Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, redovno analizira dešavanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. U strateškoj procjeni „Bosna i Hercegovina 2026: Između političke reciklaže i demokratske obnove“, IFIMES ocjenjuje da će Opći izbori 4. oktobra 2026. godine biti ključni test demokratske zrelosti, institucionalne stabilnosti i evropske orijentacije Bosne i Hercegovine. Izbori će istovremeno biti test sposobnosti političkih aktera da prevaziđu podjele, ojačaju institucije i osiguraju funkcionalnu i demokratsku državu. Iz procjene se izdvajaju sljedeći ključni segmenti.
Deseti opći izbori u Bosni i Hercegovini bit će održani 4. oktobra 2026. godine. Građani će birati tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, zastupnike u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH i Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH, predsjednika i dva potpredsjednika Republike Srpske, zastupnike u Narodnu skupštinu Republike Srpske (NSRS), kao i zastupnike u skupštine deset kantona Federacije BiH.
Predstojeći Opći izbori[2] bit će obilježeni izrazitom političkom fragmentacijom. Za različite nivoe vlasti takmičit će se 75 političkih stranaka, 29 koalicija i četiri nezavisna kandidata. Veliki broj političkih subjekata ukazuje na snažnu konkurenciju, ali istovremeno potvrđuje i duboku fragmerntiranost političke scene uoči izbora.
U Centralnom biračkom spisku za glasanje nalazi se ukupno 3.414.364 registriranih birača[3], uključujući 48.074 birača[4] registriranih za glasanje izvan BiH, putem pošte ili u diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH. Izborni prag iznosi 3%.
Bosna i Hercegovina ulazi u jedne od najvažnijih općih izbora od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma[5]. Predstojeći izbori održavaju se u trenutku kada se država nalazi između dvije suprotstavljene dinamike: nastavka evropskog puta i institucionalne konsolidacije, s jedne strane, te produbljivanja etničkih podjela, secesionizma, političkih blokada i sve izraženijih oblika korupcije, s druge strane.
Posebnu pažnju privlači činjenica da ovogodišnje izbore obilježava gotovo potpuna reciklaža političkih kadrova. Na kandidatskim listama ponovo se pojavljuju gotovo svi ključni politički akteri koji su obilježili politički život BiH tokom posljednje dvije decenije. Umjesto generacijske smjene i stvaranja nove političke elite, građanima se uglavnom nude već poznata politička imena i isti obrasci političkog djelovanja. Sistem očigledno ne uspijeva otvoriti prostor za regrutaciju i afirmaciju novih političkih elita, što otvara temeljno pitanje: jesu li izbori zaista mehanizam demokratskog izbora ili sve više postaju instrument preraspodjele postojećih političkih pozicija?
U razvijenim demokratijama političke elite se prirodno obnavljaju kroz konkurenciju, smjenu generacija i ulazak novih društvenih aktera u politički život. U Bosni i Hercegovini, međutim, politički sistem u značajnoj mjeri proizvodi suprotan efekat – reprodukciju postojećih struktura. Posljedica je politički prostor u kojem se nove ideje i generacije teško probijaju, dok se postojeće elite održavaju kroz stranačke mreže, klijentelizam i kontrolu institucija. Istovremeno, iza dijela političkih struktura i njihovih interesa sve se češće prepoznaju obrasci povezanosti politike, ekonomskih interesa i koruptivnih praksi.
Iako će na predstojećim izborima prvi put biti u većoj mjeri primijenjene moderne izborne tehnologije, koje bi trebale spriječiti, odnosno značajno smanjiti mogućnost izbornih manipulacija, rizik od zloupotreba i dalje postoji. Posebnu zabrinutost prema dostupnim navodima predstavlja mogućnost kupovine glasova, koja predstavlja ozbiljan izazov integritetu izbornog procesa i vjerodostojnosti izbornih rezultata.
Iako su građani slabijeg socioekonomskog statusa često najizloženiji takvim praksama, problem kupovine glasova nije prvenstveno socijalno, već demokratsko pitanje. Kupovina glasova nije pomoć siromašnima, već kupovina političke moći. Takva praksa obesmišljava demokratske izbore, narušava povjerenje u institucije, diskriminira građane koji slobodno i odgovorno ostvaruju svoje biračko pravo te dodatno obeshrabruje, posebno mlade, da aktivno učestvuju u političkom životu.
