvoj fazi odbacivali su presudu i nastavljali tretirati Dodika kao aktivnog političkog lidera. U međuvremenu su formalno prihvatili pravosudni epilog, ali je ostala činjenica da državne institucije i međunarodni akteri insistiraju na bezrezervnom poštivanju sudskih odluka.
Tako je nastao paradoks: Dodik je formalno politički „neutraliziran“, ali faktički zadržava punu kontrolu nad SNSD-om i najvećim dijelom institucionalnog aparata RS-a. Upravo iz takvog odnosa formalne zabrane i stvarne moći proizlazi model tzv. „mandžurijskog kandidata“[3], odnosno „proxy“ rješenje u vidu kandidature Siniše Karana (SNSD).
Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK) potvrdila je šest kandidata:
Ostali kandidati su: Dragan Đokanović (Savez za novu politiku), Nikola Lazarević (Ekološka partija RS), Igor Gašević (nezavisni) i Slavko Dragičević (nezavisni).
Iako ostali kandidati doprinose širini izborne ponude, njihov uticaj na ukupni ishod je ograničen i prvenstveno se manifestuje kroz moguće usitnjavanje opozicionog biračkog tijela.
Iako je Sud Bosne i Hercegovine izrekao zabranu političkog djelovanja Miloradu Dodiku na period od šest godina, pravna i politička praksa u Republici Srpskoj pokazuju sasvim drugačiju stvarnost. Prema odluci suda, Dodik ne smije obavljati javne dužnosti niti bilo koju aktivnost koja se smatra političkim djelovanjem. Međutim, faktički poredak moći ostao je nepromijenjen.
Dodik i dalje nesmetano kontroliše ključne poluge moći unutar SNSD-a: stranačku infrastrukturu, široku mrežu lojalnih kadrova te pristup i nadzor nad javnim resursima. U takvom ambijentu on može iz sjene koordinirati sve ključne procese – od nominiranja kandidata i vođenja kampanje do formuliranja stranačkih politika i poruka. Time efektivno nastavlja političko djelovanje, uprkos tome što je ono formalno zabranjeno.
Ovakav raskorak između presude i stvarnosti rezultat je dugogodišnjeg institucionalnog konflikta između vlasti u RS-u i državnih institucija BiH. Mehanizmi izvršenja sudskih odluka ograničeni su na teritoriji gdje državne institucije nemaju punu operativnu kontrolu, što proizvodi pravno-politički vakuum u kojem je zabrana teško provodiva.
Upravo zbog toga Centralna izborna komisija BiH nije suspendirala kandidaturu Siniše Karana. CIK je striktno vezan zakonom i može djelovati samo na osnovu materijalnih činjenica koje se odnose na samog kandidata. Protiv Karana ne postoji nikakva sudska ili administrativna odluka koja bi ga učinila pravno nesposobnim za kandidaturu. SNSD je formalno nominirao njega, a ne Dodika, pa CIK nema zakonsku osnovu za intervenciju, iako politička logika upućuje na to da je Karan suštinski Dodikov „proxy kandidat“.
Drugim riječima, izborna administracija funkcioniše prema formi i zakonskim procedurama, dok se politička stvarnost odvija u prostoru u kojem formalna pravila i faktička moć više nisu u punoj korelaciji.
Tokom predizborne kampanje, Milorad Dodik i njegove pristalice koristili su snažno polarizirajuću retoriku, često obilježenu govorom mržnje prema Bošnjacima i muslimanima, koja je naročito dolazila do izražaja na javnim skupovima, primjerice u Istočnom Sarajevu. Kandidat SNSD-a, Siniša Karan, profilirao se kao „umivena verzija“ Dodikovih poruka, preuzimajući govor mržnje i konfrontaciju s državnim institucijama, ali u nešto blažem i pristojnijem tonu. Karan se pritom nije distancirao od ove retorike, što dovodi u pitanje nedjelovanje Centralne izborne komisije BiH po pitanju njegove kandidature.
Na ovakvu kampanjsku dinamiku reagirali su i međunarodni akteri. UN-ov Savez civilizacija (UNAOC) i specijalni izaslanik Ujedinjenih nacija za borbu protiv islamofobije, Miguel Ángel Moratinos, javno su osudili govor mržnje, navodeći:
„Takva pogrdna retorika protiv Bošnjaka nije kompatibilna s principima i vrijednostima Ujedinjenih nacija i suprotna je osnovnom mandatu UNAOC-a, koji nastoji unaprijediti međusobno poštovanje, konstruktivan dijalog i mirnu koegzistenciju među pojedincima i zajednicama različitog kulturnog i vjerskog porijekla.” [4]
Centralna izborna komisija je zbog polarizirajuće retorike i govora mržnje sankcionirala SNSD novčanom kaznom od 30.000 KM (oko 15.000 EUR). Iako kazna predstavlja formalnu reakciju, retorika režima i dalje produbljuje polarizaciju, mobilizira pristalice SNSD-a, ali istovremeno potiče opoziciju i međunarodne posmatrače da pojačaju nadzor nad integritetom i sigurnošću izbornog procesa. Posebno zabrinjava činjenica da nadležno Tužilaštvo nije adekvatno reagiralo na ove javne provokacije i govor mržnje.
