Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu prepoznatljiv je po svojim redovnim i sveobuhvatnim analizama globalnih dešavanja, s posebnim fokusom na Bliski istok, Balkan i druge ključne regije svijeta. Među istaknutim saradnicima je i dr. J. Scott Younger, predsjednik komisije u Glendale Partners i član Savjetodavnog odbora IFIMES-a. U svom članku pod naslovom „Između primirja i igre moći: Globalna borba za trajni mir“, dr. Younger ističe zastoj u mirovnim naporima u Gazi i Ukrajini, gdje se američki prijedlozi naginju ruskim interesima i ostavljaju saveznike nemirnima. Kontinuirano nasilje, nejasni planovi upravljanja i promjenjivi globalni savezi stvaraju neizvjesnost u pogledu bilo kakvog trajnog mira.
Posljednji period od prestanka rata u Gazi svjedočio je o malo mira, ali ne i tamo gdje se i dalje vode dosadni sukobi na povučenoj granici IDF-a i kontinuirani upadi doseljenika na Zapadnu obalu. IDF optužuje Hamas za kršenje revidirane granice u Gazi i odgovara kao i prije bombardiranjem i ubijanjem Palestinaca, bilo da se radi o Hamasu ili, vjerovatnije, ne. Malo je znakova mira, osim što je u posljednje vrijeme bilo pokušaja da se obuzdaju ekscesi doseljenika. Međutim, može biti malog napretka ka trajnom miru dok se ne preduzmu pozitivni koraci u implementaciji sljedeće faze Trumpovog mirovnog plana. Nije iznenađujuće da je to mnogo teže implementirati nego što je predviđeno, što je još teže s obzirom na Trumpov kratak raspon pažnje.
Očekuje se da će Trumpova administracija otkriti svoje planove za sljedeću fazu mirovnog plana, koja će prvo morati definirati kako će se Pojasom Gaze upravljati u narednoj deceniji. Glavna prepreka odnosi se na to šta će se učiniti s Hamasom, budući da je dogovoreno da oni ne smiju biti uključeni ni u kakvu budućnost Pojasa Gaze. Međutim, Hamas ne daje nikakve znakove pristanka na ono što sve ostale strane zahtijevaju; oni ne vjeruju IDF-u. Hoće li drugi regionalni igrači imati simpatije prema Hamasu i ponuditi im utočište ili će Hamas biti spreman da se raspusti? To su trenutno još uvijek neodgovorena pitanja. Vjerovatno čekaju da vide šta će se pojaviti od strane američke administracije. Nema sumnje da ono što se predlaže neće zadovoljiti sve strane, čak i ako se donese promišljeno rješenje.
Iako će se veliki naglasak staviti na Pojas Gaze, pažnja se mora usmjeriti na sudbinu Palestinaca na Zapadnoj obali. Možda se susjedne ili obližnje zemlje mogu uvjeriti da pomognu nekoliko godina u upravljanju koje mora biti izrazito palestinsko, na primjer susjedna vlada Jordana. Što se prije ovo uspostavi, to će se bolje zaustaviti ekscesi doseljenika, na primjer nedavno uništavanje berbe maslina, od koje Palestinci zavise. Ako Palestinac bude ubijen pružajući otpor nasilju doseljenika ili jednostavno braneći svoju imovinu, dotični doseljenici jednostavno budu „kažnjeni“. U rijetkim prilikama kada Izraelac bude ubijen u znak odmazde, Palestinac, ako ne i „slučajno“ upucan, bude priveden od strane IDF-a/policije i barem će se suočiti s neugodnom zatvorskom kaznom bez suđenja. To se mora ispraviti; to se dešava već predugo, čak i prije sukoba u Gazi. U svakom slučaju, izraelsko-palestinskoj situaciji mora se posvetiti nova pažnja. Najnovija izjava Netanyahua ukazuje na to da on priznaje da su preostali taoci, bez jednog tijela, vraćeni, spremni da nastave sa sljedećom fazom i očekuje da će se uskoro sastati s američkim predsjednikom po ovom pitanju
Trumpova administracija je u posljednjem periodu svoju pažnju usmjerila na Ukrajinu, koja gotovo svakodnevno trpi napade dronova od Rusije. Trumpov mirovni plan je predložen sa 28 tačaka, u principu donekle sličan prethodnom planu za Gazu, ali u velikoj mjeri favorizirajući ruske zahtjeve. To je izazvalo veliko nezadovoljstvo kod Ukrajinaca i Evropljana i dovelo do brzo sazvanog sastanka između Nijemaca, Francuza i Britanaca koji su prisustvovali sastanku G20 nedavno održanom u Južnoj Africi. Nakon toga je uslijedio još jedan brzo sazvan sastanak nekoliko dana kasnije u Ženevi kojem su prisustvovali članovi Evropske unije, Kanade, Japana i Velike Britanije i SAD-a, predvođeni Marcom Rubiom, državnim sekretarom.