Najveća posljedica kupovine glasova nije pojedinačni kupljeni glas, nego stvaranje uvjerenja da izborni rezultat ne zavisi od političkih programa, kompetencija i javnog interesa, već od novca i pristupa resursima. Kada takva percepcija postane dominantna, demokratija se pretvara u tržište političkog utjecaja, a izborni proces gubi svoju osnovnu funkciju – omogućavanje slobodnog izražavanja političke volje građana.
Dodatnu dimenziju ovogodišnjim izborima daje bosanskohercegovačka dijaspora. Za glasanje izvan Bosne i Hercegovine registrirano je 48.074 birača, što predstavlja relativno mali broj u odnosu na ukupan broj državljana BiH koji žive izvan zemlje. Dijaspora, međutim, predstavlja jedan od najznačajnijih, ali i nedovoljno iskorištenih političkih potencijala države. Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, izvan Bosne i Hercegovine živi 1.677.177 osoba rođenih u BiH, dok se, uključujući drugu i treću generaciju, ukupan broj osoba porijeklom iz BiH u dijaspori procjenjuje na oko dva miliona.
Ipak, broj registriranih birača ne predstavlja nužno konačan domet utjecaja dijaspore. Ukoliko dio državljana BiH koji žive u inozemstvu na dan izbora dođe u zemlju i glasa neposredno na biračkim mjestima, njihovo učešće moglo bi povećati izlaznost dijaspore u odnosu na prethodne izborne cikluse. U određenim, posebno tijesnim izbornim utrkama, takav dodatni broj glasova mogao bi imati značajan utjecaj na izbor članova Predsjedništva BiH, raspodjelu mandata u Parlamentarnoj skupštini BiH, kao i na rezultate u pojedinim izbornim jedinicama u Republici Srpskoj i Federaciji BiH.
Upravo zbog toga političke stranke ove godine pokazuju pojačan interes za birače izvan BiH i nastoje intenzivirati kampanju prema dijaspori. Eventualno veća izlaznost birača iz dijaspore mogla bi predstavljati jedan od faktora koji će utjecati na izborni rezultat i odnose političkih snaga nakon 4. oktobra 2026. godine.
Pokušaj da se politički kandidati „licenciraju“ prema tome jesu li „kršteni“ ili „nekršteni“, odnosno da se njihov legitimitet određuje vjerom, etničkom pripadnošću ili političkim simbolima, predstavlja ozbiljan udar na građanski karakter i multietničku ustavnu arhitekturu Bosne i Hercegovine. Temelj odnosa pojedinca i države nije vjera ili etnička pripadnost, već državljanstvo iz kojeg proizlaze prava i obaveze svakog građanina.
U tom kontekstu kandidatura Slavena Kovačevića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda predstavlja test može li političko predstavljanje nadvladati monopol ekskluzivnih nacionalnih i nacionalističkih struktura. Pokušaji da se njegov politički legitimitet osporava na osnovu vjerske pripadnosti ili odnosa prema državnim simbolima predstavljaju primjer opasne politizacije identiteta.
Izbori moraju biti takmičenje političkih programa, kompetencija i integriteta, a ne referendum o vjeri, naciji ili porodičnom identitetu kandidata. Bosna i Hercegovina ne može graditi demokratsku budućnost na podjeli građana na „krštene“ i „nekrštene“, već na jednakosti građana pred državom i zakonom.
Svako svođenje izbornog procesa na etničku ili vjersku podobnost dodatno produbljuje podjele i udaljava BiH od funkcionalne demokratije i evropskih standarda. Izbori moraju odlučivati o tome ko je sposoban voditi državu, a ne ko pripada kojoj vjeri, naciji ili porodici.
Ustavni sud BiH je u Djelimičnoj odluci[6] U-5/98-III 1. juli 2000., tačke 64. i 65., odbacio mogućnost da se sastav i izbor institucija BiH, uključujući Predsjedništvo BiH, tumače kao mehanizam teritorijalnog predstavljanja pojedinih konstitutivnih naroda. Sud je posebno naglasio da striktna identifikacija teritorije sa etnički definiranim članovima institucija BiH nije ustavno utemeljena. Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine je član kolektivnog šefa države Bosne i Hercegovine i, u okviru svoje ustavne funkcije, predstavlja Bosnu i Hercegovinu i sve njene građane.
