Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, redovno analizira politička i sigurnosna kretanja na Bliskom istoku, Balkanu i širem međunarodnom prostoru. Poseban fokus stavlja se na Bosnu i Hercegovinu, naročito na Republiku Srpsku (RS), ključne političke aktere i potencijalne scenarije razvoja događaja. Iz opsežne studije „Sigurnosna i geopolitička kriza u BiH: ruski utjecaj, secesionistička politika Republike Srpske i međunarodne reakcije“ izdvajaju se najvažniji zaključci i uočeni trendovi.
Obilježavanje 9. januara kao „Dana Republike Srpske“, uprkos presudama Ustavnog suda BiH o neustavnosti praznika, predstavlja otvoreno kršenje ustavnog poretka i sredstvo političke mobilizacije. Prisustvo uniformiranih snaga, paravojnih simbola i stranih aktera ukazuje da se radi o sigurnosno-političkom performansu, a ne kulturnom događaju, namjerno podižući tenzije i konfrontaciju.
Secesionistička retorika više nije blef, već stvarna prijetnja po stabilnost, koja pojačava društvene napetosti, potiče ekstremizam i testira granice tolerancije međunarodne zajednice. Promocija secesije zanemaruje historijsko iskustvo i obaveze iz Daytonskog sporazuma, dok politika Milorada Dodika (SNSD) vodi ka međunarodnoj izolaciji, rastu sigurnosnih rizika, jačanju ruskog utjecaja i potencijalnoj kriminalizaciji političkih i finansijskih tokova.
Ovaj kurs predstavlja strateški opasan izbor koji održava Bosnu i Hercegovinu i region u stanju trajne nestabilnosti.
Saradnja vlasti Republike Srpske s ruskim sigurnosnim strukturama, uključujući dolaske policijskih zvaničnika iz Moskve i prisustvo organizacija poput „Noćnih vukova“, predstavlja značajan izazov za sigurnost BiH i šire regije.
Zapadni Balkan se, u okviru ruske strategije hibridnog ratovanja, koristi kao prostor indirektnog pritiska na Zapad, pri čemu lokalni politički akteri funkcionišu kao posrednici utjecaja Moskve. Složena ustavna struktura i stalne političke krize čine BiH pogodnim terenom za ovakvo djelovanje, dok Rusija koristi krize kako bi blokirala evroatlantske integracije, održavala niskointenzivnu nestabilnost i demonstrirala svoj utjecaj bez direktne vojne eskalacije.
Politika Milorada Dodika, u koordinaciji s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, uklapa se u ovaj obrazac – bilo strateški usklađeno s Moskvom, bilo oportunistički – zanemarujući dugoročne posljedice po sigurnost, stabilnost i socioekonomski položaj građana.
Prisustvo ruskih sigurnosnih i paravojnih struktura, klasifikovanih u više evropskih zemalja kao ekstremističke i pro-Kremljanske, dovodi do:
Ukupno, politika Dodika predstavlja svjesno i koordinisano plasiranje ruskog utjecaja, s ozbiljnim posljedicama po stabilnost BiH, regije i širu evropsku sigurnost.
Politika Milorada Dodika kombinuje ograničenu komunikaciju s američkom administracijom s paralelnim podrivanjem Daytonskog sporazuma, najavom secesije i produbljivanjem veza s Rusijom i akterima pod međunarodnim sankcijama.
Američka vanjska politika oslanja se na institucionalni kontinuitet, a ne na lične aranžmane. Svaka simulirana saradnja koja podriva državne institucije može rezultirati povratkom ili proširenjem sankcija, sekundarnim sankcijama prema povezanim licima, uključujući američke državljane, i gubitkom kredibiliteta kod ključnih zapadnih partnera.
Ovakva dvostruka igra ugrožava unutrašnju stabilnost BiH, kompromitira politički i ekonomski dijalog s međunarodnim akterima i otvara prostor za jačanje ruskog utjecaja na štetu SAD.
Nedavno usvojeni Zakon[2] o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana jača odgovornost pojedinaca i entiteta koji ugrožavaju mir, stabilnost i provođenje međunarodnih sporazuma, s posebnim fokusom na Daytonski mirovni sporazum.
Za razliku od prethodnih izvršnih mjera, zakon:
Sankcije se mogu primijeniti na one koji:
Posebna pažnja posvećena je američkim državljanima koji djeluju kao lobisti, savjetnici ili posrednici, posebno ako primaju netransparentna sredstva za podrivanje međunarodnih obaveza.
Zakon jasno postavlja pravni okvir i institucionalna pravila odgovornosti, značajno ograničavajući prostor za dvostruku igru u regionu.
Prema novom američkom Zakonu o Zapadnom Balkanu, angažman građana SAD koji podrivaju Daytonski sporazum, prijete secesijom ili sarađuju s Rusijom podliježe krivičnim istragama, poreskim provjerama i sankcijama. Državljanstvo više ne pruža zaštitu za aktivnosti koje destabilizuju region.
Rod Blagojevich, bivši guverner savezne države Illinois i pravosnažno osuđeni političar, zajedno s Maxom Primorcem iz Heritage Foundationa, koji djeluje kao hrvatski lobista, izloženi su ozbiljnom pravnom i reputacijskom riziku. Njihovo javno osporavanje legitimiteta institucija Bosne i Hercegovine, zagovaranje obnove tzv. „Hrvatske Republike Herceg-Bosne“, odnosno uspostave trećeg entiteta, kao i podrška obilježavanju neustavnog 9. januara, mogu se tumačiti kao otvorena podrška secesionističkim narativima te kao subverzivno djelovanje usmjereno na opstrukciju Daytonskog mirovnog sporazuma i narušavanje ustavno-pravnog poretka Bosne i Hercegovine.
