Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane redovno analizira dešavanja na Bliskom istoku, Balkanu i širom svijeta. U analizi „Opći izbori u Bosni i Hercegovini 2026: Bosna i Hercegovina pred izborom – može li 4. oktobar proizvesti politički šok?“, IFIMES ukazuje da će redovni Opći izbori u Bosni i Hercegovini, koji će biti održani 4. oktobra 2026. godine, biti važni ne samo zbog raspodjele političkih mandata, već i zbog odnosa između političke mobilizacije, izborne apatije, političke odgovornosti, ustavnog modela, kandidature Slavena Kovačevića i uvođenja novih izbornih tehnologija. U središtu analize nalazi se pitanje može li izborni proces obnoviti povjerenje građana u institucije i doprinijeti promjeni političke kulture u Bosni i Hercegovini.
Deseti opći izbori u Bosni i Hercegovini bit će održani 4. oktobra 2026. godine. Građani će birati članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine, zastupnike u Parlamentarnoj skupštini BiH i Parlamentu Federacije BiH, predsjednika i potpredsjednike Republike Srpske, zastupnike u Narodnoj skupštini Republike Srpske te zastupnike u skupštinama deset kantona u Federaciji BiH. Centralna izborna komisija BiH (CIK BiH) zaključila je Centralni birački spisak sa 3.414.364 registrirana birača.[2]
Predstojeći izborni proces odvija se u izrazito fragmentiranom političkom ambijentu. CIK BiH ovjerio je učešće 75 političkih stranaka i četiri nezavisna kandidata, a naknadno je ovjereno i 29 koalicija.[3] Ovakav broj političkih subjekata ukazuje na široku političku konkurenciju, ali i na visok stepen fragmentiranosti političke scene.
Opći izbori 2026. bit će značajni i zbog uvođenja novih izbornih tehnologija. CIK BiH nabavio je sistem za biometrijsku identifikaciju birača i skeniranje glasačkih listića, s ciljem unapređenja integriteta, sigurnosti i transparentnosti izbornog procesa. Prvi kontingent opreme stigao je u Bosnu i Hercegovinu u augustu 2026. godine.[4]
Tako će ovogodišnji izbori biti istovremeno test političkog sistema, izborne administracije i povjerenja građana. Ključno pitanje zato nije samo ko će osvojiti mandate, nego i da li 4. oktobar 2026. može označiti promjenu političkog obrasca ili će izbori ponovo reproducirati postojeće političke odnose.
Bosanskohercegovačka politika već godinama proizvodi paradoks: izbori izazivaju snažnu političku mobilizaciju, ali istovremeno ne uspijevaju trajno obnoviti povjerenje građana u institucije i političke aktere. Pred Opće izbore 2026. zato se nameće pitanje koje nadilazi samu izbornu utrku: šta se događa s demokratskim sistemom kada građani prestanu vjerovati da njihov glas može nešto promijeniti?
Najveći izborni „šok“ možda stoga neće biti neočekivani rezultat, nego nastavak političke apatije. Neizlazak na izbore ne zaustavlja izborni proces, ali mijenja relativnu političku težinu onih koji izlaze na birališta. Zbog toga 4. oktobar nije samo dan odlučivanja o sastavu vlasti, već i test povjerenja građana u demokratski i izborni proces i njihove spremnosti da preuzmu dio odgovornosti za politički smjer zemlje.
Predizborna kampanja u BiH tradicionalno se oslanja na identitetska (etnička i religijska) pitanja, međuentitetske odnose, tzv. legitimno predstavljanje, ustavne nadležnosti i strah od političke i etničke dominacije. Takva mobilizacija može kratkoročno povećati političku aktivaciju, ali dugoročno može proizvesti politički zamor i apatiju. Obrazac je poznat: strah → mobilizacija → izbori → očekivanja → razočaranje → apatija → novi strah.
