Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Ambasador Nedžad S. Hadžimusić predstavlja svoj postizborni osvrt na protkle Opće izbore u BiH održane 12.okrobra 2014. Njegov članak „Štokholmski* sindrom: ima li nade i vremena za BiH?“ objavljujemo u cijelosti.
Štokholmski* sindrom: ima li nade i vremena za BiH?
Kao da post-daytonski *Štockholmski sindrom u BiH počinje da popušta dobre i krotke građane ove zemlje ili nam se samo čini. Autor teksta nema namjeru da se bavi uobičajenim post-izbornim matematikama i špekulacijama mogućih koalicija gdje su bh. političke elite neupitni globalni šampioni. Među nama - isključivo u trouglu uvaženih čitaoca, konstitutivnih i ostalih građana BiH i potpisnika ovog teksta - ovdje je prije riječ o ozbiljnom nastojanju da se iz različitih uglova osvjetle bitni aspekti bespuća bh. post-daytonske zbilje i sudbine. . .
Ali da ne dužimo - izborni rezultati su potvrdili :
3. očekivanu, ali vjerovatno posljednju pobjedu ‘real politike’ SDA, ako se do narednih izbora ne reformira uzduž i poprijeko;
5. nadmoćnu pobjedu HDZ;
Izdvojeni komentari :
*Profesor Esad Bajtal: “Kako to da su ljudi glađu istjerani na ulice i proteste, ponovo glasali za svoje ‘grobare’ - v. http://hr.wikipedia.org/wiki/Stockholmski_sindrom. Čudno mi je da - zbog izuzetno teškog stanja u kojem se BiH nalazi - opštim prevarama, bijedi i svakodnevnom nezadovoljstvu građana, da dobijemo izborne rezultate koje smo jučer dobili.Zar je logički moguće da takve rezultate dobijemo - u zemlji u kojoj 50 posto stanovnika živi na granici siromaštva, a narednih 700.000 ispod te granice, u zemlji koja je posljednja po kupovnoj moći u Evropi i spada među 13 najjadnijih zemalja svijeta, u zemlji u kojoj 80 posto omladine, prema istraživanju, želi da ode i potraži sebi spas na nekom drugom mjestu na ovoj planeti ( !?)".
Gojko Berić, kolumnista Oslobođenja: “...Zapadni mediji s neočekivanim pesimizmom gledaju na budućnost naše zemlje. U tome je, izgleda, najdalje otišao ljubljanski Dnevnik, koji (jedva) natpolovični izlazak građana na izbore vidi kao "mirenje sa neprihvatljivom sudbinom. Bosansko proljeće, nezadovoljstvo koje je eksplodiralo u februaru ove godine, do izbora se očito raspalo… Činjenica je da se vještački sačuvana avnojevska republika za još jedan korak približila svojoj kliničkoj smrti", ocjenjuje list. Katastrofičan dan Dnevnikovog komentatora ili samo još jedan pesimističan pogled iz dežele na Balkan?”
* * *
AD - 1. SDP je na izborima 12. oktobra izgubila dvije trećine biračkog tijelau odnosu na izbore 2010. godine (!). Uslijedila je serija ostavki do jučer najodanijih saradnika šefa SDP - koji je svoju strategiju podkraj izborne kampanje reducirao na gestikuliranje i dovikivanje dežurnom ‘sotoni’ iz RS-a praćeno patetičnim cijepanjem ‘karata podjele koje SDP nikad neće prihvatiti’. Sve skupa u kampu SDP BiH (uz re-emitovanje kultnog upozorenja bivšeg predsjednika crvene stranke, rahmetli/preminulog dr. Nijaza Durakovića iz 2002. godine), neodoljivo djeluje kao bh. replika, bolje reći minijatura kraha 14. kongresa SKJ, tog rekvijema za bivšu KPJ/SKJ/SFRJ.
