Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane redovno prati i analizira dešavanja na Bliskom istoku, Balkanu i drugim dijelovima svijeta. Analiza „Srbija 2026: Vanredni parlamentarni izbori – test političkog legitimiteta i budućeg pravca Srbije“ predstavlja sveobuhvatan i analitički uravnotežen pregled predstojećih parlamentarnih izbora, koji će biti održani 25. oktobra 2026. godine. Analiza povezuje političke, društvene, ekonomske i geopolitičke faktore te kroz tri scenarija razmatra moguće pravce daljnjeg političkog razvoja Srbije.63
Predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić raspisao je 9. septembra 2026. vanredne parlamentarne izbore za 25. oktobar 2026. godine i istovremeno raspustio Narodnu skupštinu izabranu na izborima 17. decembra 2023. godine. Odluka je donesena na osnovu obrazloženog prijedloga Vlade Srbije od 7. septembra 2026. godine. Izborna kampanja trajat će zakonski minimum od 45 dana.
Vanredni parlamentarni izbori predstavljaju jedan od najznačajnijih političkih testova za Srbiju u posljednjih nekoliko godina. Oni se održavaju u okolnostima duboke političke polarizacije, višemjesečnih studentskih protesta i sve izraženijih zahtjeva za promjenama u načinu upravljanja državom. Istovremeno, vlast izbore predstavlja kao institucionalni način da građani odluče o budućem pravcu zemlje.
Suštinsko pitanje ovih izbora nije samo ko će osvojiti većinu u Narodnoj skupštini Republike Srbije, nego da li će izborni proces omogućiti novi politički legitimitet i smanjiti duboke društvene podjele u Srbiji.
Vučić je 14. septembra najavio[2] da će 27. septembra podnijeti ostavku na funkciju predsjednika Republike Srbije. Time parlamentarni izbori otvaraju mogućnost njegove transformacije iz predsjednika države u predsjednika Vlade, što bi mu, ukoliko bi nakon izbora bio izabran za predsjednika Vlade, omogućilo da zadrži ključnu političku ulogu. Blok predvođen Srpskom naprednom strankom, koji na izbore izlazi pod nazivom „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija“, u kampanju ulazi sa Aleksandrom Vučićem kao kandidatom za predsjednika Vlade, zbog čega izbori u velikoj mjeri poprimaju karakter personaliziranog izjašnjavanja o njegovoj politici i budućem političkom statusu. Takva personalizacija istovremeno predstavlja prednost i potencijalnu slabost: vladajući blok raspolaže značajnim institucionalnim i organizacionim kapacitetima, visokom prepoznatljivošću i političkim iskustvom, ali se dio biračkog tijela sve više opredjeljuje prema odnosu prema samom Vučiću, a ne samo prema politikama koje zastupa.
Posebnu dimenziju izborima daje studentski pokret koji je tokom dugotrajnih studentskih protesta prerastao početni zahtjev za utvrđivanjem odgovornosti za tragediju na Željezničkoj stanici u Novom Sadu u širi zahtjev za političkim promjenama.
U novembru 2024. godine, nakon urušavanja nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, poginulo je 16 ljudi. Događaj je postao katalizator masovnih protesta koji su postupno dobili širu političku dimenziju. Studentski pokret je u maju 2025. godine kao centralni zahtjev postavio raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.
Time je nastala nova politička realnost: studentski pokret više nije samo društveni pokret, već potencijalni politički faktor koji može značajno utjecati na izborni rezultat. Listu Studentskog pokreta predvodi profesor Ilija Srdanović.
Objavljena konačna lista, „Studentska lista – Studenti pobjeđuju“, sadrži 250 kandidata, među kojima, prema dostupnim informacijama, praktično nema aktivnih studenata.[3]
Međutim, pri analizi studentskog pokreta potreban je poseban oprez, posebno kada je riječ o sastavu tzv. „studentske liste“. Sam naziv ne znači da listu čine isključivo studenti. Riječ je o važnom podatku za razumijevanje njenog stvarnog političkog i društvenog sastava, a ne o sporednom detalju. U strukturi liste nalazi se veliki broj kandidata koji nisu studenti, uključujući profesore, ljekare, umjetnike, preduzetnike i druge javno angažirane osobe. Među kandidatima ima i osoba koje su prethodno bile angažirane u različitim političkim opcijama, uključujući Srpsku naprednu stranku (SNS), ili su s njom ostvarivale određene oblike saradnje.