Moguće posljedice uključuju savezne pravne i poreske istrage, sankcije zbog neprijavljenog stranog lobiranja te mjere protiv učestvovanja u destabilizaciji regiona. Čak i savjetodavni angažman, ako je plaćen i netransparentan, potpada pod stroge zakonske obaveze SAD. Njihova povezanost s Dodikom i sankcioniranim akterima dodatno povećava pravni i reputacijski rizik.
Procjena njihovih aktivnosti može uticati na organizacije i medije s kojima sarađuju, finansijske kanale, američke političke aktere povezane s njima, kao i lokalne aktere u BiH koji se oslanjaju na njihovu „međunarodnu podršku“. Angažman američkih državljana u korist destabilizujućih aktera nosi konkretne pravne, finansijske i reputacijske posljedice za pojedince i njihove mreže.
Stručni izvještaji potvrđuju da su predstavnici ruske policije iz Moskve boravili u Republici Srpskoj, što potvrđuje duboke veze entiteta s Rusijom, ali istovremeno ozbiljno ugrožava suverenitet BiH i integritet njenog sistema odbrane i sigurnosti.
Prisustvo stranih kadrova, uključujući osobe s međunarodno sankcioniranih lista, nadilazi tehničku saradnju i nosi jasnu političku poruku, podstičući sumnje u stvaranje paralelnih sigurnosnih struktura izvan ustavnog okvira, naročito u kriznim periodima.
Za razliku od misija NATO-a ili EUFOR-a, angažman ruskih sigurnosno-obavještajnih jedinica nema međunarodno priznati mandat, što ga čini destabilizirajućim faktorom s višestrukim posljedicama: narušavanje povjerenja u državne institucije, jačanje geopolitičke konkurencije između Zapada i Rusije te stvaranje presedana za neformalno miješanje u unutrašnje sigurnosne poslove.
Dolazak ruskih predstavnika potvrđuje primjenu hibridne strategije, komplikuje političko-sigurnosnu krizu u BiH i potencijalno priprema teren za uspostavljanje ruskih vojnih baza u Republici Srpskoj, uz aktivnu podršku Milorada Dodika i njegovih veza s ruskim sigurnosno-obavještajnim aparatom.
Evropa, Sjedinjene Države i NATO odgovaraju na sigurnosne izazove u Bosni i Hercegovini kroz kombinaciju diplomatskih, pravnih i operativnih mjera, s ciljem očuvanja Daytonskog ustavno-pravnog okvira i ograničavanja ruskog utjecaja u regiji.
EU djeluje putem javnih osuda, kontinuiranog praćenja situacije, mogućih individualnih sankcija, uvjetovanja EU fondova i jačanja mandata EUFOR-a, pokazujući dugoročnu dosljednost u adresiranju sigurnosnih rizika.
SAD reagira agilnije, koristeći zakone o Zapadnom Balkanu, OFAC instrumente i mehanizme nacionalne sigurnosti. Mjere uključuju pravne i finansijske provjere, „tihe diplomatije“, prikupljanje dokaza za sankcije, uvođenje sekundarnih sankcija i sankcioniranje američkih državljana koji podrivaju stabilnost. Američki državni sekretar Marco Rubio[3] oštro je osudio poteze Milorada Dodika i vlasti Republike Srpske, naglašavajući da njihove aktivnosti ugrožavaju institucije, sigurnost i stabilnost BiH, te pozvao političke lidere na konstruktivan dijalog i poštivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta države. Rubio[4] također podržava kontinuiranu upotrebu sankcija i drugih instrumenata kako bi se suprotstavilo destabilizirajućim utjecajima, uključujući ruski.
NATO, iako BiH nije članica, održava prisutnost u zemlji i strateški djeluje na očuvanju mira u regiji, jačanju saradnje s Oružanim snagama BiH, podršci EUFOR-u i odvraćanju secesionističkih i destabilizirajućih faktora. Dolazak ruskih policijskih i paravojnih struktura percipira se kao hibridni sigurnosni izazov.
Iako instrumenti EU, SAD-a i NATO-a variraju, zajednički cilj ostaje jasan: očuvanje državnog integriteta, suvereniteta i stabilnosti BiH, dok potezi vlasti Republike Srpske pojačavaju međunarodni pritisak, rizik od sankcija i angažman globalnih aktera.
Ljubljana/Washington/Brisel/Banja Luka, 23.januar 2026
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije, Ljubljana, Slovenija; ima specijalni konsultativni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću (ECOSOC/UN), New York, od 2018. godine; izdavač međunarodne naučne revije European Perspectives, link: https://www.europeanperspectives.org/en
[2] Western Balkans Democracy and Prosperity Act, link: https://www.congress.gov/index.php/bill/119th-congress/house-bill/5274/text?
[3] "I am concerned about the security situation", Rubio on the situation in Bosnia: We do not want the disintegration of the country or a new conflict!, link: https://www.balkanweb.com/en/I-am-concerned-about-the-security-situation--Rubio--about-the-situation-in-Bosnia--we-do-not-want-the-disintegration-of-the-country-or-a-new-conflict./#gsc.tab=0
[4] The nomination of Hon. Marco Rubio to be U.S. Secretary of State, link: https://www.congress.gov/event/119th-congress/senate-event/LC73849/text?