‘Što kažu’, desio se odron - poslužimo li se omiljenom spin-poštapalicom uskoro bivšeg šefa SDP koji danas poziva DF i ostale stranke lijevo od centra u pomoć za spašavanje socijaldemokratije u BiH !). Od iste socijaldemokratije u BiH koja je nekad davno trebala da posluži kao prirodno vezivno tkivo temeljito razvaljene, izmasakrirane daytonske nakaze - ostale su samo crvene kravate šefa i članova njenog centralnog komiteta. Istina biće tu prije ili kasnije jos svašta nešta, ali to je već u domenu poglavlja 23. pregovora sa EU - ‘Pravna država i vladavina prava’ na tzv. evropskom putu (i ne odnosi se ekskluzivno na SDP BiH). Prisjetimo se ovdje nedavne, ‘krajnje drske i bezobrazne’ poruke ambasadora Kraljevine Holandije u BiH: “...da se holandski kralj ponaša kao bahati bh. političari danas - morao bi uskoro potražiti novi posao..”
AD – 2. Izborni rezultati SBB i DF su definitivno dobra vijest u političkom pejzažu BiH i po njenu (ne)opstojnost kovertiranu u Daytonu. Ideja, politički narativ i persone njihovih šefova Fahrudina Radončića (SBB) i Željka Komšića (DF) su po definiciji kontrapunkt i ‘neprijatelj’ pogubnog etničkog koncepta, koji obavezno podrazumijeva suicidnu, klijentelističku kadrovsku politiku, mega-korupciju, carstvo polusvijeta, mediokriteta, amidžica i netjaka, bahatih neznalica sa kupljenim diplomama i disertacijama, rječju - zagarantovano uružnjavanje i nazadak ove lijepe zemlje - u svakom pogledu.
Radončić je, po definiciji izuzetno uspješnog biznismena i medijskog mogula, doduše ‘kontroverznog sandžaklije’ (kojem inače nikad neće biti oprošten uspjeh u Sarajevu) ulaskom u politiku u godini prije prošlih izbora (2010) izazvao podozrenja i realan strah u političkoj bh. čaršiji. Vladajuća elita, već dobro navježbana u međusobnim lažnim svađama i istinskim međusobnim ucjenjivanjima (tako se uzajamno i održava na vlasti svih ovih godina) s razlogom je zazirala od Radončićevih moćnih alata - osnivača i vlasnika najtiražnijeg dnevnog lista u zemlji, TV programa, jakih veza u regionu i artikulisanog - cool javnog nastupa. Njihove najcrnje noćne more postale su svakodnevne od trenutka kada je krenuo da se miješa u svoj posao na izuzetno delikatnoj poziciji ministra sigurnosti po daytonskoj shemi - posebno od momenta kada je najavio antikorupcijski cunami. Nakon što su se oporavili od šoka/erupcije prvog građanskog bunta u februaru o.g., zbili su se u redove u Parlamentu BiH. Gdje je hladno, koordiniranom ‘matematikom ruku’ - poduzetnom ministru sigurnosti izglasano nepovjerenje, jer je na toj poziciji dozvolio paljevinu zgrade Predsjedništva BiH. Kakogod, Radončić se sada, naoružan solidnim rezultatima ovih izbora, vraća u politiku na velika vrata kao šef druge stranke po snazi u BiH i biće nezaobilazan partner u novoj podjeli vlasti u zemlji - u normalnom toku stvari.
Nakon što je prije nepune dvije godine demonstrativno napustio SDP, Željko Komšić je u konačnici drugog mandata na poziciji člana Predsjedništva BiH učinio izuzetno hrabar politički korak i osnovao DF, samo godinu i pol dana pred ove izbore u zemlji koja ima više partija nego pješačkih prelaza.
Za razliku od ranijih odmetnika iz SDP i njihovih novih partija ‘u pokušaju’ koje do danas nisu ostvarile značajnije rezultate, Komšić je definitivno uspio u prvom novom pokušaju. Njegova aura ‘rijetke ptice’ - poštenog političara, čovjeka iz naroda i odlikovanog ratnika protiv agresije - donijela je DF-u dovoljan broj glasova ‘birača’ (a ne ‘glasača’), da svoju mladu stranku i tim izvanrednih, kompetentnih i potvrđenih saradnika promovira i povede odlučno u promjene u narednom periodu - upravo onako kako je glasio udarni predizborni slogan DF-a. Upuceni politicki realisti idu dalje i razmisljaju naglas o pro-aktivnoj varijanti kojom bi se osobna popularnost sefa DF mogla (dugorocnije) valorizirati spajanjem DF-a, onoga sto je ostalo od SDP-a i ostalih bh. stranaka pozicioniranih lijevo od centra - u novu/staru partiju pod radnim naslovom “Nova socijalisticka partija’ u BiH... (!).