Jedno od pitanja koje će se nakon Općih izbora ponovo naći na dnevnom redu jeste institucionalni status i budući razvoj Brčko Distrikta. Potrebno je otvoriti novu fazu institucionalnog razvoja Distrikta, usmjerenu na njegovo funkcionalno jačanje, očuvanje neutralnosti i dosljedno provođenje Konačne arbitražne odluke.
Posebnu pažnju zaslužuje pitanje entitetskih predstavništava u Brčkom. Svrha uspostavljanja Distrikta bila je stvaranje posebnog i neutralnog administrativnog prostora pod međunarodnom supervizijom, a ne ekspozitura paralelnih entitetskih struktura koje bi mogle dovoditi u pitanje njegovu institucionalnu posebnost i funkcionalnost.
U tom kontekstu potrebno je preispitivanje njihovog statusa i usklađenosti s Konačnom arbitražnom odlukom i pravnim poretkom Distrikta. Istovremeno, potrebno je dodatno ojačati institucije Distrikta kao samostalne administrativne jedinice u okviru ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
Posebnu težinu ovoj procjeni daje njen sigurnosni aspekt. Ukrajinski penzionisani general-major Mykola Zentsev[7], međunarodni sigurnosni ekspert i bivši pripadnik međunarodnih vojnih snaga u Bosni i Hercegovini, upozorava da bi se Brčko Distrikt, u aktuelnom sigurnosnom kontekstu, mogao posmatrati kao jedna od najosjetljivijih, odnosno potencijalno najrizičnijih tačaka za eskalaciju. Na osnovu svog iskustva i poznavanja metodologije djelovanja ruskih obavještajnih struktura, uključujući GRU i FSB, Zentsev ukazuje na mogućnost da bi destabilizacija Brčko Distrikta mogla imati šire sigurnosne posljedice.
Ova procjena dodatno potvrđuje strateški značaj Brčkog. Distrikt ne predstavlja samo lokalnu administrativnu jedinicu, već ključnu tačku teritorijalnog i sigurnosnog integriteta Bosne i Hercegovine i jedan od najosjetljivijih elemenata Dejtonskog[8] mirovnog sistema. Svaki pokušaj promjene njegovog statusa, naročito korištenjem političkog pritiska, institucionalne paralelizacije ili sile, imao bi posljedice koje bi daleko prevazilazile granice Distrikta.
Brčko Distrikt stoga predstavlja jedan od ključnih elemenata ukupne ustavne i političke arhitekture Bosne i Hercegovine. Njegova stabilnost i funkcionalnost nisu samo lokalno pitanje, već predstavljaju pitanje održivosti Dejtonskog sistema u cjelini. U aktuelnim geopolitičkim okolnostima, obilježenim i otvorenim secesionističkim politikama Milorada Dodika (SNSD), svaka destabilizacija Brčkog mogla bi imati ozbiljne sigurnosne posljedice ne samo za Bosnu i Hercegovinu i Zapadni Balkan, već i za širu evropsku sigurnosnu arhitekturu.
Svaka buduća reforma mora biti provedena u skladu s Konačnom arbitražnom odlukom za Brčko, relevantnim ustavnim i pravnim okvirom Bosne i Hercegovine te nadležnostima supervizora za Brčko Distrikt. Istovremeno, potrebno je očuvati njegovu političku neutralnost i spriječiti svaku praksu koja bi mogla dovesti do njegove ponovne entitetske podjele ili institucionalne paralelizacije.
Albanska ‘Flamingo revolucija’[9], koja je iz ekološkog protesta prerasla u širi građanski i antiestablišmentski pokret, otvara pitanje postoji li u Bosni i Hercegovini sličan društveni potencijal za političku obnovu. Demonstranti ne izražavaju nezadovoljstvo samo prema vlastima, već i prema etabliranoj opoziciji, čime protest prerasta u širi zahtjev za promjenom političkih elita i načina upravljanja državom.
