Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu prepoznatljiv je po svojim redovnim i sveobuhvatnim analizama globalnih dešavanja, s posebnim fokusom na Bliski istok, Balkan i druge ključne regije svijeta. Jedan od istaknutih saradnika i član Savjetodavnog odbora IFIMES-a, dr. J. Scott Younger, predsjednik i komesar pri Glendale Partners, u svom članku „Globalni haos i raspad strateških sigurnosti: ‘Kuda i kako dalje?’“ nudi pravovremeno i promišljeno razmišljanje savremenih međunarodnih procesa. Autor ističe da, kako rat u Ukrajini ulazi u petu godinu, a odvija se i drugi predsjednički mandat Donalda Trumpa, globalni poredak sve izraženije obilježavaju duboka nestabilnost i strateška neizvjesnost.
Upravo smo ušli u petu godina rata između Ukrajine i Rusije, a još uvijek nema dogovora o njegovom prekidu. Prošle su i tri mjeseca od početka druge godine drugog mandata predsjednika Trumpa u Bijeloj kući, a nekoliko dana nakon što je održao svoj godišnji govor naciji, govor koji je trajao gotovo dva sata u pravom Trumpovom stilu, znatno duže od bilo kojeg od njegovih prethodnika. Na licima prisutnih vidjela se dosada! Neizbježno je da su neke od njegovih izjava o ekonomiji bile pogrešne, pretjerane.
Bilo je neizbježno da mnoge njegove izjave, posebno u ekonomskoj sferi, budu ili pretjerane ili netačne, što dodatno pojačava dojam jaza između političke retorike i stvarnog stanja.
Nema mnogo interesa da se posveti rješavanju rata u Ukrajini i ostvarivanju ogromnog zadatka sklapanja mira u Gazi. Kao i obično, to je prešlo granicu njegovog raspona pažnje.
Prošlu godinu obilježila je Nobelova nagrada za mir, a on je bio jako razočaran što je nije dobio, jer je zaista vjerovao da ju je zaslužio. Čudno je da ratovi u Ukrajini i Palestini, za koje nas je uvjeravao da će ih završiti u roku od jednog dana nakon stupanja na dužnost, još uvijek traju u slučaju Ukrajine, a da su na čekanju u slučaju Gaze, ali oba rata bi mogla ponovo početi neugodnom brzinom.
Ove godine njegov se fokus preusmjerio na druga pitanja. Najprije je iznenadio prijedlogom da Kanada postane 51. savezna država Sjedinjenih Američkih Država, pritom zanemarujući njen status suverene države i članice Britanskog Commonwealtha, s dubokim historijskim i političkim vezama. Takva izjava dočekana je sa zaprepaštenjem i odlučno je odbijena.
Brzo je svoju pažnju usmjerio na Grenland, veliki komad zemlje prekrivene snijegom u Arktičkom krugu sa vrlo malom populacijom od otprilike 55.000, koji pripada Danskoj, dijelu Evropske unije. Danska je dobila podršku od EU i Velike Britanije, u smislu upozorenja Trumpu da će njegova zabrinutost zbog ruskih ili kineskih pokušaja preuzimanja Grenlanda sigurno izazvati odgovor NATO-a. Također su premjestili ratne brodove i nekoliko trupa kako bi pomogli Danskoj ako bude potrebno. On se nevoljko povukao i moguće je da to nije kraj problema.
U međuvremenu, Venecuela je postala nova tačka iritacije u američkoj vanjskoj politici, koju je predsjednik označavao kao zemlju izvor narkotika koji ulaze u Sjedinjene Američke Države. U dramatičnom i iznenadnom razvoju događaja, specijalne jedinice su u kratkoj operaciji privele predsjednika Madura, zajedno sa suprugom, te ih prebacile u New York, gdje su smješteni u pritvor i čekaju dalji političko-pravni rasplet situacije.
U isto vrijeme, Maria Machado, liderka venecuelske opozicije i dobitnica Nobelove nagrade za mir 2025. godine – priznanja za kojim je, navodno, predsjednik također pokazivao interes – simboličnim gestom je svoju nagradu poklonila Trumpu, u pokušaju da doprinese smirivanju političkih tenzija. Uz dogovor da će nova venecuelska vlast, s Madurovom zamjenicom na čelu, uspostaviti blisku saradnju s američkom administracijom, situacija se privremeno stabilizirala.
Otprilike mjesec dana ranije, izraelski premijer je boravio u kratkoj posjeti Trumpovoj rezidenciji na Floridi. Detalji razgovora nisu objavljeni, ali događaji koji su uslijedili ostavljaju prostor za spekulacije. Ubrzo nakon toga, izveden je iznenadni noćni napad na Iran, u kojem su učestvovale izraelske i američke zračne snage. Napad je faktički označen kao početak rata, bez prethodnog upozorenja ključnim saveznicima, uključujući NATO i Evropsku uniju.
