Diverzifikacija snabdijevanja plinom u Evropi: Geopolitički ulozi Transkaspijskog plinovoda

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1], sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, poznat je po svojim dubinskim analizama globalnih događaja, s posebnim naglaskom na Bliski istok, Balkan i druge ključne regije širom svijeta. Među istaknutim saradnicima je Ebrahim Rezaei Rad, doktorand međunarodnih odnosa i univerzitetski predavač. U svom članku pod naslovom „Diverzifikacija snabdijevanja plinom u Evropi: Geopolitički ulozi Transkaspijskog plinovoda“, Rezaei Rad razmatra projekat Transkaspijskog plinovoda i njegove dalekosežne implikacije na ravnotežu snaga u Evroaziji i globalni pejzaž energetske sigurnosti.

Diverzifikacija snabdijevanja plinom u Evropi: Geopolitički ulozi Transkaspijskog plinovoda

Izvor: https://www.iene.eu/is-the-trans-caspian-gas-pipeline-really-important-for-europe-p4022.html.

U savremenom dobu, energija je postala jedan od glavnih pokretača koji oblikuju međunarodnu politiku i odnose moći među narodima. Evroazijska regija, sa svojim ogromnim rezervama prirodnog plina u Centralnoj Aziji i rastućom potražnjom Evrope za sigurnim snabdijevanjem energijom, transformisala se u značajno geopolitičko bojno polje. Kao što su brojni autori već naveli u svojim radovima na ovu temu za Međunarodni institut IFIMES, projekti tranzita energije, poput cjevovoda, zauzimaju centralno strateško mjesto. Među njima, projekat Transkaspijski cjevovod ističe se kao strateška inicijativa koja ima za cilj da zadovolji ovu potražnju i stvori novu rutu za prenos energije iz Turkmenistana u Evropu.

Pozadina: Transkaspijski plinovod

Transkaspijski plinovod je – kako su brojni autori IFIMES-a ranije primijetili, a profesor Anis H. Bajrektarevic detaljnije opisao u svojoj knjizi „Kaspijsko“ iz 2020. godine – predloženi projekt osmišljen za transport prirodnog plina iz Turkmenistana, preko dna Kaspijskog mora, do Azerbejdžana, a odatle do evropskih tržišta. Očekuje se da će ovaj plinovod biti dug otprilike 300 kilometara, a polazit će iz polja Turkmenbaši na istočnim obalama Kaspijskog mora. Nakon prelaska preko morskog dna, povezao bi se s azerbejdžanskom mrežom za prenos plina i isporučivao plin u Evropu putem postojećih plinovoda kao što su Transanadolski plinovod (TANAP) i Transjadranski plinovod (TAP). Ova ruta služi kao alternativa transportu plina preko ruske teritorije i, ako se realizira, mogla bi značajno promijeniti energetsku ravnotežu u regiji.

Južni plinski koridor: moderna energetska arterija

Transkaspijski projekat dio je šire inicijative poznate kao Južni plinski koridor, jednog od najvažnijih globalnih energetskih projekata današnjice. Osmišljen je za transport prirodnog plina iz Kaspijskog mora do evropskog kontinenta. Važnost ovog koridora znatno je porasla nakon izbijanja rata u Ukrajini i naknadnih napora Evrope da diverzificira svoje rute uvoza energije.

Južni plinski koridor sastoji se od tri glavna segmenta:

1. Južnokavkaski plinovod (SCP): Počinje u Bakuu, Azerbejdžan, i prolazi kroz Gruziju do Turske.
2. Transanadolijski plinovod (TANAP): Proteže se od granice Gruzije i Turske do zapadne granice Turske s Grčkom.
3. Transjadranski plinovod (TAP): Prolazi kroz Grčku, Albaniju i Jadransko more, povezujući se s evropskom energetskom mrežom u Italiji.

Ukupna dužina ovog koridora prelazi 3.500 kilometara, s početnim kapacitetom za transport približno 60 milijardi kubnih metara plina godišnje, koji se u budućnosti može proširiti na 120 milijardi kubnih metara.

