Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES[1]) iz Ljubljane, Slovenija, redovno prati i analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i širom svijeta. IFIMES je pripremio sveobuhvatnu analizu kršenja ljudskih prava i evropskih standarda u Republici Albaniji, s posebnim osvrtom na slučaj „Ilir Meta“. Iz opsežne studije pod naslovom „Albanija 2026: Univerzalnost ljudskih prava i limiti državne vlasti: Instrumentalizacija pravde u slučaju Ilir Meta u kontekstu evropskih standarda“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
Pozivanje na odredbe nacionalnog ustavnog prava, Evropske konvencije o ljudskim pravima (ECHR) i praksu Evropskog suda za ljudska prava (ECtHR) predstavlja temelj savremenog evropskog pravnog poretka. Ove norme ne služe isključivo zaštiti individualnih prava i sloboda, već postavljaju jasne i obavezujuće granice djelovanja državne vlasti, posebno u kontekstu krivičnog progona, lišenja slobode i ograničavanja temeljnih prava.
U savremenim političkim okolnostima, obilježenim jačanjem sigurnosnih narativa, kriznim upravljanjem i tendencijama selektivne primjene prava, ova pitanja stiču dodatnu političku i institucionalnu težinu. Slučaj hapšenja[2] bivšeg predsjednika Republike Albanije, bivšeg premijera i predsjednika parlamenta i jednog od lidera opozicije, Ilira Mete, analiziran kroz nalaze Ombudsmana Republike Albanije, pruža ilustrativan primjer izazova s kojima se suočava vladavina prava u tranzicijskim demokratijama.
Zabrana torture, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, utvrđena nacionalnim ustavnim odredbama i članu 3. Evropske konvencije o ljudskim pravima, predstavlja apsolutno pravo. Njena primjena ne trpi izuzetke, derogacije niti relativizaciju, čak ni u okolnostima borbe protiv organizovanog kriminala, korupcije[3] ili vanrednih situacija. Jurisprudencija Evropskog suda za ljudska prava jasno potvrđuje da države imaju pozitivnu obavezu ne samo da se uzdrže od takvih postupaka, već i da spriječe, efikasno istraže i sankcionišu svako postupanje koje može dostići prag nečovječnog ili ponižavajućeg tretmana, bez obzira na status ili politički značaj pogođene osobe.
Ljudsko dostojanstvo i prava osoba lišenih slobode predstavljaju jedan od ključnih testova stvarne vladavine prava. Lišenje slobode ne suspenduje osnovna ljudska prava, već nameće dodatnu odgovornost državi, jer se osoba nalazi u potpunoj zavisnosti od državnih organa. U slučaju Ilira Mete, dokument Ombudsmana ukazuje na ozbiljne proceduralne nedostatke tokom hapšenja i privođenja, uključujući nepostojanje dokaza da je lice odmah obaviješteno o razlozima hapšenja, ograničavanje prava na neposredan kontakt s advokatom, nedostavljanje kartice prava i neadekvatno vođenje službene dokumentacije. Ovi propusti direktno zadiru u suštinu prava na slobodu i sigurnost iz člana 5. ECHR, kako ih tumači Evropski sud za ljudska prava, ističući apsolutnu zaštitu ljudskog dostojanstva i obavezu države da garantuje prava svakog pojedinca, bez izuzetka.
Presumpcija nevinosti, zajamčena domaćim zakonodavstvom i članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, predstavlja temelj demokratskog i pravnog poretka. Ovaj princip obavezuje ne samo sudove, već i izvršnu vlast, organe gonjenja, policiju, kao i medije i druge javne aktere. Svako javno etiketiranje, prejudiciranje krivice ili politička instrumentalizacija krivičnih postupaka prije pravosnažne sudske odluke ozbiljno narušava presumpciju nevinosti i podriva povjerenje građana u pravosuđe. U politički polariziranim društvima, takva praksa dodatno produbljuje institucionalne podjele i slabi legitimitet države.
Proporcionalnost upotrebe sile i transparentnost policijskog postupanja ključni su elementi poštovanja prava na pravično suđenje. Nalazi Ombudsmana ukazuju na neprimjerenu kvalifikaciju hapšenja kao „operacije visokog rizika“ bez dokaza stvarne društvene opasnosti. Upotreba lisica, njihovo zadržavanje unutar policijskih prostorija i postupanje prema licima bez jasnog pravnog osnova opravdano se smatra nezakonitim i ponižavajućim. Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da su policijski službenici bili maskirani, koristili neoznačena vozila, bez vidljivih identifikacijskih oznaka ili body-kamera. Takva praksa narušava pravnu sigurnost, povećava rizik zloupotreba i stvara percepciju proizvoljne primjene sile, dok u demokratskim društvima vidljivost i identifikabilnost policije predstavljaju ključni element vladavine prava.
Posebno važan aspekt ovog slučaja odnosi se na član 18. ECHR, koji zabranjuje primjenu dozvoljenih ograničenja prava u svrhe različite od onih za koje su predviđena. Čak i kada država formalno djeluje u okviru zakona, njeni postupci ne smiju biti motivisani političkom osvetom, selektivnom pravdom ili obračunom s političkim neistomišljenicima. Praksa Evropskog suda jasno pokazuje da se član 18. sve češće aktivira u kontekstu demokratskog nazadovanja i erozije vladavine prava, naročito u slučajevima koji uključuju opozicione lidere i visoke političke funkcionere, naglašavajući nužnost striktne zaštite prava na pravično suđenje i presumpcije nevinosti.