Pitanje stoga nije može li se albanski model preslikati na Bosnu i Hercegovinu, već postoji li u BiH dovoljno snažan društveni potencijal za nastanak novog političkog pokreta koji bi istovremeno osporio postojeću vlast i etabliranu opoziciju. Posebno je značajna uloga albanske dijaspore, koja je doprinijela mobilizaciji i međunarodnoj vidljivosti protesta. To otvara pitanje može li bosanskohercegovačka dijaspora, koja predstavlja ogroman društveni, intelektualni i finansijski potencijal, postati katalizator političke obnove u vlastitoj zemlji.
Ukoliko bi se taj potencijal organizirao izvan postojećih stranačkih struktura i usmjerio prema jačanju demokratskih institucija, vladavine prava i odgovornosti političkih elita, dijaspora bi mogla postati jedan od ključnih faktora buduće političke transformacije Bosne i Hercegovine.
Sve izraženije je političko nezadovoljstvo dijela građana, posebno birača političkog centra, koji sve manje prepoznaju postojeću političku ponudu kao vjerodostojan odgovor na njihove potrebe. U takvim okolnostima najveći izazov više nije samo moguća pobjeda opozicije, nego mogućnost da građani na izborima izraze šire odbacivanje kompletnog postojećeg političkog sistema.
Ipak, Bosna i Hercegovina za sada nema političku snagu koja bi mogla objediniti protestni potencijal građana i pretvoriti ga u organizirani politički pokret, na način na koji se to dogodilo u nekim drugim državama regiona. Zbog toga je „Flamingo revolucija“ trenutno prije metafora za rastuću potrebu dijela građana za dubokom političkom obnovom nego realna prognoza neposrednih političkih događaja u Bosni i Hercegovini.
Istovremeno, izbori se održavaju u trenutku kada Evropska unija od Bosne i Hercegovine očekuje konkretne rezultate u procesu evropskih integracija. Evropsko vijeće je u martu 2024. dalo zeleno svjetlo za otvaranje pregovora i pozvalo Evropsku komisiju da pripremi pregovarački okvir za otvaranje pristupnih pregovora.
Bez stabilne parlamentarne većine i funkcionalne izvršne vlasti nakon izbora, realizacija ovih reformi bit će izuzetno otežana. Zbog toga izbori 4. oktobra 2026. godine neće biti samo test popularnosti pojedinačnih političkih stranaka i kandidata, već i test sposobnosti bosanskohercegovačkog političkog sistema da proizvede vlast koja je sposobna provoditi reforme i odgovarati na evropske zahtjeve.
U tom smislu, stvarno pitanje nije samo ko će pobijediti na izborima, već hoće li nakon izbora biti moguće formirati funkcionalnu vlast koja će imati političku volju, legitimitet i kapacitet da provede neophodne reforme.
Drugostepenom presudom[10] Suda Bosne i Hercegovine potvrđena je prvostepena presuda broj S1 2 K 046070 23 K od 26. februara 2025. godine, kojom je Milorad Dodik proglašen krivim za krivično djelo neizvršavanja odluka visokog predstavnika iz člana 203.a(1) Krivičnog zakona BiH i osuđen na jednu godinu zatvora, uz izrečenu mjeru sigurnosti zabrane obavljanja dužnosti predsjednika Republike Srpske u trajanju od šest godina, računajući od pravosnažnosti presude, pri čemu se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u trajanje ove mjere.
U takvim okolnostima ovjera izborne liste pod nazivom „SNSD – Milorad Dodik“, iako Dodik nije kandidat za predsjednika Republike Srpske niti se njegovo ime nalazi kao kandidat na izbornoj listi, otvara ozbiljno pravno i političko pitanje: da li korištenje Dodikovog imena u nazivu liste može predstavljati zaobilaženje svrhe pravosnažne zabrane? Ime političara u nazivu izborne liste nije nužno samo formalni ili tehnički element, već može predstavljati snažan instrument političke mobilizacije i personalizacije izbornog procesa.