Izvor: https://www.oilandgasmiddleeast.com/products-services/article-11597-shah-deniz-makes-final-investment-decision

Geopolitički značaj Transkaspijskog plinovoda za Evropu

Evropa je dugo bila značajno ovisna o uvozu plina iz Rusije. Od početka sukoba u Ukrajini 2022. godine, ova ovisnost predstavlja veliku zabrinutost za evropske zemlje. Ekonomske sankcije i smanjeni izvoz ruskog plina potaknuli su Evropsku uniju da traži alternativne, sigurnije izvore energije.

U tom kontekstu, Transkaspijski plinovod mogao bi poslužiti kao strateško rješenje za smanjenje ovisnosti Evrope o ruskom plinu i diverzifikaciju njenih izvora energije. Uspostavljanje novog energetskog koridora, posebno nakon rata u Ukrajini, postalo je kritičnije nego ikad. Iako je takva akcija trebala biti pokrenuta nakon ruske plinske krize 2009. godine, faktori poput nižih troškova i oslanjanja na naslijeđenu infrastrukturu odvratili su pažnju Evrope. Iz ekonomske perspektive, pristup rezervama plina Turkmenistana, četvrtim najvećim u svijetu, mogao bi pomoći u stabilizaciji cijena plina u Evropi i ublažiti finansijski teret uzrokovan energetskom krizom. Dok je Evropa pokušala nadoknaditi nedostatak plina uvozom tečnog prirodnog plina (LNG) i obnovljivih izvora energije, plinovod ostaje potencijalno vitalan resurs.

Strateške prednosti implementacije Transkaspijskog plinovoda

Uspješna implementacija Transkaspijskog plinovoda mogla bi ponuditi značajne strateške koristi, uključujući:

1. Pristup ogromnim rezervama Centralne Azije: Turkmenistan, sa svojim ogromnim rezervama plina, potencijalni je ključni dobavljač za Evropu. Povezivanje s evropskom energetskom mrežom poboljšalo bi sigurnost snabdijevanja.
2. Smanjenje političkog rizika: Diverzifikacija energetskih ruta dalje od politički nestabilnih zemalja poput Rusije smanjuje ranjivost Evrope na političke krize i sankcije.
3. Jačanje regionalne saradnje: Projekti poput Transkaspijskog plinovoda mogu potaknuti regionalnu integraciju između kaspijskih, kavkaskih i evropskih zemalja, pružajući osnovu za širu ekonomsku i sigurnosnu saradnju.

Izazovi i prepreke

Transkaspijski plinovod suočava se s brojnim preprekama. Ključni izazovi uključuju:

1. Pravni sporovi oko statusa Kaspijskog mora: Iako je pet priobalnih država (Iran, Rusija, Turkmenistan, Kazahstan i Azerbejdžan) potpisalo pravnu konvenciju 2018. godine, i dalje postoje neslaganja u vezi s izgradnjom infrastrukture i plinovoda preko morskog dna.
2. Protivljenje Rusije i Irana: Ove dvije glavne zemlje izvoznice plina tradicionalno su se protivile projektima plinovoda koji ugrožavaju njihove geopolitičke interese. Mogu pokušati opstruirati projekt diplomatskim ili ekonomskim sredstvima, jer bi plinovod smanjio ovisnost Turkmenistana o njima.
3. Potreba za značajnim ulaganjima: Projekt ovog obima zahtijeva značajna strana ulaganja. Pravne i sigurnosne neizvjesnosti u regiji mogu odvratiti međunarodne investitore.
4. Zahtjev za dugoročne ugovore o kupovini: Da bi projekt bio ekonomski održiv, evropski potrošači moraju se obavezati na dugoročne ugovore o kupovini plina. Bez ovih obaveza, investitori mogu biti nevoljni da nastave.