Slučaj Ilira Mete[4], jednog od lidera albanske opozicije, prevazilazi individualni nivo i nosi širi politički[5] i institucionalni[6] značaj. Nepravilnosti u ponašanju policije i tužilaštva mogu ugroziti krivične postupke, oslabiti legitimitet pravosudnih institucija i otvoriti vrata tvrdnjama o selektivnoj pravdi i političkoj instrumentalizaciji borbe protiv korupcije. Borba protiv korupcije[7] i kriminala[8] mora se voditi u okviru zakona, jer svako odstupanje potkopava samu svrhu vladavine prava i narušava povjerenje građana u institucije.
Međunarodni institut IFIMES ocjenjuje da dokument Ombudsmana Republike Albanije predstavlja ozbiljnu, uravnoteženu i pravno utemeljenu analizu, koja jasno identifikuje sistemske slabosti u ponašanju državne policije tokom hapšenja[9] bivšeg predsjednika Ilira Mete[10]. Ključno pitanje u ovom slučaju nije postojanje sudske odluke, već način njene provedbe. Vladavina prava se ne mjeri snagom represije, već dosljednošću pridržavanja procedura, poštovanjem ljudskog dostojanstva i poštivanjem principa pretpostavke nevinosti i transparentnosti. Dosljedna primjena preporuka Ombudsmana predstavlja neophodan korak ka jačanju institucionalne odgovornosti, profesionalizaciji policije i očuvanju evropskih[11] standarda ljudskih prava u Albaniji.
S obzirom na politički značaj ovog slučaja i rizik od daljnje erozije demokratskih normi, IFIMES poziva na uvođenje međunarodnog monitoringa slučaja Ilir Meta kako bi se osiguralo potpuno poštivanje standarda ljudskih prava, transparentnost i zaštita temeljnih sloboda.
Ljubljana/Bruxelles/Washington/Tirana, 3.februar 2026
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni konsultativni status pri Ekonomsko-socijalnim vijećem ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije “European Perspectives”, link: https://www.europeanperspectives.org/en
[2] Bivši predsjednik Republike, Ilir Meta, nasilno je izveden iz vozila kojim se kretao, nasilno je otet, javno su ga odvukle osobe s maskama, uz kriminalno omalovažavanje, bez da su mu pročitana prava, kako to zahtijevaju zakon i Ustav.
Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=GyRp1yR5LFs
[3] Isto tako, 27. maja 2024. godine, g. Meta je javno osudio usvajanje takozvane "Rezolucije protiv korupcije" od strane parlamentarne većine kao "poniženje" za reformu pravosuđa, optužujući premijera Ramu za uspostavljanje potpune kontrole nad organima pravosuđa.
Vidi: https://www.facebook.com/photo?fbid=1000483798113522&set=a.402543174574257
[4] Dana 5. aprila 2024. godine, Ilir Meta se usprotivio i osudio izjavu glavnog tužioca SPAK-a Altina Dumanija da sudovi odlučuju o svemu što im zatraži tužilaštvo.
Vidi: https://www.facebook.com/share/p/1DsYobJx9P/
[5] Do kraja svog mandata kao predsjednika Republike, Ilir Meta je često javno napadao premijer Edija Ramu. 7. maja 2022. godine, sa skupštinske govornice Socijalističke partije, javno je izjavio da "svi u Albaniji jedva čekaju da vide Metu kako se suočava sa SPAK-om - (Specijalnim tužilaštvom za borbu protiv korupcije)."
Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=q-xv6sZS4s4
[6] Dana 16. septembra 2024. godine, mjesec dana prije hapšenja, Meta je kritikovao odluku socijalističke većine u Parlamentu da zanemari odluku Ustavnog suda u vezi s mandatom socijalističkog zastupnika Olte Xhacke, nazivajući to „flagrantnim kršenjem Ustava i tretirajući ga kao bezvrijedan komad papira“.
Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=slu7tLqwT0M
[7] Isto tako, 7. marta 2024. godine, Meta je optužio premijera da zakonom "O strateškim investicijama" ima za cilj krađu javne i legalno posjedovane privatne imovine.
Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=jlR7FM1R9Fg
[8] Dana 7. maja 2022. godine, govoreći sa govornice Skupštine Socijalističke partije, premijer Edi Rama javno je izjavio da „cijela Albanija jedva čeka da vidi Ilira Metu pred SPAK-om“, čime je dao direktnu i vrlo javnu političku izjavu u vezi s tekućim pravosudnim pitanjem.
Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=q-xv6sZS4s4
[9] Video snimci i snimci hapšenja Ilira Mete jasno pokazuju nedostatak poštovanja i ljudskog dostojanstva prilikom njegovog hapšenja. Ni Navaljni u Rusiji nije uhapšen na takav način.
Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=rrdWW-M5za8
[10] Također, 16. jula 2024. godine, kritikovao je SPAK zbog toga što nije istražio "očigledne dokaze" o korupciji premijera i visokih državnih zvaničnika.
Vidi: https://www.facebook.com/reel/1131979374577211
[11] Dana 17. novembra 2022. godine, Halit Valteri, bivši poslanik, dva puta kandidat Socijalističke partije za poslanika i član opštinskog vijeća za SP, javno je izjavio da „prvi koji treba biti uhapšen je Ilir Meta“. Dana 24. aprila 2024. godine, izjavio je da će „Ilir Meta biti uhapšen prije izbora 2025. godine“.