Marco Rubio je osposobljen diplomata, za razliku od izaslanika Stevea Witkoffa, građevinskog poduzetnika poput Trumpa, koji je bio arhitekta prvog mirovnog plana predsjednika Trumpa. Ovo je napisano nakon Witkoffovog povratka iz Moskve u kojem je efektivno ponovio zahtjeve predsjednika Putina da pristane na uslove mira. Revidirani mirovni plan koji je sastavljen nakon sastanka u Ženevi, sa svim stranama, kao što je gore navedeno, zatim je odnesen u Moskvu. Ruski stav je bio onakav kakav se očekivao. Nema promjene!
Ovo je potpuno neprihvatljivo za Ukrajinu. To je izostavljeno iz ključnih sastanaka, a suština plana bi značila da bi sva teritorija koju je Rusija zauzela, oko jedne petine kopnene površine, od sada bila ruska, uz druga ograničenja za Ukrajinu. To bi opravdalo Putinovu akciju. Mogao bi pokušati dalje takve poduhvate u budućnosti!
Trumpova administracija se sada suočava s dva široko rasprostranjena stava, ali imajući u vidu događaje u posljednjih nekoliko mjeseci u kojima je Trump imao nekoliko privatnih poziva s Putinom i privatni sastanak s njim na Aljasci, postoji ne pogrešno shvaćeno mišljenje da Trump ima afinitet prema balansiranju mirovnog plana prema ruskom stavu. Ovo mora izazvati određenu zabrinutost među Evropljanima i Ukrajinom. Šta će sljedeća verzija mirovnog plana izložiti i kakav će biti stav SAD-a u budućnosti? Hoće li se jednostavno umoriti od učešća i potpuno povući iz rata, čega se Evropljani i Ukrajinci boje?
U međuvremenu, Putin mora biti zadovoljan trenutnim stanjem očigledne nejedinstva među zapadnim saveznicima, nastavlja rat, noćne napade raketama i dronovima na Kijev i druge glavne gradove, kao i kopnenu bitku na istoku, iscrpljujući kontinuirani otpor Ukrajine. On smatra, s nekim opravdanjem, da može pobijediti, a zatim diktirati uslove koji će mu odgovarati, i ako je u pravu, SAD će se umoriti i jednostavno povući, ostavljajući Ukrajinu Evropi da riješi problem.
Sljedeća revidirana verzija mirovnog plana je sada dostupna i još uvijek favorizuje stav Moskve. Izgleda da Marco Rubio nije uspio uvjeriti Trumpa da plan učini prihvatljivijim za evropsko i ukrajinsko razmišljanje.
U međuvremenu, Putin je bio u državnoj posjeti Indiji, kolegici iz BRICS-a, jednoj od prvobitnih zemalja, očekujući proširenje trgovine između dvije zemlje. U intervjuu za indijsku štampu, izrazio je povjerenje u ishod rata i mirovni proces, u smislu da će dobiti mnogo od onoga što je tražio. U međuvremenu, postoji stalan niz zračnih napada na Ukrajinu noću, koji oštećuju imovinu i ubijaju civile zatečene nespremne. Rat se nastavlja. Putinova era traje već više od dvije decenije, počevši od 2004. godine, a završava se 15 godina približavanja Zapadu. Osjećao se da je Rusija teško razočarana i namjeravao je obnoviti njenu poziciju u svijetu, iako su se vremena uveliko promijenila, što su prepoznali i Putinovi prethodnici.
