Srbija – Kosovo 2023: Normalizacija odnosa - imperativ

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES analizira aktuelnu situaciju povodom najnovijeg francusko-njemačkog plana za normalizaciju odnosa između Srbije i Kosova. Iz analize „Srbija – Kosovo 2023: Normalizacija odnosa - imperativ“ objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Srbija - Kosovo 2023:

 

Normalizacija odnosa - imperativ

 

Odnosi između Srbije i Kosova u 2023.godini započeli su burno. Krajem 2022.godine napetosti su porasle tako da su prijetile izbijanjem oružanog sukoba. Ipak, intervencijom EU, a ponajviše SAD-a i NATO-a spriječen je novi oružani sukob u regionu.

Ruska invazija na Ukrajinu i kulminacija napetosti na sjeveru Kosova potakli su međunarodni faktor, da se aktivnije uključi u završnicu dijaloga između zvaničnog Beograda i Prištine. Francuska i Njemačka su preko svojih izaslanika u koordinaciji sa EU i SAD pripremili plan[2] za normalizaciju odnosa, koji predstavlja imperativ. U fokusu francusko-njemačkog plana je realizacija prethodnih sporazuma i potpuna normalizacija odnosa. Prepreka realizaciji francusko-njemačkog plana mogu biti zemlje članice EU i NATO-a, koje nisu priznale nezavisnost Kosova (Španija, Slovačka, Rumunija, Kipar i Grčka) te na nivou UN-a Rusija i Kina kao stalne članice Vijeća sigurnosti UN kao i polovina članica UN-a, koja ne priznaju Kosovo kao nezavisnu državu.

Analitičari smatraju, da je za iskorak u dijalogu potrebno na osnovu Briselskog[3] sporazuma iz 2013.godine bezuslovno formirati Zajednicu Srpskih opština  (ZSO) na Kosovu, a to bi dovelo do povratka Srba u institucije Kosova iz kojih su se povukli u novembru 2022.godine. Obje strane predloženim planom potvrđuju svoje obaveze za sprovođenje svih prethodno potpisanih sporazuma.

Francusko – njemački plan za normalizaciju odnosa 

Izaslanici Francuske, Njemačke, EU, SAD i Italije nedavno su se sastali sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem (SNS) i kosovskim premijerom Albinom Kurtijem (LVV) u pokušaju da ih uvjere da potpišu plan od 11 tačaka koji ima za cilj smirivanje tenzija i potpunu normalizaciju odnosa.

Kosovo i Srbija bi do marta 2023. trebalo da se izjasne da li prihvataju međunarodni plan za normalizaciju odnosa ili će se suočiti sa posljedicama od strane EU i SAD.  Ulazak u EU moguć je 2030.godine, do tada bi dobivali ekonomsku pomoć kroz donacije, a uslijedile bi i nove investicije. Srbija bi korak po korak ulazila u strukture EU-a, poput zajedničkog evropskog tržišta, koje omogućava slobodan protok robe, ljudi, kapitala i usluga.

Srbija bi dobila i ekonomsku pomoć kroz donacije i povoljne kredite, kao i investicije u energetiku, koje bi Srbiju oslobodili ovisnosti od Rusije i ruskog monopola u toj oblasti.

Iako ovaj osnovni predloženi francusko-njemački plan predstavlja važan korak u normalizaciji odnosa, obje strane će nastaviti proces dijaloga, kojeg vodi EU novim zamahom, što će dovesti do pravno obavezujućeg, sveobuhvatnog sporazuma za normalizaciju odnosa. U budućnosti bi Srbija i Kosovo produbljivali saradnju u oblastima ekonomije, nauke i tehnologije, saobraćaja i povezanosti, odnosa u pravosuđu i provođenju zakona, pošte i telekomunikacija, zdravstva, kulture, vjere, sporta, zaštite životne sredine, nestalih lica i druge oblasti slično kroz postizanje konkretnih sporazuma.

Analitičari smatraju, da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić preuzeo inicijativu u vezi rješavanja kosovskog pitanja ne odbijanjem razgovora o ponuđenom francusko-njemačkom planu za normalizaciju odnosa, jer u posljednjih 30 godina Srbija je uglavnom odbijala ponuđena rješenja, što ju je kasnije skupo koštalo. Vučić je potvrdio, da je državnik, jer se upustio u rješavanje najtežeg državnog i nacionalnog pitanja usprkos svim izazovima i opasnostima, koje sa tim dolaze. Svjestan je činjenice, da bi svaka dodatna destabilizacija i pogoršanje sigurnosne situacije na Kosovu najviše koštala Srbe, jer bi im prijetio biološki opstanak. Zbog toga je potrebno postići opšti društveni i politički konsenzus i vlasti i opozicije kada se radi o najvažnijem državnom i nacionalnom pitanju. Očekuje se zvaničan stav Srpske pravoslavne crkve (SPC) čime bi se stavila „tačka na i“. U Srbiji opozicija ne razumije svoje uloge, umjesto da je opozicija Vučiću, ona je uglavnom opozicija državi Srbiji. U vezi Kosova nakon Slobodana Miloševića, najveću štetu Srbiji nanio je Vuk Jeremić pokrenuvši pitanje legaliteta Kosova pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u Haagu, kada je Sud pravde presudio da je proglašenje nezavisnosti Kosova u skladu sa međunarodnim pravom.