Ključno pitanje pred ove izbore jeste hoće li se taj obrazac ponoviti ili će birači zahtijevati da se politička debata više preusmjeri na pitanja koja neposredno određuju kvalitet života – ekonomiju, životni standard, demografiju, odlazak mladih, vladavinu prava, funkcionalnost institucija i evropske integracije.
Pojam „politički šok“ u ovoj analizi ne označava nužno neočekivan izborni rezultat, već mogućnost da izbori proizvedu promjenu političkog ponašanja – od mobilizacije zasnovane na strahu i identitetu prema većem insistiranju građana na odgovornosti, rezultatima i konkretnim politikama. Bosna i Hercegovina posebno je osjetljiva na takvu dinamiku jer se pitanja sigurnosti, identiteta i ustavnog uređenja često pretvaraju u sredstva političke i etničke mobilizacije.
Postoji, međutim, i drugačiji oblik političkog šoka – šok političke odgovornosti. Umjesto pitanja koga se treba bojati, birač može postaviti konkretnija pitanja: Šta će biti urađeno? Ko će za to odgovarati? Koliko će to koštati? Kako će se zaustaviti odlazak mladih i negativan demografski trend? Kako će se unaprijediti rad institucija? Kako će se smanjiti korupcija? Koji je konkretan i mjerljiv evropski cilj?
Takva pitanja mijenjaju prirodu političke debate. Birač više nije samo objekt političke mobilizacije, nego postaje subjekt političke odgovornosti. Upravo je raskorak između snažne mobilizacije prije izbora i odgovornosti nakon izbora jedan od ključnih problema bosanskohercegovačke politike i društva.
Zato bi svaku političku ponudu trebalo podvrgnuti jednostavnom izbornom „stress-testu“:
Potrebno je razdvojiti tri moguća nivoa „političkog šoka“:
Na taj način izborna kampanja može postati test političke odgovornosti, a ne samo takmičenje političkih identiteta. Pravi politički šok zato ne mora nastati iz nove krize; može nastati i onda kada birači od političkih aktera počnu tražiti mjerljive rezultate, jasnu odgovornost i obrazloženje kako će se javno data obećanja zaista ispuniti.
U tom kontekstu posebnu pažnju zaslužuje kandidatura Slavena Kovačevića (DF) za člana Predsjedništva BiH s teritorije Federacije BiH, uz njegovo političko predstavljanje kao kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva. Ona otvara temeljno pitanje odnosa između postojećeg ustavnog i izbornog modela i različitih vizija budućeg uređenja države.
Kovačević svoj politički koncept temelji na građanskom modelu države, u kojem je državljanstvo osnovna veza između pojedinca i države, dok politička prava i obaveze ne proizlaze iz etničke pripadnosti nego iz ustava. Njegove stavove treba posmatrati kao političku platformu kandidata, a ne kao unaprijed određeni pravac razvoja BiH. Međutim, upravo zbog njihovog mogućeg utjecaja na raspravu o karakteru države, političkom predstavljanju i ustavnom poretku, njegova kandidatura ima širi politički i analitički značaj.
U tom smislu ona predstavlja svojevrsni „institucionalni šok“: može li postojeći institucionalni okvir postati prostor vlastitog političkog preispitivanja i eventualne transformacije? Suštinska dilema nije personalna, već sistemska – hoće li ovaj politički izborni ciklus potvrditi postojeći model ili otvoriti prostor za njegovu reformu.