Studentski pokret zasad nije predstavio jasno artikuliran, cjelovit i ozbiljnije razrađen politički program, dok je sam proces formiranja kandidatske liste otvorio brojna pitanja o kriterijima, metodologiji i transparentnosti izbora kandidata. Posebno je indikativno što su, bez uvjerljivog javnog obrazloženja i uz metodologiju koja nije dovoljno transparentno predstavljena, sa liste izostali pojedinci koji su se ranije navodili kao sigurni kandidati. Među njima su rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić, profesor Filološkog fakulteta u Beogradu Milo Lompar i drugi. Takav način formiranja liste ostavlja otvorenim pitanje političke koherentnosti studentskog pokreta, njegovih unutrašnjih kriterija odlučivanja i sposobnosti da od široke društvene mobilizacije izgradi jasno strukturiranu političku platformu.
Njegova specifičnost je u tome što nije organiziran kao klasična politička stranka i nije formalno vezan za tradicionalne stranačke podjele. Istovremeno, upravo nestranačka priroda studentskog pokreta predstavlja i potencijalnu slabost, posebno imajući u vidu da su se u njegovom širem političkom okruženju pojavili i pojedinci s prethodnim političkim angažmanom, kao i navodi o njihovim vezama i podršci aktera iz inostranstva. Heterogeni protestni potencijal, međutim, nije automatski jednak organizacionoj sposobnosti potrebnoj za osvajanje vlasti.
Tradicionalne opozicione stranke suočavaju se s paradoksom: nezadovoljstvo dijela građana vlastima nije praćeno odgovarajućim rastom njihovog političkog kredibiliteta. Studentski pokret, koji je nastao s ciljem političkog pritiska na Vučića, dodatno je oslabio ionako fragmentiranu opoziciju.
To otvara prostor za novu političku konfiguraciju u kojoj bi studenti, stručnjaci, akademska zajednica, građanske inicijative i dio postojeće opozicije mogli pokušati formirati širi politički blok. Studentski pokret obuhvata ideološki heterogen spektar, od nacionalno orijentiranih i proruskih desnih grupa do liberala, ljevičara i zagovornika članstva Srbije u NATO-u i priznanja Kosova.
Istovremeno, postoji rizik od dodatne fragmentacije opozicionog biračkog tijela. Ako veći broj lista ostane ispod izbornog praga koji iznosi svega 3%, dio glasova neće biti zastupljen u parlamentu, čime se relativno povećava snaga najveće liste. Zato će jedna od ključnih tema izborne kampanje biti konsolidacija.
Opoziciji, koja je izgubila kredibilitet, nije dovoljno samo mobilizirati nezadovoljne građane. Potrebno je ponuditi politički održivu alternativu sposobnu formirati funkcionalnu vladu, upravljati institucijama te preuzeti odgovornost za ekonomsku i sigurnosnu politiku Srbije. Dosadašnje djelovanje opozicionih aktera u značajnoj je mjeri bilo usmjereno na političko suprotstavljanje Aleksandru Vučiću, dok cjelovita i uvjerljiva alternativa vlasti još nije u dovoljnoj mjeri artikulirana.
U interesu javnosti i birača bilo bi važno omogućiti televizijsku debatu nosilaca dvije vodeće liste – „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija“ i „Studentska lista – Studenti pobeđuju“, odnosno Aleksandra Vučića i Ilije Srdanovića. Takva debata omogućila bi građanima da neposredno čuju njihove političke programe, stavove o ključnim pitanjima i konkretna rješenja koja nude, te da na osnovu relevantnih informacija samostalno procijene ponuđene političke opcije na predstojećim izborima. Dok Aleksandar Vučić poziva na televizijsku debatu, Studentska lista i njen nosilac Ilija Srdanović nisu prihvatili taj poziv, čime izostaje neposredno javno sučeljavanje stavova dva ključna politička aktera uoči izbora.
Vučić u kampanju ulazi sa snažnom ekonomskom porukom, naglašavajući ekonomski rast, privlačenje direktnih stranih investicija i infrastrukturni razvoj kao prioritete Srbije. Prema podacima Narodne banke Srbije (NBS), realni rast BDP-a u prvoj polovini 2026. iznosio je 3,5% međugodišnje, dok je NBS u avgustu projekciju rasta za cijelu godinu povećala na 3,2%. Republički zavod za statistiku objavio je da je realni rast BDP-a u drugom kvartalu iznosio 3,8%.