Orkestrirani napadi na Kurtija

Na parlamentarnim izborima održanim 14.februara 2021.godine Pokret Samoopredjeljenje (LVV) Albina Kurtija porazio je dosadašnje političko-mafijaške i kriminalne strukture, koje su krojile sudbinu Kosova proteklih 30 godina. 

Iza orkestriranih napada na Albina Kurtija, skrivale su se političko-kriminalne strukture i obavještajno podzemlje sa namjerom, da onemoguće dolazak na vlast Kurtija i Pokreta Samoopredjeljenje.

Kosovo se nalazi pod neprestanim lansiranjem različitih afera sa namjerom da se destabilizira situacija, pokuša srušiti vlada Albina Kurtija i time odgoditi normalizacija odnosa između zvanične Prištine i Beograda. U to je uključen i strani faktor, koji je koordiniran iz Budimpešte iz koje se po sličnom receptu destabilizira i Sjeverna Makedonija. U produciranje  afera uključeni su i političari iz država članica EU i NATO-a poput donedavnog premijera Slovenije Janeza Janše (SDS/EPP), koji je u koordinaciji sa krugovima u Budimpešti isproducirao/lansirao aferu izmišljajući konstrukte, koja je imala za cilj da onemogući pobjedu na parlamentarnim izborima Roberta Goloba (GS/ALDE), što mu nije uspjelo. Zbog toga su poslije izbora aktivnosti preusmjerene na rušenje Vlade Roberta Goloba u Sloveniji i rušenje Vlade Albina Kurtija na Kosovu. Obje vlade su vlade lijeve sredine. Poznato je, da normalizacija odnosa nije interes Rusije, jer rješavanjem „zamrznutog konflikta“ i normalizacijom odnosa između Beograda i Prištine umanjuje se važnost i uloga Rusije na Zapadnom Balkanu. Upravo je produciranje/lansiranje afera na Kosovu uglavnom u funkciji ruskih interesa. U to su svjesno uključeni ili uvučeni pojedini kosovsko-albanski političari i jedan dio političkih stranaka i medija. Nekada su u Moskvu odlazili ljevičari, dok je sada Moskva postala utočište i podrška evropskim (radikalnim) desničarima. Evropski Putinovci su usidreni u institucijama EU posebno u Evropskoj narodnoj stranci (EPP), koja je vodeća u EU. Janez Janša je simbol toga, a plasirani  „non paperi“, koji se njemu pripisuju doveli su situaciju u regionu Zapadnog Balkana na ivicu oružanog sukoba. Upravo istrage koje se sprovode u Bosni i Hercegovini i koje se povezane sa finansiranjem Janšine Slovenske demokratske stranke (SDS) razotkrit će njegovu ulogu u dešavanjima u regionu. Očito EU i EPP preko Janeza Janše i njegovog djelovanja doprinosi miru i stabilnosti Zapadnog Balkana?

Srbija na historijskom maksimumu ekonomskog razvoja

Srbija sa velikom pažnjom osluškuje i prati svjetska kretanja i trendove i ozbiljno osmišljenom, planskom, koordiniranom, strateškom i dugoročnom vanjskom politikom pozicionira se i rebrendira svoj položaj na međunarodnoj sceni. Srbija je uspjela ojačati svoje odnose sa brojnim državama svijeta kao nijedna druga država u regionu i može poslužiti kao primjer drugim većim i razvijenijim državama u Evropi. Nedavno potpisani Memorandum između State Departmenta i Ministarstva vanjskih poslova Srbije predstavlja izvanredno postignuće. Na međunarodnoj sceni srpski predsjednik Vučić je vješt pregovarač i poželjan sagovornik. 

Srbija je u 2022.godini ostvarila priliv stranih investicija u iznosu 4,4 milijarde EUR, više nego sve ostale zemlje Zapadnog Balkana zajedno. Ostvarila je rekordne devizne rezerve od 17,267 milijardi EUR. Odvijaju se pregovori za 87 projekata za 8,8 milijardi EUR vrijedna ulaganja i 36000 novih radnih mjesta. Robna razmjena Srbija - EU premašuje 40 milijardi EUR. Pronalazak znatnih količina zlata, prije toga litijuma i drugih metala uvrštava Srbiju u perspektivne zemlje, koje će u budućnosti zabilježiti snažan ekonomski rast i sveopšti društveni razvoj. Javni dug Srbije u januaru 2023. pao je ispod 50%. To je daleko ispod propisa Maastrichtskih kriterija, jer je u EU prosjek 94%.

