Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES je pripremio analizu u vezi novih strateških partnerstava u nastajanju. Iz opsežne analize „Bjelorusija 2025: Euroazija - arena strateških partnerstava u nastajanju“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
Ulaskom Bjelorusije kao prve europske države u Šangajsku organizaciju za saradnju (SCO), u julu 2024.godine te potpisivanjem tri sporazuma o strateškom partnerstvu u euroazijskom regionu početkom januara 2025.godine, može se svrstati u kategoriju historijskih transformacija kroz koje svijet prolazi. Ova partnerstva imat će značajan utjecaj na geopolitičko i geoekonomsko pozicioniranje na globalnoj mapi i najavljuje prebacivanje centara konfrontacija i saradnje u nove regione, daleko od tradicionalnih centara moći u prošlom vijeku. Tako će 2025. godina biti godina velikih transformacija na globalnom nivou.
Bjelorusija je postala deseta punopravna članica u Šangajskoj organizaciji za saradnju, na samitu lidera Šangajske organizacije za saradnju (SCO) održanog u julu 2024.godine u Astani, glavnom gradu Kazahstana. Bjelorusija je učestvovala u radu organizacije kao promatrač od 2015. godine, zajedno sa Mongolijom i Afganistanom[2].
Mehanizam međuvladine saradnje uspostavljen je u 2001.godina od strane Kine, Rusije, Kazahstana, Kirgistana, Tadžikistana i Uzbekistana, radi unapređenja saradnje u oblastima sigurnosti, borbe protiv terorizma, ekonomije i energetike. U narednim godinama Indija, Pakistan i Iran postali su punopravni članovi. Trenutno 14 drugih država učestvuju u organizaciji kao partneri u dijalogu: Azerbajdžan, Armenija, Kambodža, Nepal, Turska, Šri Lanka, Egipat, Saudijska Arabija, Katar, Bahrein, Maldivi, Myanmar, Ujedinjeni Arapski Emirati i Kuvajt.
Pristupanjem Bjelorusije, organizacija je dobila sve veću Euroazijsku dimenziju. Za Bjelorusiju, njeno pristupanje Šangajskoj organizaciji za saradnju je značajan događaj, koji signalizira promjenu službene vanjske politike Minska prema istoku. Ovaj pomak je započeo bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukashenko prije četiri godine, kada je postalo jasno da prethodni multilateralni pristup, koji se oslanjao na balansiranje odnosa sa Zapadom, Rusijom i „dalekim zemljama“ (posebno Kinom), ne funkcionira. Postalo je jasno da ovaj pristup Bjelorusiji ne pruža vanjsku sigurnost niti ekonomski prosperitet, već je čini ranjivijom na vanjske utjecaje i prijetnje i postavlja zemlju u neku vrstu samoizolacije među stranim silama, a da nije jasno povezana ni sa jednom stranom.
Bjelorusija je dala prioritet svom učešću u Šangajskoj organizaciji za saradnju (SCO) razvijanjem ekonomske saradnje i smanjenjem oslanjanja na dolar, kao globalnu rezervnu valutu. Predsjednik Lukashenko posebno se na to osvrnuo tokom svog govora na samitu, rekavši: „Bjelorusija smatra prioritetom stvaranje bilateralnog platnog mehanizma u nacionalnim valutama i kolektivne finansijske institucije za Šangajsku organizaciju za saradnju. Svi pričamo o tome da smo veliki. Zaista jesmo. Imamo više od 40 posto svjetske populacije i oko trećine svjetskog BDP-a.“[3]
Bjeloruski lider je pozvao na usvajanje Euroazijske povelje o raznolikosti i multipolarnosti u okviru Šangajske organizacije za saradnju. Pristupanje Bjelorusije organizaciji još jednom potvrđuje odstupanje njene putanje političkog razvoja od putanje njenih post-sovjetskih susjeda – baltičkih država i Ukrajine – gdje je trend integracije u euroatlantske strukture bio praćen porastom rusofobije i slabim odnosima s Rusijom.
Početkom 1990-ih, činilo se da Bjelorusija ima sve šanse da krene istim opasnim putem kao spomenute zemlje. Zašto se to nije dogodilo? Prvo, tradicija političke rusofobije zasnovane na lokalnom etničkom nacionalizmu nije bila tako duboko ukorijenjena u bjeloruskom društvu, kao u baltičkim državama i Ukrajini. To je omogućilo da država sarađuje sa susjedima na Zapadu i Istoku na mirniji i pragmatičniji način, bez ideoloških ograničenja i stereotipa. U suprotnom Bjelorusiju bi doletjela sudbina Ukrajine, koja gubi trogodišnji rat sa Rusijom sa gubitkom teritorije i statusom, koji visi u zraku jer nije dobrodošla niti u NATO niti u EU u bližoj budućnosti.