Nadležna izborna tijela moraju nedvosmisleno razjasniti da li je ovjera liste „SNSD – Milorad Dodik“ u skladu sa pravosnažnom presudom Suda BiH i svrhom izrečene mjere sigurnosti. Ukoliko se kroz naziv liste omogućava faktičko održavanje političkog utjecaja lica kojem je obavljanje određene javne funkcije pravosnažno zabranjeno, otvara se pitanje da li se time zaobilazi stvarni učinak sudske odluke i dovode u pitanje pravna sigurnost, jednakost pred zakonom i integritet izbornog procesa.
Posebno je važno izbjeći stvaranje presedana prema kojem se pravosnažne sudske odluke mogu relativizirati korištenjem stranačke infrastrukture, političkog brenda ili izbornih procedura. Vladavina prava podrazumijeva da pravosnažne odluke suda proizvode stvarne i djelotvorne pravne posljedice te da nijedan politički subjekt ne može njihov učinak neutralizirati formalnim mehanizmima.
Ukoliko se utvrdi da naziv „SNSD – Milorad Dodik“ predstavlja sredstvo za nastavak njegovog faktičkog političkog djelovanja uprkos pravosnažno izrečenoj zabrani obavljanja funkcije predsjednika Republike Srpske, odgovornost se ne može svesti samo na političku sferu, već se mora otvoriti i pitanje odgovornosti institucija koje su takvu praksu omogućile ili tolerirale. Uoči općih izbora, integritet izbornog procesa i poštivanje pravosnažnih sudskih odluka moraju imati prednost nad interesima bilo koje političke stranke ili pojedinca.
Najnoviji razvoj događaja u Bosni i Hercegovini treba posmatrati u kontekstu sve izraženijih zahtjeva u Sjedinjenim Američkim Državama za obnovom ciljanih sankcija protiv Milorada Dodika i političko-poslovnih mreža povezanih s njegovim djelovanjem, posebno ukoliko se potvrde njihove veze sa secesionističkim, koruptivnim, kriminalnim i drugim nezakonitim aktivnostima.
U Sjedinjenim Američkim Državama je 6. augusta 2026. šest zakonodavaca[11] iz obje političke stranke, predvođenih senatoricom Jeanne Shaheen, zatražilo od administracije predsjednika Donalda Trumpa da razmotri ponovno uvođenje sankcija protiv zvaničnika Republike Srpske. Njihova inicijativa uslijedila je nakon eskalacije pritisaka[12] na Memorijalni centar Srebrenica u Potočarima, uključujući policijska saslušanja osoba povezanih s dokumentiranjem i istraživanjem negiranja genocida.
Eventualne američke sankcije ne bi smjele biti usmjerene prema građanima Republike Srpske, već prema pojedincima, kompanijama i političko-finansijskim mrežama koje raspolažu stvarnom političkom i ekonomskom moći i čije djelovanje doprinosi destabilizaciji Bosne i Hercegovine. Posebnu pažnju zahtijevaju strukture povezane s Dodikovim političko-poslovnim krugom i njihovim međunarodnim netransparentnim vezama, uključujući veze sa Rusijom i Kinom. Takav pristup omogućava jasno razdvajanje odgovornosti političkih i poslovnih elita od interesa stanovništva Republike Srpske i onemogućava instrumentalizaciju sankcija za dodatnu političku mobilizaciju.
Sjedinjene Američke Države i Evropska unija trebale bi djelovati koordinirano, pravovremeno i preventivno. Ukoliko se potvrdi da se institucije koriste za politički pritisak, zastrašivanje ili ometanje rada Memorijalnog centra Srebrenica i njegovih saradnika, odgovorni akteri moraju snositi političku i pravnu odgovornost. Eventualne ciljane sankcije trebaju biti proporcionalne, zasnovane na provjerljivim činjenicama i usmjerene isključivo prema pojedincima i mrežama koje predstavljaju konkretan izvor destabilizacije.
Bosna i Hercegovina ne može postići trajnu stabilnost ukoliko se suočavanje s prošlošću, vladavina prava i zaštita ustavnog poretka pretvore u instrument političkog pritiska i zastrašivanja. Primarna odgovornost za zaštitu ustavnog poretka pripada domaćim institucijama, ali međunarodna zajednica ima obavezu da reagira kada se pojave ozbiljni i dokumentirani rizici po mir, sigurnost i stabilnost države.
