Svijet na autopilotu: Vijeće sigurnosti UN-a mora sazvati hitnu sjednicu o Covid-19

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Tan Sri Hasmy Agam, bivši ambasador Malezije u UN-u i prof. dr. Anis H. Bajrektarević, šef katedre i profesor međunarodnog prava i globalnih političkih studija pripremili su opsežnu analizu pod naslovom “Svijet na autopilotu: Vijeće sigurnosti UN-a mora sazvati hitnu sjednicu o Covid-19”. Autori analiziraju ulogu Vijeća sigurnosti UN-a u situaciji Covid-19 i kako je multilateralizam - kao najučinkovitije planetarno oruđe koje imamo na raspolaganju - jedini način (društveno-ekonomski i politički) za opstanak ljudske rase.

● Ambasador Tan Sri Hasmy Agam

●Prof. Anis H. Bajrektarevic

 

Svijet na autopilotu: Vijeće sigurnosti UN-a mora sazvati hitnu sjednicu o Covid-19

 

Situacija oko Covid-19 zaista je zabrinjavajuća, ne samo kao pitanje globalnog zdravlja i biološke sigurnosti, već ona može biti i globalni sigurnosni izazov.

 

Dok pandemiju rješava Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), zajedno s drugim relevantnim specijaliziranim agencijama Ujedinjenih nacija (UN SA), situacija se brzo pogoršava i lako bi mogla izmaći kontroli. To se može desiti ako se ne bude efikasno djelovalo. U takvom (sve vjerojatnijem) scenariju, mogao bi biti progutan cijeli svijet – nešto slično Trećem svjetskom ratu, iako izvorno drugačijega povoda.

 

Zapanjeni smo (a jedan od ko-autora je služio u Vijeću sigurnosti UN (UN SC) u dva mandata) zašto Vijeće sigurnosti UN još uvijek nije zasjedalo. Trebalo bi se pozabaviti Covidom-19 na način na koji očito zaslužuje da se bavi, s obzirom na njegov razorni utjecaj na cijelu planetu, na gotovo svaku dimenziju, uključujući međunarodni mir i sigurnost, što nesporno spada u njegov mandat po Osnivačkoj povelji UN-a.

 

Budući, da se Vijeće sigurnosti UN često bavilo pitanjima, koja ponekad nisu očigledno bila povezana sa međunarodnom ili regionalnom sigurnošću, zbunjeni smo, doista uznemireni, zbog čega je odlučilo, da se uopće ne bavi pitanjem pandemije Covid-19.

 

Ako se, pak, članovi Vijeća sigurnosti UN-a, iz vlastitih internih razloga, nisu osjećali dužnim na to, ne bi li ostali članovi svjetskog tijela, pojedinačno ili zajedno, kao međunarodna ili regionalna udruženja, poput Evropske unije (EU), Pokreta nesvrstanih (NAM), G-77, Afričke Unije (AU) ili ASEAN, trebali pokrenuti toliko željenu inicijativu da pozovu Vijeće sigurnosti UN-a, da se hitno odrede spram ove globalne pandemije, čak iako se WHO i druge uključene agencije UN-a, bave problemom unutar svojih skučenih mandata, sredstava i perspektiva.

 

U tom smislu, posebno bi EU bila u neizbježnoj situaciji, da izvrši prijeko potreban pritisak na Vijeće sigurnosti UN, s obzirom na velike štete koje je Covid-19 nanio brojnim članicama, posebno Italiji i Španjolskoj, između ostalih.

 

Ovakav hitan sastanak Vijeća sigurnosti UN-a u ovom trenutku snažno bi pozdravila cijela međunarodna zajednica, jer bi svjetskom tijelu dodijelila vodeću ulogu koju članice i očekuju od njega.

 

Gens una sumus. Concordia patria firmat

 

U ovoj teškoj situaciji, velike sile bi trebale odbaciti svoje ideološke i političke razlike, svoje igre ​​moći, te umjesto toga usredotočiti se na galvaniziranje usklađenih međunarodnih akcija osiguranja mira i sigurnosti za dobrobiti cijelog čovječanstva.

 

Odlučnim i hitnim djelovanjem, generalni sekretar UN i Vijeće sigurnosti UN uputili bi cijelom čovječanstvu nedvojben i jasan, ali smirujući signal. Što je još i važnije, takav bi glas – kao dobrodošao – bio shvaćen i prihvaćen kao referentan (da ne kažemo kao norma ponašanja u novonastaloj situaciji) od strane drugih ključnih agencija, poput visokog komesara UN-a za ljudska prava (UNHCHR), Međunarodne organizacije rada (ILO), Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO), Svjetske trgovačke organizacije (WTO), kao i Crvenog križa (IFRC), Bretton Woods institucija, Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Federacije svjetskog Saveza sindikata, uključujući i druge specijalizirane ili ne-UN organizacije, ponajviše razvojne entitete poput Međuameričke razvojne banke (IADB), Islamske razvojne banke (IsDB), Azijske razvojne banke (ADB), Afričke razvojne banke (AfDB), itd.

 

U narednom periodu – svjedočeći uistinu povijesnim raskršćima, potrebno nam je globalno poštivanje i zaštita ljudskih prava i radnih mjesta, sve to za dobrobit gospodarstva i sveukupne sigurnosti. Oporavak – koji od sada zahtijeva i pojačanu biološku sigurnost - neće biti moguć bez sve društvenog konsenzusa. Jasno, da će ovaj zadatak biti nemoguć ukoliko bude sproveden na račun rada ili postignut erozijom osnovnih ljudskih prava – što je ugrađeno u Povelju UN-a te prihvaćeno kao ključan za sam uspjeh SDG (Ciljevi održivog razvoja).

 

Doista, zemlje nisu samo ekonomije, već ponajviše društva.

 

Jedno je jasno: Planeta je stala, iako je kapital ostao neoštećen, netaknut. Došlo je do globalnog zastoja, jer je radna snaga poslana kući. Dakle, oporavak dolazi radnom snagom. Povijesno, rad nas nikada nije izdao, dok kapital jeste. Isto tako, ljudska prava nikada nisu izdala državu i njenu društvenu koheziju, ali su države - i prečesto slavljena tržišta - isuviše puta u povijesti iznevjerili ljude. Stoga nema istinskog izlaska iz krize, a da se ne ojačaju radna i ljudska prava.

 

Za ozbiljan planetarni problem, nužno je naše brzo artikulirano globalno suglasje. Dakle, multilateralizam - kao najučinkovitiji planetarni alat koji nam stoji na raspolaganju - nije samo naš politički izbor. To predstavlja jedini način na koji ljudski rod može (društveno-gospodarski i politički) preživjeti.

 

Covid-19 je izazov, koji dolazi iz svijeta biologije. Ipak, biologija i međunarodni odnosi dijele zajedničko osnovno pravilo: Prilagodi se ili umri (comply or die). To da nas podsjeti; nije veliko što jede malo, već je brzi onaj koji jede sporoga.

 

Liderstvo i vizija sada!

 

O autorima:

Tan Sri Hasmy Agam, bivši malezijski veleposlanik pri UN NY (uključujući mandat u Vijeću sigurnosti UN), direktor Diplomatske akademije, predsjedavajući Komisije za ljudska prava Malezije (Suhakam) - u mirovini.

Prof.dr. Anis H. Bajrektarević, šef katedre i profesor međunarodnog prava i globalnih političkih studija, Austrija, autor sedam knjiga i mnogobrojnih članaka o uglavnom, geopolitici, energiji i tehnologiji.

 

Ljubljana/Beč/Kuala Lumpur, 5.april/travanj 2020