Bjelorusija je već u prvoj deceniji 21. vijeka postala aktivna učesnica u Pokretu nesvrstanih te istovremeno počela se je približavati Kini. Bjelorusija je možda bila jedna od prvih post-sovjetskih država, koja je razmotrila saradnju sa ovom rastućom globalnom silom. Stoga pristupanje Šangajskoj organizaciji za saradnju predstavlja logičan nastavak ove vizionarske politike predsjednika Lukashenka u bjeloruskoj vanjskoj politici.
Bez prethodne medijske pompe, svijet je bio iznenađen strateškim potezom Velike Britanije na europskoj i globalnoj pozornici: potpisivanjem 100-godišnjeg sporazuma o strateškom partnerstvu između Ujedinjenog Kraljevstva i Ukrajine 16. januara 2025.godine. Sporazum je potpisan tokom iznenadne posjete britanskog premijera Keira Starmera Ukrajini[4].
Sporazum, kako je najavljeno, ima za cilj unapređenje saradnje u oblasti odbrane između dvije zemlje. Sporazum će omogućiti Britaniji, da vadi minerale na ukrajinskoj teritoriji. Zauzvrat, Britanija će proširiti svoj program obuke za ukrajinsko vojno osoblje i unaprijediti saradnju u oblasti dalekometnog oružja, kao i ulaganja u ukrajinsku vojnu proizvodnju, uključujući dronove, artiljeriju i tehničku razmjenu. Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskyy rekao je da sporazum uključuje zatvoreni i tajni dio. Njegova zemlja će također ove godine dobiti 6,6 milijardi dolara vojne pomoći i više od tri milijarde dolara godišnje, kao obaveznu dugoročnu podršku. Tajming britanskog poteza može se čitati i analizirati iz nekoliko uglova. Došao je samo nekoliko dana prije nego što je novoizabrani američki predsjednik Donald Trump ušao u Bijelu kuću i preuzeo dužnost. Trump je svoju predizbornu poziciju izgradio na okončanju sukoba u Ukrajini kroz pregovore. Tako da to je bio bolan britanski udarac tradicionalnom savezniku SAD. Kao reakcija na ovaj potez Trump nije poštedio Veliku Britaniju, te je nametnuo 10% carine ne uvožene britanske proizvode. Namjere Trumpa za priključenje Kanade kao 51. državu SAD je direktan udar na Ujedinjenog Kraljevstva, jer Kanada je pod britanskom krunom.
Tako je Velika Britanija preduzela ovaj preventivni korak, kako bi unaprijedila svoje strateške interese u istočnoj Evropi, prije nego što su pokrenuti pregovori o prekidu vatre u Ukrajini. To bi joj omogućilo u međuvremenu, da izvrši pritisak na Moskvu i pokuša da osigura dugoročan geopolitički, ekonomski i energetski udio, prije nego što se finaliziraju karte kontrole i utjecaja u istočnoj Evropi. S druge strane, Velika Britanija na ovaj način pritiska na novu Trumpovu administraciju, koja izgleda ne cijeni svoje saveznike i nastoji se proširiti na njihov račun, kako bi izgradila geopolitičku i ekonomsku pozadinu u državama istočne Europe. To se može objasniti od izjave britanskog premijera Starmera o mogućnosti slanja britanskih mirovnih snaga u Ukrajinu. Ovakav potez bi mogao izazvati neugodnost za Washington, koji želi da okonča rusko-ukrajinski rat. To zabrinjava London, koji je svoju strategiju decenijama gradio na neprijateljstvu prema Moskvi.
Dana 14. januara 2025.godine, dva dana prije potpisivanja sporazuma o 100-godišnjem partnerstvu između Velike Britanije i Ukrajine, u Washingtonu, dogodio se još jedan jednako značajan događaj: Sjedinjene Države i Armenija potpisale su sporazum o strateškom partnerstvu. Ovaj događaj je također predstavljao strateško iznenađenje u svjetlu novih saveza i pozicioniranje, kojima svijet prolazi velikom brzinom. Sporazum je potpisao odlazeći američki državni sekretar Antony Blinken[5].
Sporazum uspostavlja čvrst okvir, koji obuhvata širok spektar oblasti, uključujući jačanje ekonomskih i energetskih veza, širenje komunikacionih kanala, produbljivanje saradnje u oblasti odbrane i sigurnosti, jačanje demokratskih institucija, promociju pravde i vladavine prava, razvoj inovacija i napredne tehnologije, što je neophodno za snalaženje u složenom geopolitičkom pejzažu. Blinken se posebno osvrnuo na ekonomska i energetska pitanja, te spremnosti Washingtona da pomogne Armeniji u oblasti miroljubive nuklearne tehnologije. Dvije strane naglasile su važnost sporazuma za postizanje stabilnosti na Južnom Kavkazu.