Iskustvo posljednjih godina pokazuje da izostanak pravovremene i kredibilne reakcije može ohrabriti politike konfrontacije i dodatno ojačati političko-ekonomske mreže koje profitiraju od institucionalne slabosti. Nasuprot tome, precizno usmjerene, proporcionalne i koordinirane mjere mogu imati odvraćajući učinak, zaštititi državne institucije i doprinijeti očuvanju teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka Bosne i Hercegovine. Ključno je da se sankcije ne pretvore u kaznu za građane, već u instrument odgovornosti onih koji svojim djelovanjem ugrožavaju demokratski poredak i sigurnost države.
Odluka[13] prethodne slovenačke vlade iz 2025. godine o zabrani ulaska Miloradu Dodiku predstavljat će jedno od prvih osjetljivih vanjskopolitičkih pitanja za novu vladu Janeza Janše i važan test njenog odnosa prema Bosni i Hercegovini i Zapadnom Balkanu. Eventualno ukidanje ove mjere ne bi imalo samo bilateralni karakter, već bi predstavljalo politički signal o tome kako nova slovenačka vlada pozicionira Ljubljanu prema akterima koji dovode u pitanje ustavni poredak i teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine.
Zabrana ulaska stranom političkom funkcioneru predstavlja snažan instrument vanjskopolitičkog djelovanja svake države i istovremeno nosi značajnu političku i pravnu težinu. Zato bi eventualno ukidanje zabrane ulaska u Sloveniju Miloradu Dodiku zahtijevalo jasno obrazloženje i bilo bi pod posebnom pažnjom Bruxellesa, Berlina, Londona i drugih evropskih prijestolnica. U okolnostima kada Evropska unija i Sjedinjene Američke Države nastoje ograničiti prostor za djelovanje aktera koji podrivaju stabilnost i ustavni poredak BiH, promjena slovenačkog pristupa mogla bi predstavljati odstupanje od dosadašnje politike.
Za vladu Janeza Janše slučaj Dodik stoga može postati svojevrsni lakmus-test njene vanjskopolitičke orijentacije. Ključno pitanje biće da li će Ljubljana zadržati politiku institucionalnog pritiska prema Dodikovim politikama ili će nastojati redefinirati odnos prema vlastima Republike Srpske i njihovim političkim saveznicima. Eventualno približavanje politici Milorada Dodika, posebno ukoliko bi bilo praćeno političkom podrškom akterima bliskim ruskim geopolitičkim interesima, moglo bi se tumačiti kao širi zaokret slovenačke vanjske politike prema Zapadnom Balkanu.
Slovenija je pritom neposredno zainteresirana za stabilnost Bosne i Hercegovine. Ljubljana stoga ima strateški interes da podržava teritorijalni integritet, suverenitet, ustavni poredak i funkcionalnost Bosne i Hercegovine, a ne politike koje podstiču separatizam te njenu destabilizaciju i fragmentaciju.
Eventualno ukidanje zabrane ulaska u Sloveniju Miloradu Dodiku, jednom od ključnih saveznika Kremlja na Zapadnom Balkanu, posebno bez istovremenog razjašnjenja pitanja porijekla njegove imovine i poslovnih interesa u Sloveniji, o kojima su u javnosti izneseni ozbiljni navodi, moglo bi biti shvaćeno kao eklatantan zaokret slovenačke politike prema Bosni i Hercegovini. Takav potez mogao bi predstavljati i politički signal podrške akteru čije su politike godinama usmjerene na secesionizam, podrivanje ustavnog poretka i slabljenje državnih institucija BiH.
Istovremeno, najava službene posjete Rusiji predsjednika slovenačkog parlamenta Zorana Stevanovića i njegovih susreta s najvišim ruskim zvaničnicima, najvjerovatnije i sa Vladimirom Putinom, dodatno otvara pitanje intenziteta ruskog političkog utjecaja u Sloveniji. Ta zabrinutost je posebno relevantna ukoliko se uzmu u obzir navodi o bliskim vezama pojedinih visokih slovenačkih zvaničnika s Rusijom. U takvom kontekstu, eventualno ublažavanje odnosa prema Dodiku moglo bi biti posmatrano ne kao izolovana odluka, već kao dio šireg političkog pomjeranja Slovenije prema tolerantnijem odnosu prema ruskim interesima na Zapadnom Balkanu.