Njegov cilj bio je vratiti ruskoj hegemoniji mnoge pogranične zemlje koje su dobile samoupravu u vrijeme kada je Berlinski zid srušen 1989. godine, kraj SSSR-a, ali zemlje koje još nisu dio EU. To je bezuspješno pokušao s Gruzijom. Bjelorusija je prilično zadovoljna funkcionalnim aranžmanom i bilo bi korisno imati susjednu Ukrajinu, zajedno s Bjelorusijom, veliku kopnenu masu koja naizgled štiti zapadni ruski bok od zemalja NATO-a. Kada je Putin izvršio svoj neuspjeli upad u Ukrajinu u februaru 2022. godine, to je bilo preko Bjelorusije na sjeveroistok Ukrajine i najkraći put do glavnog grada Kijeva, u vezi sa raketnim napadima izvedenim s Krima i same Rusije. Uslijedio je rat koji traje skoro četiri godine, a Rusija je zauzela petinu ukrajinske teritorije. Bez napretka ka miru, vjerovatno je da će Rusija zauzeti još teritorije, pod pretpostavkom da SAD više neće pružati podršku Ukrajini i da ona koju pružaju Evropljani nije dovoljna.
Trump je objavio da se Rusiji sviđa mirovni plan, ali da čeka odgovor Ukrajine. Lideri Velike Britanije, Francuske i Njemačke sastali su se s predsjednikom Zelenskim, o tome se u Briselu pregovara s EU, na osnovu čega će se sastaviti njihova revizija mirovnog plana.
Nobelova nagrada je i dalje na Trumpovoj listi želja. Putovao je u Maleziju kako bi potpisao mirovni sporazum, koji su dogovorili Malezijci, a kojim je okončan ogorčeni granični spor između Tajlanđana i Kambodžanaca. Svoje kratko prisustvo na kraju razgovora smatra ključnim dijelom okončanja ovog neslaganja! Nedavno su šefovi vlada Ruande i DR Konga, koje su se nekoliko godina borile za granični spor, potpisali mirovni sporazum na zahtjev predsjednika SAD-a. To se smatra jednim od njegovih uspjeha!
Međutim, borbe tamo su se već nastavile, a slično tome, granični spor između Tajlanda i Kambodže je ponovo pokrenut. Trump je ove ratove uvrstio među ratove koje je riješio. On ne shvata da su eminentni ljudi kojima je dodijeljena Nobelova nagrada posvetili godine svog vremena i bili izuzetni u stvaranju promjena u svojim odabranim područjima, a ne samo nekoliko sati i dodavanje potpisa dokumentu koji označava mir.
Konačno, Evropa je bila šokirana nedavnim televizijskim intervjuom u kojem je nagoviješteno da smatra da se ona raspada i da joj nedostaje snažno vodstvo, te da donosi loše odluke, npr. o imigraciji. Otvoreno je pokazao svoje neznanje o tome zašto je EU osnovana prije skoro 80 godina, da bi se zaustavili vijekovi ratova, usprkos tome što je prilično nedavni proizvod njemačkih doseljenika. Osim toga, UN je također nastao nakon Drugog svjetskog rata, u kojem su SAD sa zadovoljstvom odigrale značajnu ulogu i ponudile bazu za svoje sjedište u Sjedinjenim Državama, u New Yorku. Ni on nije baš hvalevrijedan ni po tom pitanju.
Mediji, s nekim opravdanjem, nisu bili baš hvalevrijedni za mizoginističke i rasističke stavove izražene u televizijskom intervjuu. Šta će učiniti nakon što dobije revidirani plan EU/Ukrajine za mir? Pratite ova dešavanja!
O autoru:
Dr J Scott Younger, OBE, je profesionalni građevinski inženjer, 42 godine je preživio na Dalekom istoku i radio je u 10 država za Svjetsku banku, ADB i UNDP. Objavio je brojne članke; Bio je kolumnista za Forbes Indonezija n Globe Asia. Bio je član uprava britanske i evropske komore i 17 godina je bio podpredsjednik Međunarodne poslovne komore. Njegova područja interesiranja su infrastruktura i održivi razvoj, interesira se za međunarodna pitanja. Međunarodni je kancelar Predsjedničkog univerziteta u Indoneziji i počasni viši naučni saradnik Univerziteta u Glasgowu. Član je Savjetodavnog odbora IFIMES.
Članak predstavlja stav autora i ne odražava nužno stav IFIMES-a.
Ljubljana/Glasgow, 18. decembar 2025
[1] IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives“, link: https://www.europeanperspectives.org/en