Kada je riječ o stranim direktnim investicijama, NBS navodi da je njihov priliv u 2025. iznosio 3,48 milijardi eura, nakon rekordnih 5,23 milijarde eura u 2024. Za 2026. NBS očekuje priliv stranih direktnih investicija u visini od oko 4–4,5% BDP-a, uz pretpostavku smirivanja geopolitičkih tenzija. Vučić je u septembru 2026. naveo da Srbija privlači između 61% i 62% stranih direktnih investicija na Zapadnom Balkanu.
Vučić je posebno naglasio potrebu da se Srbija prilagodi promjenama u globalnoj ekonomiji, tehnološkoj konkurenciji, umjetnoj inteligenciji i robotici. Istovremeno je upozorio na posljedice ratova u Ukrajini i na Bliskom istoku, visoke cijene energenata i rastuću fragmentaciju svjetske trgovine. To predstavlja važan dio izborne strategije vlasti: političku stabilnost povezati sa ekonomskim rastom, stranim investicijama i infrastrukturnim projektima.
Ekonomska sigurnost, osiguranje mira i stabilnosti mogu za dio birača predstavljati važniji kriterij od političke polarizacije.
Izbori se održavaju u složenom i turbulentnom međunarodnom okruženju. Srbija istovremeno pokušava napredovati prema Evropskoj uniji, održavati tradicionalne veze sa Rusijom, produbljivati ekonomske odnose sa Kinom i razvijati odnose sa državama Centralne Azije i šireg globalnog juga.
Vučićeva poruka da azijske ekonomije sve više pretiču Evropu posebno je indikativna. On je kao primjere naveo Uzbekistan, Kazahstan, Azerbejdžan i Gruziju, ističući njihove visoke stope ekonomskog rasta.
To pokazuje da će buduća politika Srbije morati biti zasnovana na strateškoj redundanciji – sposobnosti da država istovremeno razvija više političkih, ekonomskih, energetskih i transportnih opcija, bez potpunog vezivanja za samo jedan centar moći.
Srbija je u julu ove godine započela strateški dijalog sa Sjedinjenim Američkim Državama, dok je za narednu godinu predviđeno održavanje specijalizovane međunarodne izložbe EXPO 2027. Prema projekcijama Međunarodnog monetarnog fonda (IMF), Srbija će se tokom 2026. sustići Hrvatskoj po nominalnoj veličini BDP-a, dok se za 2027. predviđa da Srbija po ovom pokazatelju preuzme poziciju najveće ekonomije među državama regiona. Dodatnu međunarodnu vidljivost Srbije predstavlja i odluka da 2029. godine bude domaćin[4] finala UEFA Lige Evrope (Europa League), što predstavlja značajan međunarodni sportski događaj i priliku za dalju afirmaciju Srbije na evropskoj i međunarodnoj sceni.
EU je i dalje najvažniji ekonomski partner Srbije, sa 58,3% udjela u ukupnoj vanjskotrgovinskoj razmjeni Srbije u 2025. godini, dok je u 2024. godini učestvovala sa 37,6% u prilivu stranih direktnih investicija.[5] Za Srbiju je stoga od posebnog značaja očuvanje evropske perspektive i opredijeljenosti za članstvo u EU, uz istovremeno nastojanje Beograda da zadrži prostor za saradnju sa drugim globalnim akterima.
Posebno osjetljivo pitanje uoči izbora predstavlja odnos prema ratovima iz devedesetih godina prošlog stoljeća.
Reakcije na sahranu Ratka Mladića i presudu Hashimu Thaçiju ponovo su otvorile pitanja suočavanja Srbije s ratnom prošlošću, odnosa prema presudama međunarodnih sudova te odnosa Beograda sa Sarajevom, Prištinom i Zagrebom.
Vučić je ocijenio da je Srbija zbog toga politički platila cijenu, ali je istovremeno pozvao na očuvanje mira i izbjegavanje novih regionalnih sukoba. Posebno je naglasio da Srbiji ne treba „drugo poluvrijeme devedesetih“.
Ova poruka ukazuje na svijest vlasti da bi nova regionalna destabilizacija imala ozbiljne političke i ekonomske posljedice po Srbiju.
Međunarodni institut IFIMES smatra da je očuvanje mira i stabilnosti strateški interes Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova i svih država Zapadnog Balkana. Pitanja ratne prošlosti ne mogu biti potisnuta, ali se moraju adekvatno rješavati kroz institucije, vladavinu prava i politički dijalog, a ne kroz prijetnje i mobilizaciju nacionalnih emocija.