Za Janeza Janšu, pitanje Milorada Dodika stoga nije samo pitanje odnosa prema jednom političaru, već pitanje strateškog opredjeljenja Slovenije prema Zapadnom Balkanu. Nova vlada morat će pokazati hoće li svoju politiku prema regionu temeljiti na evropskim vrijednostima, međunarodnom pravu, zaštiti ustavnog poretka i institucionalnoj stabilnosti ili će bilateralni politički interesi, lične veze i odnosi s pojedinačnim akterima imati prednost nad širim evropskim i sigurnosnim interesima. Istovremeno, eventualna rehabilitacija Dodika od strane Janšine vlade predstavljala bi kraj borbe protiv kriminala i korupcije koju je ta vlada najavila, i to još prije nego što je ta borba uopće započela.
Upravo zato će odnos Janšine vlade prema Miloradu Dodiku biti jedan od prvih i najvidljivijih pokazatelja njenog stvarnog vanjskopolitičkog kursa. Eventualno ublažavanje odnosa prema Dodiku moglo bi biti posmatrano kao svojevrsno uzvraćanje političke usluge, imajući u vidu Dodikovu[14] javnu podršku Janezu Janši i pozive biračima srpske nacionalnosti u Sloveniji da glasaju za njega, ili su u pozadini širi politički, ekonomski i drugi interesi i oblici saradnje. Odgovor na to pitanje mogao bi biti od ključnog značaja za razumijevanje buduće pozicije Slovenije prema Bosni i Hercegovini, ali i prema širem geopolitičkom nadmetanju na Zapadnom Balkanu.
Opći izbori 2026. godine bit će više od redovne demokratske procedure – predstavljat će test političke zrelosti, institucionalne otpornosti i evropske budućnosti Bosne i Hercegovine. Tri decenije nakon Dejtona građani će odlučivati hoće li država nastaviti proizvoditi etničke blokade, političke krize i institucionalnu paralizu ili će otvoriti prostor za odgovorniju vlast, funkcionalne institucije i ubrzanje evropskog puta.
Bosna i Hercegovina ne pati od nedostatka političkih stranaka i lidera, već od nedostatka odgovorne politike. Kupovina glasova, politički klijentelizam, pritisci na birače i reprodukcija postojećih političkih elita ozbiljno narušavaju demokratski integritet izbora. Nove izborne tehnologije mogu otežati manipulacije, ali ne mogu same spriječiti političku korupciju i zloupotrebu moći. Ključno je osigurati da građani glasaju slobodno, bez pritisaka, ucjena i finansijske instrumentalizacije biračkog prava.
Poseban izazov predstavljaju politike usmjerene na slabljenje državnih institucija i podrivanje ustavnog poretka BiH. OHR i Ustavni sud BiH ostaju važni mehanizmi zaštite Dejtonskog mirovnog sporazuma, dok djelovanje političkih lidera i struktura koje koriste etničke i identitetske podjele za očuvanje političkog utjecaja dodatno otežava demokratsku konsolidaciju države.
Opći izbori će zato biti test može li BiH prekinuti političku reprodukciju koja već tri decenije proizvodi iste krize i blokade. Njihov stvarni rezultat neće se mjeriti samo brojem osvojenih mandata, već sposobnošću građana da proizvedu vlast koja će odgovarati za svoje odluke, jačati institucije i provoditi evropske reforme.
Ukoliko nakon 4. oktobra prevladaju odgovornost, vladavina prava i evropska orijentacija, izbori mogu označiti početak nove političke faze. Ako, međutim, prevladaju kupovina glasova, nepotizam, etničke blokade i politička reciklaža, Bosna i Hercegovina će dobiti još jedan mandat stagnacije.
Opći izbori 2026. neće odlučiti samo ko će formirati vlast, već hoće li Bosna i Hercegovina ostati zarobljena u sistemu političke reprodukcije, etničke mobilizacije i institucionalnih blokada ili će otvoriti prostor za novu političku odgovornost, funkcionalne institucije i ubrzanje evropskog puta.