AD – 3. SDA je pobjednica ovih izbora. Usput je ublažila dugogodišnji trend osipanja biračkog tijela i ostvarila relativno povećanje u odnosu na prošle izbore. Istina, na njenoj strani je bilo (gotovo) sve što treba za uspješnu izbornu trku: a) zakon velikih brojeva - većinska bošnjačka populacija u zemlji ; b) kontinuitet učešća u vlasti ; c) neuporedivo najjača stranačka infrastruktura ; d) ključni finansijski izvori/poluge ; e) stranačka disciplina zacementirana podjelom funkcija i dodjelom radnih mjesta i poticaja isključivo za familiju i podobne; i na kraju - f) ‘idealan’ izborni zakon koji je najveći čuvar status quo-a. Dobro je, mudro je što vrh stranke u pojedinačnim javnim nastupima nije demonstrirao pretjerani post-izborni triumfalizam. Međutim, ukoliko se SDA zanese ovom pobjedom te ne pristupi ozbiljnoj, temeljitoj unutrašnjoj reformi (‘u izlogu i u radnji’), može od gotovog napraviti veresiju - poput svježeg, poučnog primjera izbornog debakla SDP, partije pobjednice na izborima 2010. godine. Reforma SDA prije svega podrazumijeva reviziju sablasne/suicidne kadrovske politike koja predugo ruinira samu supstancu plemenitih ideala i ciljeva osnivača ove najveće bošnjačke stranke - osim što čini trajnu štetu legitimnim aspiracijama i stvarnim potencijalima BiH. Nažalost, sudeći po prvom post-izbornom imenovanju visokog kalibra (direktora Razvojne banke Federacije BiH), to nikako ne najavljuje, naprotiv.
Bez dramatiziranja, SDA i njene partnere u vlasti u narednom post-izbornom periodu čekaju veliki, sudbinski izazovi: realna - nikad gora - situacija u zemlji sa pola miliona nezaposlenih, u kojoj socijalni mir predugo ‘kupuju’ doznake iz dijaspore i kreditne zakrpe stranih povjerioca, plus poplave, plus recesija, plus stari i novi belaji u ostatku svijeta... Na kraju, uz srdačne čestitke, evo prigodne mudre poruke uvaženim liderima i članstvu pobjedničke SDA : « Bolji je i vrijedniji jedan sat borbe za istinu i pravdu - nego 70 godina dobrog ibadeta/iskrene poboznosti ».
AD - 4. Mada se još prebrojavaju restlovi izbornih listića iz đepova i vreća, izgleda daje Milorad Dodik još jedanput - ali nikad teže - potvrdio smisao za real politiku ‘vođe koji liči na svoj narod’ - prvenstveno narod u tzv. ‘manjem entitetu’ koji napokon pokazuje ozbiljne znake umora od velikih, pustih državotvornih riječi. Regionalno gledano, na najtanjem ledu je bio nakon što je njegov favorit u susjednoj Srbiji izgubio prošle izbore. Podugo zatim izgledalo je da mu nema spasa vis a vis nove, narodnjačke garniture u Beogradu koja je - da se ne lažemo - u najkraćem vremenu maestralno vratila Srbiju u regionalni i evropski mainstream (!).