Novi kreditni rejting[4] Srbije za dugoročna zaduživanja je BB+/stabilni izgledi. Dok je javni dug pao ispod 50%, penzije su povećane za više za 20%. Ekonomski rast u 2022.godini je ispod 3%. BDP u 2022.godini premašuje 60 milijardi EUR, dok se u 2023.godini očekuje rast BDP-a na preko 68 milijardi EUR. Ekonomski razvoj Srbije zahtijeva potrebu za znatnim brojem stranih radnika.

Srbija prati globalne tendencije, da se moć sa zapada seli ka istoku i razvija uravnotežene odnose, pored EU i SAD, i sa Rusijom i Kinom te državama članicama Pokreta Nesvrstanih, koji ima važnu ulogu u Generalnoj skupštini UN-a. Proces proširenja EU na države Zapadnog Balkana svakog dana je sve neizvjesniji i podrška članstvu Srbije u EU među građanima opada i iznosi skromnih 40%. Razvijanje prijateljstava sa drugim državama trebao bi biti prioritet svih država i njihovih vanjskih politika.

Analitičari smatraju, da je Srbija na historijskom maksimumu svog ekonomskog razvoja i da je rukovodstvo Srbije svjesno te činjenice i da ga neće ugroziti. Zbog toga se predsjednik Srbije u međunarodnim krugovima naziva „pillar of stability“ - stub stabilnosti

Sporazum o normalizaciji odnosa – sporazum o članstvu u EU

Srbija je epicentar dešavanja i normalizacije odnosa na Zapadnom Balkanu te lokomotiva evrointegracijskog procesa. Posljednjih nekoliko godina je posebno intenzivno njeno približavanje ka članstvu u EU. Srbija ima najsnažniju i najrazvijeniju kadrovsku i logističku infrastrukturu sa kojom može u relativno kratkom roku da odgovori na izazove pregovaračkog procesa i potvrdi atribut, da je nosilac evropskih integracija na Zapadnom Balkanu. 

Pored historijske uloge i odgovornosti za mir i stabilnost, koju ima predsjednik Srbije Aleksandar Vučić zajedno sa kosovskim premijerom Albinom Kurtijem, garancije koje se nude prvenstveno od strane EU nisu dovoljne. Sporazum o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova trebao bi predstavljati sporazum o članstvu u EU strana potpisnica sporazuma. Zbog toga treba razumjeti poziciju predsjednika Vučića ali i premijera Kurtija, jer su razna obećanja uglavnom do sada bila neispunjena. 

Paradoksalno je, da EU uvodi Evropski sistem za informacije o putovanjima i njihovom odobrenju (ETIAS[5]), prema trećim zemljama iz kojeg nisu izuzete zemlje Zapadnog Balkana. Sistem ETIAS u praksi znači, da će svaki građanin bilo koje države Zapadnog Balkana prije ulaska na teritoriju EU morati da ispuni posebnu aplikaciju i time zamoliti za odobrenje ulaska u EU i platiti određenu taksu. To praktički znači tiho uvođenje novog kvazi viznog režima, u poređenju sa sadašnjim slobodnim kretanjem za sve građane Zapadnog Balkana. EU treba opozvati uvođenje ETIAS-a za zemlje Zapadnog Balkan i razmisliti, da te zemlje ubrzano u paketu primi u članstvo EU.

Analitičari smatraju, da ukoliko se želi uspostaviti normalizacija odnosa između zvaničnog Beograda i Prištine, koja će osigurati trajan mir i dugoročnu stabilnost, potrebno je pored pet zemalja EU i NATO koje nisu priznale Kosovo u trajno rješenje uključiti Rusiju i Kinu, bez čijeg uključivanja postignuta normalizacija odnosa može biti samo parcijalna i privremena. 

Postavlja se pitanje, da li bi ova ponuda EU bila „nepristojna“ ukoliko bi Srbiji bio ponuđen ulazak u EU 2024., a nije nemoguć obzirom da već znamo za presedan sa Bugarskom i Rumunijom, a Srbija je za EU, u ovom trenutku mnogo u ekonomskom i političkom smislu važnija nego tada Rumunija i Bugarska. Može li EU da proguta ovu žabu za dobrobit svih?

Ljubljana/Washington/Bruxelles/Beograd/Priština, 3.februar 2023  


[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni konzultativni status pri Ekonomsko-socijalnim vijećem ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine.

[2] Izvor Danas, Francusko-nemački plan o rešavanju pitanja Kosova u 10 tačaka, link: https://www.danas.rs/vesti/politika/sta-pise-u-francusko-nemackom-dokumentu-o-kosovu/

[3] Briselski sporazum, link: https://www.srbija.gov.rs/cinjenice/283757

[4] Narodna Banka Srbije,  Kreditni rejting Republike Srbije za dugoročno zaduživanje, link: https://nbs.rs/sr/finansijsko_trziste/informacije-za-investitore-i-analiticare/rejtng_RS/index.html

[5] Izvor: Europski sustav za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju (ETIAS), link: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/LSU/?uri=CELEX:32018R1240