Izborna kampanja u Srbiji može imati neposredne posljedice po Bosnu i Hercegovinu, posebno na odnose Beograda i Sarajeva te pitanje budućnosti Republike Srpske.
Vučić je u posljednjim izjavama naglasio potrebu za smirivanjem tenzija i izbjegavanjem provokacija, poručivši da Srbija neće odgovarati provokativno i da je očuvanje mira i stabilnosti od ključnog značaja. Odnosi između Srba i Bošnjaka i dalje su opterećeni niskim nivoom međusobnog povjerenja i različitim percepcijama ratne prošlosti, ali istovremeno postoje određeni pokazatelji poboljšanja međusobnih odnosa. Izborne kampanje u Srbiji i Bosni i Hercegovini mogu dodatno pojačati političke tenzije, ali će nakon izbora biti potrebno otvoriti prostor za normalizaciju odnosa i obnovu međusobnog povjerenja.
Takav pristup važan je za sprečavanje nacionalističke eskalacije. Srbija ima značajan politički utjecaj u Bosni i Hercegovini, ali taj utjecaj nosi i odgovornost. Beograd bi, posebno u izbornom periodu, svoj politički kapital trebao koristiti za očuvanje mira, stabilnosti i dijaloga, a ne za produbljivanje postojećih podjela.
Prvi scenario – kontinuitet vlasti Srpske napredne stranke (SNS).
SNS ulazi na izbore kao favorit i osvaja najveći broj mandata, a Aleksandar Vučić nakon izbora preuzima funkciju predsjednika Vlade. U tom scenariju Srbija bi zadržala kontinuitet vlasti, ali to samo po sebi ne bi značilo i izlazak iz političke krize.
Prema istraživanju agencije Faktor plus[6], objavljenom početkom septembra 2026, SNS ima podršku od 47,2% opredijeljenih birača, dok studentska lista ima 31,5%. Istraživanje je sprovedeno tokom avgusta i septembra na uzorku od 1.200 ispitanika. Istovremeno, značajan dio biračkog tijela još nije donio konačnu odluku, zbog čega rezultat izbora ostaje otvoren.
Drugi scenario – SNS ostaje relativni pobjednik, ali bez stabilne većine.
SNS ostaje relativni pobjednik izbora, ali bez dovoljno mandata za formiranje stabilne parlamentarne većine. Takav ishod otvorio bi prostor za pregovore s manjim strankama, ali i eventualno s dijelom opozicionih struktura.
Formiranje vlade zahtijevalo bi veći stepen političkog kompromisa i moglo bi rezultirati složenijim i osjetljivijim odnosima unutar parlamentarne većine, uz povećan rizik od političke nestabilnosti.
Treći scenario – snažan rezultat studentskog i opozicionog bloka.
Ukoliko studenti uspiju mobilizirati veliki broj novih birača i objediniti različite opozicione strukture, izbori bi mogli značajno promijeniti postojeći odnos političkih snaga. Međutim, eventualna promjena vlasti predstavljala bi tek prvi korak. Ključni izazovi bili bi formiranje funkcionalne vlade, reforma institucija i preuzimanje odgovornosti za upravljanje državom. Prema dostupnim istraživanjima javnog mnijenja, studentska lista trenutno uživa podršku oko 31,5% opredijeljenih birača.
Istovremeno, sastav kandidatskih lista za sada ne potvrđuje najavljivani nivo političkog i stručnog iskustva. Prethodne funkcije kandidata, njihovo upravljačko iskustvo i stručni profili bit će važni za procjenu njihove sposobnosti da odgovore na složene izazove s kojima se Srbija suočava, posebno u kompleksnom i nepredvidivom regionalnom i međunarodnom okruženju.
Ključno pitanje izbora neće biti samo ko će osvojiti najveći broj mandata, nego u kojoj će mjeri izborni proces proizvesti rezultat koji će biti široko prihvaćen kao legitiman.
Za vlast nije dovoljno osvojiti većinu mandata. Potrebno je osigurati inkluzivan i transparentan izborni proces čiji će rezultat prihvatiti i politički akteri koji izgube.
Za opoziciju, također, nije dovoljno ostvariti značajan izborni rezultat. Mora pokazati da može ponuditi održiv program upravljanja državom, a ne samo političku alternativu uglavnom zasnovanu na protivljenju Vučiću.
Za studentski pokret najveći izazov bit će pretvaranje snažne društvene mobilizacije u politički rezultat, uz očuvanje vlastitog kredibiliteta i nestranačkog karaktera.
