Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu prepoznatljiv je po svojim redovnim i sveobuhvatnim analizama globalnih dešavanja, s posebnim fokusom na Bliski istok, Balkan i druge ključne regije svijeta. Među istaknutim saradnicima Instituta nalazi se i dr. J. Scott Younger, predsjednik komisije u Glendale Partners i član Savjetodavnog odbora IFIMES-a. U svom članku pod naslovom „Trumpovski svijet, ili ne!!!!“, nastavlja dr. Younger svoje ispitivanje globalnih pitanja, fokusirajući se prvenstveno na dešavanja u Gazi i Ukrajini.
Prije nekoliko godina, na dočeku Nove godine, napisao sam u svom dnevniku: „Gledajući kroz prizmu svjetonazora, većina čovječanstva samo pokušava nastaviti sa životom, nekoliko nespretnih pojedinaca pokušava ga natjerati da slijedi svoje općenito iskrivljeno razmišljanje, bilo iz vjerskih, političkih ili jednostavno sebičnih razloga, a nekolicina predstavlja pristojno, prosvijećeno i suosjećajno gledište.“ Čini se da se malo ili ništa nije promijenilo. I je li ikada tako? Vjerovatno, ali nas je sada znatno više i kretanje svijetom i brže je mnogo lakše. Svijet se „smanjio“ za samo jedan život.
Zapadni mediji su uglavnom bili zaokupljeni mnogim „djelima“ američkog predsjednika u posljednjih mjesec dana. Sredinom septembra bila je to prilika za državnu posjetu Velikoj Britaniji na poziv kralja Charlesa. Veliki događaj s puno svečanosti, gdje su svi pazili na svoje 'p' i 'q' kako ništa nije rečeno neumjesno, što bi izazvalo uvredu i s pretjeranim laskanjem predsjedniku, kako su novinari pisali. Nekoliko dana kasnije, predsjednik je govorio na sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija i besjedio više od sat vremena, a uobičajena dužina govora je oko 15 minuta. Većina onoga što je rekao bila je neistinita, drugim riječima, besmislica. Klimatske promjene su bile prevara, rekao je. (SAD su najveći emiter stakleničkih plinova). Nadalje, Sadiq Khan, gradonačelnik Londona, bio je najgori gradonačelnik na svijetu, mjereno u smislu kriminala. Uskoro će uvesti šerijatski zakon! Pogrešno u oba slučaja. Trump jedva da je bio u Londonu. Govor, u kojem se ponavljao u svom uobičajenom stilu, nakon trenutka tišine dočekan je uljudnim aplauzom, a veći dio publike bio je pomalo iznenađen dužinom i nepovezanim sadržajem.
Na domaćem planu odlučio je iskoristiti navodnu moć svog položaja - općepriznato je da „kontrolira“ Republikansku stranku - kako bi se obračunao s demokratima, za koje smatra da su mu nanijeli nešto nepravedno u prethodnim predsjedničkim kampanjama. Trenutno pokušava da to uradi protiv prodemokratskih gradova Čikaga, Illinoisa i Portlanda u Oregonu, slanjem federalnih trupa, pod komandom Bijele kuće, kako bi se smanjio nivo kriminala na ulicama gradova za koji on, sasvim pogrešno, tvrdi da postoji. Najviši nivo pravosuđa je pozvan da provjeri da li ima ovlaštenja za to. Slično tome, pozvao je sve visoke oficire, generale, sa američki uporišta širom svijeta da im održi predavanja o situaciji, kako je on vidi, i da ih upozori da bi mogli biti pozvani da se pozabave domaćim problemom ukoliko izmakne kontroli. Odlučan je da se angažuje sa ovim državama uprkos snažnim protivljenjima koja bi mogla da se obiju o glavu i izazovu nepotrebne probleme širom SAD-a. Nismo čuli kraj ovoga.
Prije nekoliko sedmica, Netanyahu je naredio izraelskim odbrambenim snagama (IDF) u da bombardira hotel u Kataru u kojem su boravili ključni ljudi Hamasa kao dio tima koji je trebao pregovarati o primirju u Gazi. Zgrada je pretrpjela značajnu štetu, ali su pregovarači Hamasa ostali neozlijeđeni. Budući da je Katar bliski saveznik SAD-a, predsjednik Trump nije bio zadovoljan i stoga je oštro savjetovao Netanyahua. Ukratko, to je dovelo do toga da je izraelski premijer, u Trumpovom prisustvu, nevoljno telefonirao katarskom emiru i izvinio se zbog incidenta. U međuvremenu, Steve Witkoff i Jared Kushner, izaslanik za Bliski istok i Trumpov zet, dobili su zadatak da izrade detaljan mirovni plan za zaustavljanje neprestanog jednostranog sukoba. Ovaj mirovni sporazum od 20 tačaka, uz mnogo pompe, nedavno su potpisale sve strane, u nekim slučajevima nevoljno, a postignut je prekid vatre kojim su okončana neprijateljstva, barem kratkoročno.
