- član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. General Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES piše o specifičnostima neoliberalizma u Crnoj Gori. Njegov članak „Motke[1]“ objavljujemo u cijelosti.
Motke
Kome još nije poznato da je neoliberalizam prerastao u opasan oblik fašizma?! Crna Gora je školski primjer tranzicije iz društva koje je, prije tridesetak godina, imalo kakav-takav socijalizam i solidnu državu. Preko modela sluđenog društva, na čelu sa banditskom vlašću, Crna Gora je došla do današnjeg stanja tipičnog robovskog društva u fiktivnoj državi, ali sa banditskom diktaturom. Kome još nije jasno da je Milo Đukanović, sa svojom partijom, personifikacija svega rečenog?!
Nije nepoznato da od svih staleža, koje su društvene teorije detektovale, najviše cinkarenja ima među robovima. Ta odrednica je prateća pojava svakog robovskog staleža. Tako je to sve do momenta dok robovi ne uzmu motke. Motke su jedino robovsko odbrambeno sredstvo u svim robovlasničkim društvima kroz istoriju.
No, vratimo se retorici vladavine prava i funkcionisanju pravne države. Gdje je onda rješenje za fiktivnu državu Crnu Goru? Djelimično rješenje je u hapšenju Vlade na čelu sa Đukanovićem. Djelimično rješenje je i u hapšenju većine sudsko-tužilačkog aparata na čelu sa vrhovnicom Vesnom Medenicom i predsjednikom Sudskog savjeta Mladenom Vukčevićem. Djelimično rješenje je i u hapšenju cjelokupne ANB i dijela policijskog aparata. Potpuno rješenje je u hapšenju svih njih zajedno. Ali, ko i kako da to uradi, kada Crna Gora ima fikciju od države?!
Crnu Goru je potpuno obuzeo fašisoidni neoliberalizam. U Crnoj Gori nema više šta da se pokrade. Robovima je ostalo stenjanje i njihovo međusobno cinkarenje, sve do momenta kada će se osloboditi i jednog i drugog. Biće to onda kada uzmu motke.
Godinama naglašavam da je Srbija poligon ruske mitomanije i crnogorske mafije. Nema države u Evropi u kojoj, još uvijek, ima toliko državnih resursa za potkradanje, kao što je slučaj Srbije. U svojoj svakojakoj nevolji, poslednje tri decenije, Srbija se do sada kako-tako branila od fašisoidnog neoliberalizma. Nažalost, ona je sljedeća žrtva MMF-a. Srbija je baš maler država! U vrijeme kada neoliberalizam pravi poharu na čitavoj planeti, otkud baš sada da Srbija za predsjednika vlade dobije Mila Đukanovića?! Nije dobila samo Mila Đukanovića, nego je uz njega dobila čitav paket. Gensek te vlade je izvjesna bolesna Beba, a njen glasnogovornik je Aleksandar Vučić. Izvjesno je da Gensek plete bolesne mreže; Vučić je do savršenstva utreniran za manilupacije narodnim masama, čime hrani svoj problematični Superego; a predsjednik vlade Srbije Milo Đukanović skida li skida "kajmak". Uostalom, Đukanović se bolje razumije u "satelite" i "pancire" od njegovog partijskog blizanca Svetozara. Srbijo, Srbijo, koliko li te je jada snašlo kroz istoriju, otkud da te snađe baš ovaj?!
Prije šest godina sam javno upozorio da se Balkan ne može sanirati dok od svih državnih i političkih funkcija ne budu odmaknuti Silvijo Berluskoni, Ivo Sanader, Milo Đukanović, Hašim Tači, Nikola Grujevski i Tomislav Karamarko. Vrijeme sve to i potvrđuje, ali šta to vrijedi? Pravila i standardi EU su jedno i njima je teško bilo šta prigovoriti. Problem je u tome, ko u suštini vlada iz sjenke? Vladaju upravo nosioci: brutalnog, vulgarnog, dekadentnog i neokolonijalnog neoliberalizma. Zbog toga svi nabrojani, izuzev Sanadera, i opstaju. Ali, Sanader baš u Karamarku ima daleko opasnijeg nasljednika, kako po Hrvatsku, tako i po region.
Milo Đukanović je za Crnu Goru danas isto ono što je za nju bio Andrija Radović 1918. godine. Podgorička skupština i nestanak Crne Gore 1918. godine prvenstveno su zasluge Andrije Radovića. Razlika između Radovića i Đukanovića je u tome što Radović nije imao bankovne račune i što je sve radio iz ideala. Ovaj drugi sve to radi iz ličnog nezajažljivog interesa. Jubilarna stogodišnjica je blizu. Neko se veoma temeljito sprema da je i obilježi. Sve je ovo dobro poznato predsjedniku SDP Ranku Krivokapiću. Njegova podrška Đukanoviću, zbog tobožnjih "viših" interesa, samo je puko foliranje za opstanak na vlasti.
Srbijom danas apsolutno vladaju ratne partije iz devedesetih godina. U Hrvatskoj je ponovo u usponu ustašoidni HDZ, a Crnom Gorom apsolutno vlada banditski DPS. Ovo fatalno trojstvo će ponovo pregrijati Balkan. Po ko zna koji put, ključ rješenja je u Srbiji. Da bi se Srbija kako-tako sačuvala, ona mora sa svoje teritorije hitno protjerati predsjednika vlade Srbije Mila Đukanovića i sva sa njim poslovno i politički povezana lica. Ne uradi li to Srbija veoma brzo, nju sigurno čeka tragična sudbina, a ista bi mogla zadesiti čitav Balkan, pa i Evropu.
Srbija je uvijek kroz istoriju bila ili zvijezda koja sija ili zla kob Balkana. Sa predsjednikom vlade Srbije Milom Đukanovićem, Balkan bi trajno mogao ostati u mraku. Treba konačno shvatiti da je neoliberalizan najcrnji oblik fašizma. Vrijednost svega ovoga je samo u tome što će ovo ostati napisano. Nekada će neko i ovo analizirati.
Vrijeme je za upamećivanje naroda, jer bi se vrlo brzo na našim prostorima mogle desiti motke!
Ljubljana/Podgorica, 27.mart 2015
[1] Objavljeno u dnevnoj novini »Vijesti« u Podgorici dana 27.03.2015