Krajem oktobra 2025. OFAC (U.S. Treasury / Office of Foreign Assets Control) objavio je izmjene na svojoj listi, pri čemu je Milorad Dodik uklonjen s nje (29.10.2025.). Ovaj potez predstavlja značajan diplomatski i finansijski signal, jer formalno ukida određena imovinska i financijska ograničenja koja su ranije bila nametnuta pojedincu.
Međutim, uklanjanje s OFAC-ove liste ne znači automatski ukidanje sankcija u drugim jurisdikcijama — poput EU, Velike Britanije, Njemačke, Poljske ili Slovenije — budući da svaka država samostalno određuje svoje mjere.
Skidanje sankcija Dodiku i njegovim saradnicima, iako tehnički olakšava njegov politički status unutar BiH i omogućava lakše lobiranje na međunarodnoj sceni, ne predstavlja političku rehabilitaciju. Međunarodni akteri i dalje smatraju Dodikovu politiku destabilizirajućim faktorom i kanalom za ruski utjecaj.
Dodikova strategija, usmjerena na izgradnju entitetskih i de facto separatističkih struktura – svojevrsne „Južne Osetije“ na Balkanu, uz potencijalno prisustvo ruskih vojnih baza – predstavlja ozbiljan izazov za EU, NATO i SAD, te nastavlja snažno oblikovati regionalnu sigurnosnu i političku dinamiku.
Nakon ukidanja OFAC-ovih sankcija, pojačano insistiranje srpske članice Predsjedništva BiH, Željke Cvijanović (SNSD), na saradnji sa SAD-om otkriva pozadinu aranžmana s Washingtonom. Prema tim principima, nije riječ samo o putu Bosne i Hercegovine ka NATO-u, već i o mogućnosti uspostavljanja američke vojne baze na teritoriji Republike Srpske. Stvaranje prividno pozitivnog ambijenta od strane Dodikovog režima može se stoga posmatrati kao priprema terena za takav razvoj događaja.
Na izborima za predsjednika Republike Srpske 2022. godine Jelena Trivić je, prema brojnim analizama i zapisnicima s biračkih mjesta, osvojila više glasova. Ipak, Centralna izborna komisija (CIK) – pod snažnim međunarodnim pritiskom – proglasila je pobjednikom Milorada Dodika.
Pitanje je hoće li se sličan scenarij ponoviti 2025. godine. Odgovor glasi: moguće je, ali ne u istom obliku. OSCE/ODIHR sada raspolaže pojačanim nadzornim ovlastima, međunarodna pažnja je znatno intenzivnija, a pravosudna pozadina izbora i pritisak na CIK znatno se razlikuju od situacije 2022. godine.
Ipak, s obzirom na duboku političko-institucionalnu kontrolu SNSD-a nad administrativnim i stranačkim resursima, rizik manipulacija i dalje ostaje visok i realan.
Lokalni lideri, naročito Draško Stanivuković (Banja Luka – PDP) i Ljubiša Petrović (Bijeljina – SDS), imaju ključnu logističku i političku ulogu u nadolazećim izborima. Njihov utjecaj ogleda se u kontroli biračkih komisija i biračkih mjesta, nadzoru lokalne administracije, prevenciji opstrukcija te mobilizaciji birača opozicije.
Ukoliko Stanivuković djeluje pasivno, kalkulantski ili čak opstruktivno, opozicija bi se našla u znatno otežanom položaju. S druge strane, njegova aktivna podrška može opoziciji omogućiti ulazak u utrku s realnim izgledima za uspjeh, osnažujući koordinaciju i legitimitet opozicionog bloka na lokalnom nivou.
Retorika Milorada Dodika i SNSD-a često ističe da je Republika Srpska „ugrožena“ od Sarajeva, stranih sudova i međunarodnih institucija. Međutim, analiza međunarodne zajednice i stručnih analitičara pokazuje drugačiju sliku: politika Milorada Dodika narušava ustavni poredak BiH, pojačava etničke napetosti, predstavlja sigurnosni rizik za državu i region, te nanosi ekonomske, političke i međunarodne štete samoj RS.
Drugim riječima, entitet RS nije sam po sebi ugrožen – već Dodikov režim ugrožava Bosnu i Hercegovinu, a posredno i stabilnost samog entiteta.
U političkoj percepciji i prema međunarodnim analizama, Siniša Karan se sve češće opisuje kao „mandžurijski kandidat“ — nominalni nosilac funkcije koji u stvarnosti služi kao instrument Milorada Dodika. Karan nema autonomnu političku težinu; u potpunosti slijedi Dodikove instrukcije i predstavlja način da Dodik zadrži moć unatoč sudskoj zabrani, djelujući kao „legalistička fasada“ režima. Pobjeda Karana bila bi, zapravo, pobjeda Dodika, a ne samog kandidata.