Njegova k4andidatura istovremeno u središte ponovo stavlja jedno od najosjetljivijih pitanja političkog sistema BiH – odnos između formalnog izbornog prava i tzv. legitimnog političkog predstavljanja. Član V Ustava BiH propisuje da Predsjedništvo BiH čine jedan Bošnjak i jedan Hrvat, izabrani s teritorije Federacije BiH, te jedan Srbin, izabran s teritorije Republike Srpske. Takvo ustavno rješenje objedinjuje etnički određen sastav i teritorijalni način izbora, ali ne znači da članovi Predsjedništva BiH djeluju isključivo kao predstavnici pojedinačnih konstitutivnih naroda. Ustavni sud BiH je u svojoj praksi ukazao da član Predsjedništva BiH izabran s teritorije Republike Srpske ne predstavlja isključivo srpski narod niti entitet, već sve građane izborne jedinice, pri čemu se isto načelo odnosi i na članove izabrane s teritorije Federacije BiH. Iskustva evropskih država pritom pokazuju različite modele političkog predstavljanja i potvrđuju da obavljanje najviših državnih funkcija nije nužno vezano za pripadnost najbrojnijoj društvenoj odnosno etničkoj zajednici.
Zbog toga izborna utrka za Predsjedništvo BiH nadilazi personalnu konkurenciju kandidata i otvara šire pitanje budućeg odnosa između etničkog i građanskog principa političkog predstavljanja. Sastav Predsjedništva BiH može značajno utjecati na političku dinamiku, međuinstitucionalne odnose i širi proces formiranja i funkcioniranja vlasti nakon izbora.
Dodatnu političku dimenziju izbornoj kampanji daje Kovačevićeva tvrdnja o mogućnosti pomilovanja Milorada Dodika (SNSD), koju povezuje s mogućim sastavom Predsjedništva BiH nakon izbora. Kovačević tokom kampanje navodi da bi sastav Predsjedništva BiH u kojem bi bili kandidati SNSD-a i HDZ-a BiH mogao otvoriti prostor za takvu odluku, dok istovremeno tvrdi da bi njegov izbor u Predsjedništvo BiH predstavljao prepreku njenom donošenju, uprkos eventualnom dogovoru između SNSD-a i HDZ-a BiH.
U javnom prostoru prisutna je teza o odnosu snaga u Predsjedništvu BiH „2 : 1 protiv Bosne i Hercegovine“ u scenariju u kojem bi u Predsjedništvo BiH bile izabrane kandidatkinje SNSD-a i HDZ-a BiH, Željka Cvijanović i Darijana Filipović. Kovačević je takav odnos snaga javno predstavio kao jedno od ključnih pitanja ove izborne utrke, ističući njegov značaj za budući sastav Predsjedništva BiH. Predmet političke analize, međutim, nije sama politička kvalifikacija odnosa „2 : 1“, već pitanje kako bi različite konfiguracije Predsjedništva BiH mogle utjecati na proces odlučivanja, međuinstitucionalne odnose i širu dinamiku formiranja i funkcioniranja vlasti.
Kandidatura Slavena Kovačevića time postaje dio šire rasprave o budućem karakteru političkog sistema BiH, odnosu građanskog i etničkog principa predstavljanja te mogućim pravcima ustavne reforme. To pitanje neće nestati dan nakon izbora 5. oktobra, bez obzira na izborni rezultat.
Opći izbori 2026. donose i novu tehnološku dimenziju. Biometrijska identifikacija birača i skeniranje glasačkih listića trebali bi unaprijediti integritet i transparentnost izbornog procesa, a CIK BiH je za nabavku ovog sistema zaključio ugovor vrijedan više od 74,5 miliona KM. Njegova primjena, međutim, bit će i test povjerenja građana u izbornu administraciju i rezultate izbora.
Tehnologija može smanjiti određene nepravilnosti na biračkim mjestima, ali sama po sebi ne može riješiti probleme poput kupovine glasova, zloupotrebe javnih resursa, klijentelizma ili različitih oblika političkih pritisaka. Tehnološka modernizacija izbornog procesa zato nije zamjena za političku i institucionalnu odgovornost, već instrument za njeno jačanje. Izborni integritet zavisi od djelovanja institucija, političkih aktera, medija, izborne administracije i informiranosti građana.