Tokom koordiniranih udara izvedenih na odabrane ciljeve, pogođene su ključne strukture iranskog vojnog i političkog vrha, pri čemu su eliminirani visoki zvaničnici režima, uključujući i vrhovno rukovodstvo. Odluka o ovako radikalnoj eskalaciji, prema svemu sudeći, bila je rezultat uvjerenja da bi brz i odlučan udar mogao dovesti do brzog završetka sukoba. Međutim, kako se situacija razvijala, postajalo je jasno da bi konflikt mogao potrajati znatno duže nego što je inicijalno procijenjeno, što je otvorilo prostor za političko preusmjeravanje narativa.
U pokušaju da se pozicionira kao „čovjek mira“, predsjednik je potom proglasio dvosedmično primirje, dok su se delegacije zaraćenih strana sastale u Pakistanu, koji je ponudio posredničku ulogu. Ključno pitanje pregovora bilo je kretanje naftnih tankera kroz Hormuški moreuz – strateški važnu morsku tačku koju Iran koristi kao sredstvo pritiska kroz mogućnost blokade pomorskog saobraćaja, što bi imalo ozbiljne posljedice po globalnu ekonomiju.
Ipak, primirje nije u potpunosti zaživjelo. Izrael je nastavio vojne operacije, uključujući napade na Hezbollah u Libanu, pri čemu su stradali i civili, u obrascu sličnom onome viđenom u Gazi. Time je dodatno potvrđena regionalna dinamika eskalacije i međusobnog razaranja mreže iranskih saveznika, uključujući Hamas.
U međuvremenu, politička tenzija se prenijela i na simbolički nivo. Trump je ušao u otvoreni verbalni sukob s Papom, koji je kritikovao rat u Iranu. Papa Lav je zauzeo oštar stav prema eskalaciji, dok su predsjednikove reakcije bile kao i obično glupe i bezobrazne, što je dodatno produbilo kontroverze.
Dodatnu pažnju izazvala je i viralna slika koja je prikazivala Trumpa u religijskom, gotovo mesijanskom kontekstu, što je izazvalo snažne reakcije i bijes, posebno među američkim katolicima. Kontroverza je dodatno uzdrmala njegovu političku bazu, dok se istovremeno stiče dojam da se sve češće odlučuje za impulsivne i nepromišljene izjave, bez jasne procjene njihovih posljedica.
Britanska štampa svakodnevno komentariše najnovije izjave američkog predsjednika. Ipak, najviše pažnje privukao je nedavno objavljeni tekst bivšeg člana prve Trumpove administracije, koji je nakon gotovo deset godina odlučio da pažljivo prati njegove buduće poteze. Njegova analiza je uznemirujuće precizna i bez zadrške: opisuje kombinaciju narcisoidnosti i ograničenog razumijevanja, spoj koji postaje posebno problematičan u kontekstu koncentrisane i često nekontrolisane političke moći.
Dok su Sjedinjene Američke Države bile fokusirane na Iran, Izrael je iskoristio priliku za intenzivne napade na Hezbollah u Libanu, odbijajući da prihvati tumačenje primirja koje bi obuhvatilo i njegove vojne operacije. Napadi su prošireni i na Bejrut, iako ne i na lokacije iz kojih Hezbollah djeluje. Ovog puta, Trump je intervenisao zahtjevom da se operacije obustave, što je Izrael nevoljno prihvatio, uz zadržavanje spremnosti da ih ponovo pokrene ukoliko pregovori propadnu.
Ključno pitanje u globalnim okvirima ostaje režim prolaska naftnih tankera kroz Hormuški moreuz. Iran je pristao na slobodan prolaz, dok Trump insistira da nijedan brod ne može proći dok Teheran ne pristane na prenos svog nuklearnog programa pod kontrolu Sjedinjenih Država. Time se pregovori ponovo vraćaju u stanje zastoja, iako američka strana izražava zadovoljstvo njihovim tokom, dok Iran zauzima znatno oprezniji stav.
Ostaje otvoreno pitanje da li će Trump uspjeti da postojeći status quo i eventualni ishod predstavi kao „mirovnu pobjedu“, uprkos činjenici da je konflikt prethodno eskalirao na inicijativu izraelskog rukovodstva. Također, neizvjesno je da li će druge države, koje insistiraju na što bržoj stabilizaciji situacije u Hormuškom moreuzu, uspjeti da nametnu rješenje koje bi donijelo trajniji mir. U svakom slučaju, riječ je o nizu otvorenih pitanja na koja će odgovori, po svemu sudeći, stići tek u narednim danima i sedmicama.
O autoru:
Dr J Scott Younger, OBE, je profesionalni građevinski inženjer, 42 godine je preživio na Dalekom istoku i radio je u 10 država za Svjetsku banku, ADB i UNDP. Objavio je brojne članke; Bio je kolumnista za Forbes Indonezija n Globe Asia. Bio je član uprava britanske i evropske komore i 17 godina je bio podpredsjednik Međunarodne poslovne komore. Njegova područja interesiranja su infrastruktura i održivi razvoj, interesira se za međunarodna pitanja. Međunarodni je kancelar Predsjedničkog univerziteta u Indoneziji i počasni viši naučni saradnik Univerziteta u Glasgowu. Član je Savjetodavnog odbora IFIMES.
Članak predstavlja stav autora i ne odražava nužno stav IFIMES-a.
Ljubljana/Glasgow, 25.april 2026
[1] IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives“, link: https://www.europeanperspectives.org/en
