Putinov rat – nastavak

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES[1]) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. Dr. J. Scott Younger je predsjednik Glendale Partners i član Savjetodavnog odbora IFIMES. U svom članku sa naslovom „Putinov rat - nastavak analizira aktualnu situaciju u Ukrajini. 

 Dr J Scott Younger, Međunarodni kancelar Predsjedničkog univerzitet,Počasni viši naučni saradnik Univerziteta u Glasgowui član Savjetodavnog odbora IFIMES-a

Putinov rat – nastavak

 

U Velikoj Britaniji upravo prolazimo kroz dugi period žalosti za kraljicom Elizabetom II i opraštamo se od najduže vladajućeg monarha u britanskoj historiji. Možda je Vladimir Putin čekao, u znak poštovanja, prije nego što se obratio ruskom narodu kako bi im predstavio sljedeću fazu svojih planova za svoju „specijalnu vojnu operaciju“. Teško je bilo pratiti njegovu vožnji ulicama Londona u limuzini s otvorenim krovom kako se smiješi, pored kraljice, prije dvadesetak godina! Odnosi sa Rusijom su se od tada sasvim sigurno pogoršali.

 

Otprilike u to vrijeme, 2003.godine, održan je sastanak na visokom nivou ljudi iz Putinovog najužeg okruženja sa kojim je postojala šansa da se usvoji otvorenija demokratska linija, iako u ruskom stilu, perestrojka Mihaila Gorbačova, ili alternativno slijediti dobro - utabanom putu koji je osigurao poziciju nekolicine favoriziranih unutar stroge autoritarne vlade, možda bolje nazvane kleptokratijom. Opredijelili su se za ovo drugo, što je nekolicinu učinilo izuzetno bogatim, npr. oligarsi koji su imali kontrolu nad ključnim državnim industrijama iz 1990-ih i Putin i članovi s snažnim vezama u KGB-u. Danas Putin, koji je nedavno napunio 70 godina, vrijedi nekih 40 milijardi dolara i ima nerazumno usađenu mržnju prema Zapadu, koja se neće promijeniti. Biće sve slabije, jer je njegov položaj sve ugroženiji.

Nedavno je održan sastanak Šangajske organizacije za saradnju (SCO), koja uključuje Kinu, Rusiju, Indiju, Tursku i druge. Putin je iskoristio priliku da iznese svoje stavove, a potom je posjetio Saudijsku Arabiju i premijera Indije Narendra Modija i predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdogana. Savjetovano mu je, da u svakom slučaju okonča rat. Sve u svemu, naišao je na hladan prijem.

Umjesto toga, on je odbacio taj savjet i odlučio da nelegalno zauzme istočni i južni bok Ukrajine – Lugansk, Donjeck, Zaporožje i Herson. To je učinio sada barem na papiru, kao što je ukrao Krim 2014. i dijelove Gruzije prije toga. On ne žali zbog laganja; to je njegov način života. On sada emitira širom svijeta i održava televizijsku ceremoniju, da su ova četiri dijela Ukrajine sada dio majke Rusije, a nastavak napada Ukrajine na te četiri pokrajine bi se smatrao napadima na rusku teritoriju. Ali on ima samo samoproglašeni mandat za ovo i većina svijeta, od UN-a naniže, taj potez proglašava nelegalnim.

Od anektiranih teritorija do vojnog napretka 

Međutim, Ukrajina neće prestati sa svojim nastojanjima, jer polako vraća svoju teritoriju, oslobađajući teritoriju, posebno u Donjecku, a kasnije i prema Hersonu. Oni s pravom vjeruju da je zemlja ukrajinska, a ne ruska. Proteklih dana Ukrajinci bilježe ustrajno napredovanje, što je dovelo do ponovnog isticanja, da će Rusija kao „uspješan“ ishod specijalne vojne operacije preuzeti svu teritoriju unutar granica četiri provincije, koje je nezakonito prisvojila. Rusi tvrde da sada pripadaju Rusiji.

Ukrajinci će, međutim, nastaviti, a čini se da će se rat intenzivirati ako Rusi pokušaju da ostvare svoju najavu. Rusi se moraju pregrupirati i značajno povećati svoj broj kako bi ne samo zaustavili ukrajinsko napredovanje već i preokrenuli ratno napredovanje. Ruski pokušaji da regrutiraju zatvorenike, neke kriminalne i druge političke, i neobučeno stanovništvo da osiguraju nove trupe su sasvim upitni. Stanovništvo masovno bježi iz zemlje.

Budućnost sa dugotrajnim ratom postaje zabrinjavajuća, jer je Putin više puta izjavljivao, da će koristiti taktičko nuklearno oružje, protivno međunarodnim protokolima, koji osuđuju takav potez. U pokušaju predviđanja njegovih postupaka – hoće li ili neće? – treba ga proučiti. U djetinjstvu je bio poznat po tome što je promatrao pacove na stepeništu svog stana i šta bi im se desilo ako bi ih satjerali u ćošak.

Ponekad mu se može činiti, da situacija postaje toliko ozbiljna, da mora napasti i boriti se, bez ograničenja. To se može dogoditi u narednih mjesec-dva i on će osjećati da mora koristiti nuklearnu opciju i nastaviti u skladu s tim. Pravila saradnje će se potpuno promijeniti i takva eskalacija će morati donijeti odgovor. Šta će to biti? Bog neka nam pomogne! Još nema znakova da postoji dovoljna opozicija u Dumi, da se dovede neko razumno rukovodstvo.

O autoru: 

Dr J Scott Younger, OBE, je profesionalni građevinski inženjer, 42 godine je preživio na Dalekom istoku i radio je u 10 država za Svjetsku banku, ADB i UNDP. Objavio je brojne članke; Bio je kolumnista za Forbes Indonezija n Globe Asia. Bio je član uprava britanske i evropske komore i 17 godina je bio podpredsjednik Međunarodne poslovne komore. Njegova područja interesiranja su infrastruktura i održivi razvoj, interesira se za međunarodna pitanja. Međunarodni je kancelar Predsjedničkog univerziteta u Indoneziji. Član je  Savjetodavnog  odbora IFIMES.

Članak predstavlja stav autora in ne odražava nužno stav IFIMES-a.

Ljubljana/Glasgow, 10 oktobar 2022


[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni konzultativni status pri Ekonomsko-socijalnim vijećem ECOSOC/UN od 2018.godine.