Dostupna predizborna istraživanja sama po sebi ne omogućavaju pouzdanu projekciju konačne raspodjele mandata, dok će odnos političkih snaga zavisiti od izbornih rezultata u oba entiteta, Brčko Distriktu BiH i sastava institucija na državnom nivou.
Dugoročni značaj izbora zato se neće mjeriti samo brojem osvojenih mandata, već i načinom na koji će građani vrednovati političku ponudu. Ukoliko kampanja i nakon izbora ostane dominantno zasnovana na identitetskim podjelama, poticanju straha među različitim etničkim zajednicama i međusobnim optužbama, izbori bi mogli potvrditi kontinuitet postojećih političkih obrazaca i dodatno učvrstiti poziciju etabliranih političkih aktera. Ukoliko, međutim, birači budu političke aktere sve više procjenjivali prema ostvarenom učinku, odgovornosti i konkretnim programima, 4. oktobar mogao bi predstavljati prekretnicu u odnosu između birača i vlasti.
U tom smislu, „politički šok“ ne mora biti neočekivana promjena izbornih rezultata. Može biti promjena političkog ponašanja nakon izbora – kada izborni mandat postane osnova za veću institucionalnu odgovornost, a ne samo za nastavak političke mobilizacije. Pravi test zato počinje prvi dan nakon izbora 5. oktobra: hoće li politički akteri izborni rezultat shvatiti kao mandat za nastavak postojećih obrazaca ili kao obavezu da ponude mjerljive rezultate i funkcionalnije institucije?
Istovremeno, kombinacija nacionalnih tenzija, zastoja u evropskim integracijama, promjene u angažmanu Sjedinjenih Američkih Država i izborne dinamike može dodatno opteretiti političku stabilnost Bosne i Hercegovine i regiona. Posebnu pažnju zahtijevat će odnos političkih aktera prema ustavnom poretku, državnim institucijama i teritorijalnom integritetu i suverenitetu BiH. Pokušaji otvaranja pitanja disolucije države ili radikalne promjene postojećeg teritorijalnog i institucionalnog okvira, ukoliko bi do njih došlo, predstavljali bi dodatni izvor političke nestabilnosti i sigurnosni rizik.
Stoga se značaj izbora neće moći ocijeniti samo prema tome ko je osvojio najviše mandata. Ključno će biti šta će politički akteri učiniti s dobivenim mandatom i hoće li građani nakon izbora imati više razloga vjerovati da njihov glas može utjecati na funkcioniranje države.
Izborna odluka građana predstavlja ključni mehanizam demokratskog legitimiranja političke vlasti. Zato će značaj 4. oktobra biti moguće procjenjivati ne samo prema raspodjeli mandata, već i prema tome hoće li izborni rezultat otvoriti prostor za promjenu odnosa između građana i vlasti – od političke mobilizacije zasnovane na strahu prema većem insistiranju na odgovornosti, rezultatima i funkcionalnim institucijama.
Ljubljana/Washington/Brisel/Sarajevo, 30. septembar 2026
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije, Ljubljana, Slovenija; ima specijalni konsultativni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću (ECOSOC/UN), New York, od 2018. godine; izdavač međunarodne naučne revije European Perspectives, link: https://www.europeanperspectives.org/en
[2] CIK: Opći izbori u BiH će biti održani u nedjelju, 04. 10. 2026. godine, link: https://www.izbori.ba/?CategoryID=64&Id=6013&Lang=3&utm_source
[3] CIK: Ovjera prijava političkih subjekata za učešće na Općim izborima 2026. godine nakon otklanjanja nedostataka, link: https://www.izbori.ba/?CategoryID=64&Id=6043&Lang=3&utm_source
[4] CIK BiH: Prvi kontingent opreme specifičnih izbornih tehnologija stigao u Bosnu i Hercegovinu, 3. august 2026. godine, link: https://www.izbori.ba/?CategoryID=64&Id=6099&Lang=3&utm_source