Ljubljana/Washington/Brisel, 14.avgust 2026
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije, Ljubljana, Slovenija; ima specijalni konsultativni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću (ECOSOC/UN), New York, od 2018. godine; izdavač međunarodne naučne revije European Perspectives, link: https://www.europeanperspectives.org/en
[2] CIK: Opći izbori u BiH će biti održani u nedjelju, 04. 10. 2026. Godine, link: https://www.izbori.ba/?Lang=3&CategoryID=64&Id=6013
[3] CIK: Opći izbori u BiH će biti održani u nedjelju, 04. 10. 2026. Godine, link: https://www.izbori.ba/?Lang=3&CategoryID=64&Id=6013
[4] CIK: Na izvodu iz Centralnog biračkog spiska za glasanje izvan Bosne i Hercegovine za Opće izbore 2026. godine nalazi se 48.074 birača, link: https://www.izbori.ba/?Lang=3&CategoryID=64&Id=6091
[5] OHR: The General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina, link: https://www.ohr.int/dayton-peace-agreement/?lang=en&utm_source
[6] Djelimična odluka Ustavnog suda BiH, predmet U-5/98-III 1. juli 2000, tačke 64. i 65
[7] UKRINFORM: Bosnia and Herzegovina: A New Front in Russia's Hybrid War?, link: https://www.ukrinform.net/rubric-polytics/4151494-bosnia-and-herzegovina-a-new-front-in-russias-hybrid-war.html
[8] Daytonski mirovni sporazum – parafiran 21. novembra 1995. godine u Daytonu (Ohio, SAD), a formalno potpisan 14. decembra 1995. godine u Parizu (Francuska), okončao je troipogodišnji rat u Bosni i Hercegovini i uspostavio njen poslijeratni ustavni i politički poredak. Sporazumom je potvrđen kontinuitet Bosne i Hercegovine kao suverene i međunarodno priznate države, njen teritorijalni integritet te unutrašnja organizacija zasnovana na dva entiteta: Federaciji Bosne i Hercegovine, koja obuhvata 51% teritorije BiH, i Republici Srpskoj, koja obuhvata 49% teritorije BiH. Posebnim međunarodnim arbitražnim postupkom, čija je konačna odluka donesena 1999. godine, a implementacija uspostavljena 2000. godine, formiran je Brčko Distrikt BiH kao posebna jedinica lokalne samouprave pod suverenitetom Bosne i Hercegovine, koja ne pripada nijednom od dva entiteta.
[9] “The Flamingo Revolution”: Day 10 of Protests in Albania Draws International Attention, link: https://www.argumentum.al/en/the-flamingo-revolution-day-10-of-protests-in-albania-draws-international-attention/
[10] SUD BiH: Appeal Judgment sent out in the case of Milorad Dodik and Miloš Lukić, link: https://www.sudbih.gov.ba/Post/Read/Otpremljena%20drugostepena%20presuda%20u%20predmetu%20protiv%20optu%C5%BEenih%20Milorada%20Dodika%20i%20Milo%C5%A1a%20Luki%C4%87a
[11] U.S. Senate Foreign Relations Committee: Shaheen, Grassley, Durbin, Wicker, Keating, Turner Statement on Escalating Pressure on the Srebrenica Memorial Center and Human Rights Defenders, link: https://www.foreign.senate.gov/press/dem/release/shaheen-grassley-durbin-wicker-keating-turner-statement-on-escalating-pressure-on-the-srebrenica-memorial-center-and-human-rights-defenders?utm_source
[12] N1 TV: Srebrenica Memorial Center condemns police questioning of 26 current and former employees, link: https://n1info.ba/english/news/srebrenica-memorial-center-condemns-police-questioning-of-26-current-and-former-employees/?utm_source
[13] Reuters: Slovenia bars Bosnian Serb separatist leader Dodik, link: https://www.reuters.com/world/europe/slovenia-bars-bosnian-serb-separatist-leader-dodik-2025-09-11/?utm_source
[14] N1 TV: Dodik poziva Srbe v Sloveniji, naj na naslednjih volitvah glasujejo za Janšo, link: https://n1info.si/novice/slovenija/dodik-poziva-srbe-v-sloveniji-naj-na-naslednjih-volitvah-glasujejo-za-janso/?utm_source