Ključni rani dio sporazuma odnosi se na oslobađanje svih talaca koje su zarobili prije dvije godine od strane Hamasa, 20 još uvijek živih i 28 navodno u vrećama za tijela. Zauzvrat, Izraelci bi oslobodili gotovo 2000 Palestinaca koji su u zatočeništvu, neke i do 20 godina, ali većinu iz uglavnom neosnovanih razloga, često bez suđenja u uvjetima koji su užasni, neki čak i trpjeli mučenje ili druge ponižavajuće stvari koje su im učinjene. Međutim, ovo se mora uravnotežiti šokantnim uvjetima koje je Hamas nametnuo nekim od talaca.
U vrijeme pisanja ovog teksta, mirovni sporazum potpisan je prije samo dva-tri dana. Hamas još uvijek traži mrtve taoce, neke još uvijek nisu identificirane ili jednostavno nisu pronađene ispod 55 milijardi tona ruševina, što je sve što je ostalo od grada Gaze. Pripadnici Hamasa se nisu razoružali i ne čini se da to namjeravaju. Izraelske obrambene snage (IDF) povukle su se na liniju otprilike na pola puta do stare granice Pojasa Gaze. Svaka strana je oprezna prema drugoj. Možda je proglašen mir i palestinski narod je odahnuo, ali ne bi trebalo mnogo da se pokrene nastavak neprijateljstava, posebno kada izraelski premijer osjeća da je „ukradeno“ od završetka rata pod njegovim uslovima.
Klauzule Sporazuma bave se pitanjima koja se odnose za unaprijed, ali većina njih je kao i obično i prirodno prilično nejasna. Kakva je priroda organizacije koja će se baviti prenosom vlasti na Palestince, bez Hamasa, i angažovati se u početku obnove Pojasa Gaze? Rješenje s dvije države jedini je način da se osigura mir za budućnost, a niko to nije rekao snažnije od jordanskog kralja Abdullaha, uprkos tome što je Netanyahu govorio suprotno. Što prije država Izrael promijeni svoju vladu, to bolje, i tada će postojati šansa za postizanje trajnog mira. Izrael se mora promijeniti od ponašanja autoritarne države, iako bi to poricao, budući da misli da je demokratija i da postoji sloboda štampe. Trenutno je nema; Štampa je pod kontrolom Netanyahuove vlade, zbog čega dio javnosti pogrešno vjeruje i iznosi stav vlade da, na primjer, u Gazi nema nestašice hrane i kritične gladi.
Nekoliko stranih dopisnika, koji dobro poznaju područje, zauzimaju s pravom ispravan stav da sumnjaju u uspjeh mirovnog plana, ali se nadaju suprotnom. Hamasovo sporo vraćanje vreća s tijelima talaca natjeralo je IDF da zatvori jedan od ulaza za pomoć u hrani. Sada Hamas priznaje da će im biti teško, ako ne i nemoguće, vratiti sve vreće s tijelima jer je Gaza gotovo u potpunosti samo masa ruševina od neumoljivog izraelskog bombardiranja proteklih mjeseci, te će trebati vremena i građevinskih mašina da ih izvuku. Barem je predsjednik Trump to priznao, tako da se može očekivati još dodatno vrijeme. Oni koji se protive mirovnom planu tražit će bilo kakav izgovor da ga osujete. Hamas se još nije razoružao, kako je predviđeno sporazumom, i šepuri se okolo pokazujući svoje oružje. Trump nije impresioniran i obećao je nasilnu odmazdu. Pred nama su teški dani.
Predsjednik Trump nema reputaciju da dugo zadržava sabranost. Stoga je važno da on imenuje osobe koje će obavljati tranzicijsku ulogu, koja će također preuzeti odgovornost za obnovu pojasa i uključivanje i obuku Palestinaca za preuzimanje vlasti. Međutim, u rješenju o dvije države, paralelno se moraju riješiti i problemi zapadne obale. Izraelski doseljenici su se, u protekle tri decenije, prisvajali palestinsku zemlju, a njihova vlada je zatvarala oči pred ovim nezakonitim djelovanjem, ako ga ne i podsticala. Rješenje o dvije države je otežano ovim djelovanjem. Pratite dane koji dolaze.
SAD su sada svoju pažnju usmjerile na drugo problematično područje, Ukrajinu. Predsjednik Zelenski danas stiže u Washington kako bi predsjednika Trumpa obavijestio o najnovijoj situaciji. Sačekajmo da vidimo šta će iz toga proizaći. Nemam razloga da mijenjam svoje misli koje sam izrazio na početku! Život se nastavlja kao i prije, oružje za uništenje postaje samo sofisticiranije. Pozdrav, dronovi!
O autoru:
Dr J Scott Younger, OBE, je profesionalni građevinski inženjer, 42 godine je preživio na Dalekom istoku i radio je u 10 država za Svjetsku banku, ADB i UNDP. Objavio je brojne članke; Bio je kolumnista za Forbes Indonezija n Globe Asia. Bio je član uprava britanske i evropske komore i 17 godina je bio podpredsjednik Međunarodne poslovne komore. Njegova područja interesiranja su infrastruktura i održivi razvoj, interesira se za međunarodna pitanja. Međunarodni je kancelar Predsjedničkog univerziteta u Indoneziji i počasni viši naučni saradnik Univerziteta u Glasgowu. Član je Savjetodavnog odbora IFIMES.
Članak predstavlja stav autora i ne odražava nužno stav IFIMES-a.
Ljubljana/Glasgow, 17.oktobar 2025
[1] IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives“, link: https://www.europeanperspectives.org/en