Kakogod, predsjednik RS-a je pomoću urođenog političkog refleksa, arogancije i šarma, kombinovanog sa klasičnim metodama političkog preživljavanja onih koji su na vlasti - pokazao da ima devet života. Naravno, iako nenaviknut na političke poraze, pogotovu nakon što mu je udvostručen politčki libido uspješnom demonstracijom snage sa smjenom sjajnog, ali ‘probošnjačkog’ ministra Mirka Šarovića (SDS/VM BiH), kao i mladog lava Ognjena Tadića (SDS/Parlament BiH) morao je ‘progutati žabu’ i pokušati da odboluje poraz njegove favoritkinje za člana Predsjedništva BiH, aktuelne premijerke RS.
Vrijeme će pokazati, da li je istinska katarza i nova real politika onih političkih snaga koje su bile instrumentalne u krvavom raspadu bivše Jugoslavije, pretpostavka za ozbiljan početak ‘stoljeća mira na Balkanu’ ( !?)
AD - 5. Očekivana pobjeda HDZ i povratak njenog šefa Dragana Čovića u Predsjedništvo BiH ‘na bijelom konju’ je još jedna potvrda da je u političkom i ‘pravosudnom’ polju daytonske BiH sve relativno - do daljnjeg. Naravno, ovo ne umanjuje njegove izuzetne političke vještine, podržane lokalno, regionalno, pa i šire.
AD - 6. Pobjeda Mladena Ivanića, tog najzimzelenijeg visokog bh. političara u onoj i ovoj zajedničkoj državi za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, svakako je dobra vijest. Malo je njih u tom esnafu koji su - bez dubljih ‘ožiljaka’ - tako uspješno i profesionalno preplivali kao on. Izvjesno je da će Ivanić, sa svojim notornim političkim realizmom i diplomatskim iskustvom, uz prestiž koji uživa u međunarodnom kontekstu (upućeni znaju o čemu govorim) podići realan imidž kolektivnog šefa ove ekstravagantne države.
Na kraju, ovogodišnjim izbornim pobjednicima i gubitnicima na pažnju: ako je BiH suđeno da opstane, u vrlo skoroj budućnosti, najdalje do slijedećih izbora - ultra-sporni i kontradiktoran Izborni zakon mora pasti, ne samo zbog sage Sejdić-Finci, već i zbog niz skaradnih, u modernoj demokratiji nepoznatih, apsolutno egzotičnih detalja. Treba krenuti od krajnje problematične procedure izbora (ne)zavisnih članova CIK-a. Njihov mandat se inače, uz sve ozbiljne propuste, neopravdano otegao poput mandata sudija Ustavnog suda BiH (?!). Na to treba dodati jednako problematičnu tehnologijiu izrade, distribucije, deponovanja i prebrojavanja glasačkih listića. U istom kontekstu, poseban predizborni vodvilj stanuje u proceduri izbora za članove Predsjedništva BiH, po principu - pobjeđuje onaj ko dobije najviše glasova u prvom/jedinom krugu (!?), gdje ‘glavni rivali’ uz organsko biračko tijelo profitiraju na inflaciji (fingiranih) kandidata za ovu visoku državnu funkciju. Konzekventno, izborni pobjednici 2010 i 2014 ostaju u 'dužničkom ropstvu' prema CIK-u - i obratno, sa izuzetkom (neočekivanih) stvarnih pobjednika.
Završimo ovaj post-izborni osvrt riječima Safeta Zeca, konstitutivnog građanina BiH, Italije i svijeta -te bosanske reinkarnacije velikog Michelangela: "...Jednostavno ništa ne može funkcionirati u ovako podijeljenoj zemlji. Dugi niz godina gledamo tu agoniju, samo da je posao i zadovoljenje potreba onih koji su okupljeni oko tri najmnogoljudnije nacionalne partije. Stalno i uvijek brinući se o svojim ljudima i nalazeći samo u njoj ljude koji mogu voditi ovu zemlju, ne misleći da ima stručnijih i boljih ljudi, koji zaista zaslužuju po kvalitetima da im se ukaže povjerenje...".
Nema dalje, to je jedina realna mapa puta za moguću, održivu i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu- održivu i prosperitetnu sa svim svojim komparativnim ukrasima koje donosi kao civilizacijski miraz ne samo Evropi kojoj geografski i storijski pripada.
Ljubljana/Sarajevo, 01.novembar/studeni 2014