Bez obzira na izborni rezultat, izbori 25. oktobra neće automatski riješiti političku krizu Srbije. Oni mogu označiti početak nove političke faze, ali će njen pravac zavisiti od odnosa političkih snaga, sposobnosti institucija i spremnosti na dijalog.
Ukoliko vlast zadrži kontrolu nad parlamentarnom većinom, njen ključni izazov bit će normalizacija odnosa s dijelom društva koji je učestvovao u protestima. Ukoliko opozicija ostvari značajan rezultat, morat će pokazati da može ponuditi funkcionalnu i stabilnu alternativu. Ako nijedna politička opcija ne bude mogla formirati stabilnu većinu, slijedit će period intenzivnih pregovora i političke neizvjesnosti.
Za Srbiju će zato biti ključno da iz izbornog procesa izađe s funkcionalnijim institucijama, manjim stepenom polarizacije i jasnijim političkim pravcem.
Vučić je uoči izbora poručio da Srbija mora sačuvati mir i stabilnost, izbjegavati provokacije i ne vraćati se u „drugo poluvrijeme devedesetih“. Nakon 25. oktobra bit će moguće procijeniti u kojoj će mjeri ta poruka predstavljati osnovu buduće političke strategije Srbije, a u kojoj mjeri dio predizborne kampanje. Istovremeno, dok Vučić u javnim nastupima naglašava potrebu očuvanja mira, stabilnosti i institucionalnog djelovanja, predstavnici studentske liste pozivaju građane da nakon zatvaranja biračkih mjesta 25. oktobra izađu na ulice i, prema njihovim javno iznesenim porukama, brane izborni rezultat kojeg unaprijed proglašavaju pobjedom i ugroženim. Ovaj izraziti kontrast između poziva na institucionalno djelovanje i najave postizborne ulične mobilizacije predstavlja važan element za razumijevanje mogućeg razvoja događaja nakon izbora te ukazuje na potencijalni rizik od dodatne političke polarizacije, destabilizacije postizbornog ambijenta i eventualnih uličnih nemira, posebno ukoliko izborni rezultat bude osporen ili ne bude prihvaćen od svih ključnih političkih aktera.
Izbori zato predstavljaju mnogo više od borbe za poslaničke mandate. Njihov demokratski značaj zavisit će od uslova izborne kampanje, stepena političke konkurencije, učešća novih političkih aktera, transparentnosti izbornog procesa i spremnosti svih relevantnih političkih snaga da prihvate izborni rezultat. Nakon izbora posebno će biti važno da Srbija očuva svoju regionalnu ulogu i nastavi djelovati kao jedan od ključnih ekonomskih i političkih centara Zapadnog Balkana, uz nastavak procesa evropskih integracija.
Ljubljana/Washington/Brisel/Beograd, 24. septembar 2026
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018. godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives“, link: https://www.europeanperspectives.org/en
[2] Tanjug: Vučić: Podneću ostavku na mesto predsednika 27. septembra, verno sam služio Srbiji, link: https://www.tanjug.rs/srbija/politika/281144/vucic-podnecu-ostavku-na-mesto-predsednika-27-septembra-verno-sam-sluzio-srbiji/vest?utm_source
[3] N1 TV: Studenti objavili listu sa 250 kandidata za Skupštinu: Među imenima Bodiroga, Šoškić, Dudaš, Feđa Dimović..., povezava: https://n1info.rs/vesti/studentska-lista-kandidati-izbori-2026/?utm_source
[4] 2028 and 2029 Europa League final venues confirmed, link: https://www.uefa.com/uefaeuropaleague/news/02a9-2198b03fc010-c1064b80f68e-1000--2028-and-2029-europa-league-final-venues-confirmed/?utm_source
[5] Republički zavod za statistiku Srbije, External trade, final data, 2025, za podatak o udjelu EU u ukupnoj vanjskotrgovinskoj razmjeni Srbije; European Commission, Serbia 2025 Report, Brussels, 4 November 2025, str. 64, za podatak da je EU činila 37,6% priliva stranih direktnih investicija u Srbiju u 2024.
[6] NIN, „Najnovije istraživanje pred izbore: Dve liste odmakle konkurenciji, nekoliko stranaka na ivici cenzusa“, 4. septembar 2026. Istraživanje agencije Faktor plus provedeno je tokom avgusta i septembra 2026. terenskom anketom na uzorku od 1.200 ispitanika; rejtinzi stranaka odnose se samo na opredijeljene birače.