Nema sumnje, da će sporazum o strateškom partnerstvu između SAD i Armenije pustiti svoje geopolitičke i geoekonomske dimenzije i efekte u srcu Euroazije i Kavkaza, gdje je globalna konkurencija najintenzivnija u tom regionu. Konkurencija je na vrhuncu u toj regiji, zbog brojnih konkurentskih projekata za transportne i energetske projekte, te kopnene i morske veze između istoka i zapada te sjevera i juga.
Iako se Armenija sada predstavlja kao multi partnerska država sa Istokom i Zapadom, pa tako sa Sjedinjenim Državama, Francuskom, Rusijom, Iranom i Indijom. Sve to ne mijenja realnost regionalne konfuzije, koja će izazvati ovaj novi sporazum. Sa ovim sporazumom SAD poručuje ostalim igračima: „Sada smo u srcu Euroazije, na granicama svih. Neće biti rata ni mira bez Washingtona, a nijedan energetski projekt ili koridor ne može izbjeći našem utjecaju.“ Možda je američki državni sekretar Blinken, koji je izrazio dobrodošlicu Armeniji da bude dio koridora Sjever-Jug, koji povezuje Iran sa Rusijom i Indijom, kao i da bude dio energetskih koridora od Azerbajdžana i Crnog mora do Turske i Evrope, možda je želio da poruči EU i Kini, da kineska Inicijativa Pojas i put (B&R) ne može funkcionirati bez SAD.
Prva reakcija je odmah došla iz Rusije, čiji je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov poručio Armeniji, da ne može istovremeno biti članica u Euroazijskoj ekonomskoj uniji, kojoj pripada i članstva u Evropskoj uniji, kojoj teži, zbog nemogućnosti kombiniranja to dvoje. U međuvremenu, Azerbajdžan i njegov saveznik Turska, kao i Iran koji je tradicionalni saveznik Armenije, sa zabrinutošću gledaju na novo armensko pozicioniranje. Ova nova američka pozicioniranje u Euroazijskoj regiji biće faktor zbližavanje između zemalja regiona koje su već dugo u međusobnom rivalstvu: Iran, Azerbejdžan, Turska i Rusija.
U kontekstu novih globalnih transformacija, koje su započele u svijetu , a poklopile su se s dolaskom nove administracije u Bijelu kuću na čelu s Donaldom Trumpom, logično bi bilo razmotriti ove nove ubrzane događaje, kao što su širenje Šangajske organizacije za saradnju na granice Europske unije preko Bjelorusije kao članicom. Britansko-ukrajinski sporazum, te sporazum između SAD-a i Armenije, a kasnije i rusko-iranski sporazum o strateškom partnerstvu 17.januara 2025, kinesko-iranski sporazum o partnerstvu iz 2021.godine. Sve to mora biti u okviru razumijevanja, koje nameću ove globalne transformacije i borba za izgradnju novog multi polarnog svijeta. To je mogućnost na koju upućuju mnogi faktori, od kojih su možda najvažniji izjave američkog predsjednika Trumpa u svom prvom govoru nakon inauguracije, u kojem je potvrdio svoju želju za mirom, sprječavanjem ratova i posvećivanjem izgradnji Sjedinjenih Država iznutra.
Ljubljana/Bruxelles/Washington/Minsk, 26.maj 2025
[1] IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives“, link: https://www.europeanperspectives.org/en
[2] Belarus Becomes First European Member of Shanghai Cooperation Organization.
[3] Lukashenko describes Belarus’ accession to SCO as historic milestone www.belarus.by/en/press-center/news/lukashenko-describes-belarus-accession-to-sco-as-historic-milestone_i_173513.html .
[4] Explanatory Memorandum on the One Hundred Year Partnership Agreement between the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland and Ukraine https://view.officeapps.live.com/op/view.aspx?src=https%3A%2F%2Fassets.publishing.service.gov.uk%2Fmedia%2F67b87173ff9676313f3533c2%2FEM_CS_Ukraine_1.2025_One_Hundred_Year_Partnership.odt&wdOrigin=BROWSELINK
[5] Charter on Strategic Partnership Between the United States of America and the Republic of Armenia https://am.usembassy.gov/charter-on-strategic-partnership-between-the-united-states-of-america-and-the-republic-of-armenia/