U slučaju pobjede Karana (SNSD), očekivao bi se nastavak Dodikove politike: pojačana konfrontacija s državnim institucijama, moguće formiranje paralelnih struktura, rast unutrašnjih napetosti u RS-u, jačanje ruskog utjecaja, stagnacija i izolacija entiteta, te dodatna destabilizacija Bosne i Hercegovine.
Suprotno tome, pobjeda Blanuše (SDS) otvorila bi prostor za institucionalno smirivanje, deeskalaciju odnosa s državnim nivoom, veću podršku međunarodne zajednice, pokretanje političkog dijaloga i reformi, te jačanje unutrašnje demokratske dinamike u RS-u. Osim toga, pobjeda Blanuše bi omogućila početak borbe protiv kriminala i korupcije i postupnu demontažu Dodikovog režima.
Međunarodna zajednica — EU, SAD, OSCE/ODIHR i UN — pažljivo prati izbore u Republici Srpskoj, s naglaskom na poštivanje pravosudnih odluka, integritet izbornog procesa i sprječavanje govora mržnje. Njihov utjecaj ostvaruje se kroz politički pritisak, sankcije, promatračke misije i diplomatske inicijative.
Srbija se formalno ne miješa u izbore i nastoji izbjeći destabilizaciju, iako održava bliske kontakte s Dodikovim režimom. Hrvatska, s druge strane, indirektno preferira nastavak SNSD-ove politike zbog svojih strateških interesa u BiH, ali također nastoji izbjeći izazivanje međunarodne nestabilnosti.
Međunarodni akteri — EU, SAD, UN i OSCE — kontinuirano naglašavaju potrebu za mirnim i transparentnim izborima, aktivno prate potencijalni govor mržnje i spremni su intervenirati u slučaju ozbiljnih neregularnosti, kako bi osigurali legitimitet i stabilnost izbornog procesa.
Prijevremeni predsjednički izbori u Republici Srpskoj odvijaju se u izuzetno napetom institucionalnom i političkom okruženju. Sudski proces protiv Milorada Dodika stvorio je presedan, ali i vakuum moći koji SNSD nastoji popuniti preko „mandžurijskog kandidata“ — proxija Sinišu Karana.
Pobjeda Karana značila bi nastavak postojeće politike destabilizacije i konfrontacije s državnim institucijama i međunarodnim faktorom. Suprotno tome, pobjeda Branka Blanuše otvorila bi prostor za institucionalnu rekonfiguraciju, smanjenje tenzija i jačanje povjerenja u državne mehanizme, kako u RS-u, tako i u Bosni i Hercegovini, te najavila odlučnu borbu protiv kriminala i korupcije.
Uloga međunarodne zajednice ostaje ključna: nadzor izbornog procesa, prevencija manipulacija, reagovanje na govor mržnje, očuvanje sigurnosti, kao i zaštita ustavnopravnog poretka i unutrašnjeg ustrojstva države.
Konačni ishod izbora uveliko će zavisiti od mobilizacije opozicije i koordiniranog djelovanja lokalnih lidera, posebno u Banja Luci i Bijeljini, čija aktivna podrška može značajno utjecati na legitimitet i transparentnost izbornog procesa.
Ljubljana/Washington/Brisel/Banja Luka, 19.novembar 2025
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije, Ljubljana, Slovenija; ima specijalni konsultativni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću (ECOSOC/UN), New York, od 2018. godine; izdavač međunarodne naučne revije European Perspectives.
[2] Daytonski mirovni sporazum – parafiran 21. novembra 1995. u Daytonu (Ohio, SAD), a zvanično potpisan 14. decembra 1995. u Parizu (Francuska). Sporazum je formalno okončao troipogodišnji rat u Bosni i Hercegovini te međunarodno-pravno potvrdio njen suverenitet, teritorijalni integritet i državnu strukturu sastavljenu od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine (51% teritorije BiH) i Republike Srpske (49% teritorije BiH). Međunarodnom arbitražnom odlukom iz 2000. godine uspostavljen je i Brčko distrikt BiH kao posebna, jedinstvena administrativna jedinica sa statusom distrikta.
[3] Mandžurijski kandidat (eng. Manchurian candidate) – politička ličnost ili kandidat koji je nominalno nezavisan, ali je u stvarnosti pod kontrolom ili utjecajem skrivenih centara moći, najčešće vanjskih aktera ili interesnih grupa. Takva osoba služi za ostvarivanje tuđih političkih, sigurnosnih ili ekonomskih ciljeva, iako formalno nastupa kao predstavnik naroda ili institucija.
[4] Press Statement by the High Representative for the United Nations Alliance of Civilizations (UNAOC)
and United Nations Special Envoy to Combat Islamophobia, dostupno na: https://www.unaoc.org/2025/11/press-statement-nov2025/