Uloga međunarodnih aktera

1. Evropska unija: Sa strateškim ciljem energetske diverzifikacije, EU snažno podržava alternative ruskom plinu. Ako se implementira, Transkaspijski plinovod mogao bi ojačati utjecaj EU u globalnim pregovorima o energiji.
2. Turska: Kao ključna tranzitna zemlja za Južni plinski koridor, Turska će imati velike koristi. Plinovod bi dodatno učvrstio njenu ulogu strateškog energetskog čvorišta koje povezuje Aziju i Evropu.
3. Sjedinjene Američke Države i Kina: SAD podržavaju projekte koji smanjuju ruski energetski utjecaj. S druge strane, Kina - jedan od najvećih uvoznika plina iz Turkmenistana - možda neće pozdraviti prošireni turkmenski izvoz u Evropu.

Scenarij 1: Potpuna uspješna realizacija energetskog koridora Centralne Azije i Evrope

U ovom scenariju, svi politički, pravni i ekonomski izazovi su riješeni, a projekat se provodi uz podršku ključnih zemalja i međunarodnih institucija.

Ključni faktori uspjeha:

1. Efikasno rješavanje pravnih sporova u vezi s Kaspijskim morem, osiguravajući usklađenost s propisima o zaštiti okoliša i zakonima.
2. Zapadne investicije institucija kao što su EBRD i Evropska investicijska banka, te energetskih firmi poput BP, ENI ili TotalEnergies.
3. Dugoročni ugovori o kupovini plina koje je potpisala EU ili zapadni konzorciji.
4. Politička podrška SAD-a i EU za smanjenje energetske ovisnosti Evrope o Rusiji i jačanje strateške uloge Turske.

Regionalni i globalni utjecaji:

Evropa dobija pristup diverzificiranim i pouzdanim energetskim resursima. Turkmenistan smanjuje svoju ovisnost o Kini i Iranu, stičući veću ekonomsku nezavisnost. Turska postaje ključna raskrsnica za euroazijski energetski tranzit.

Scenarij 2: Ograničeni uspjeh Djelomična implementacija s nižim kapacitetom

Po ovom scenariju, plinovod je izgrađen, ali ne u punom kapacitetu ili strateškom opsegu. Zabrinutost za okoliš, ruski pritisak i slabe investicije ograničavaju njegov obim.

Karakteristike:

1. Ograničeni kapacitet (npr. 10–15 milijardi kubnih metara godišnje).
2. Učešće manjih, regionalnih firmi umjesto velikih međunarodnih igrača.
3. Pravna pitanja ostaju neriješena, ali bilateralni ili trilateralni sporazumi omogućavaju djelimičan napredak.
4. Postojeća infrastruktura (SCP, TANAP i TAP) se koristi bez nadogradnje kapaciteta.

Posljedice

Turkmenistan stiče ograničeno uporište na evropskom tržištu. Strateški uticaj projekta na ruski uticaj je skroman. Globalni investitori ostaju oprezni, a budući razvoj zavisi od daljih geopolitičkih promjena.

Scenarij 3: Neuspjeh: Projekat zaustavljen zbog političkih i ekonomskih prepreka

Ovaj ishod je rezultat neuspjelih pregovora, regionalnog otpora ili nedostatka ekonomske održivosti.

Potencijalni razlozi za neuspjeh:

1. Snažno protivljenje Rusije i Irana, uz korištenje ekoloških i pravnih prigovora.
2. Nedostatak finansiranja zbog visokog pravnog i političkog rizika.
3. Odsustvo čvrstih obaveza kupovine; preferencija za LNG iz SAD-a, Katara ili Alžira.
4. Domaća nestabilnost u Turkmenistanu ili Azerbejdžanu utiče na kontinuitet projekta.

Posljedice

Turkmenistan i dalje zavisi od izvoza plina u Kinu i Iran. Uloga Turske kao energetskog koridora slabi. Rusija održava značajan udio na evropskom tržištu plina. Evropa i dalje zavisi od uvoza LNG-a, što otežava napore diverzifikacije.

Scenarij 4: Paralelne i multilateralne alternative

Ako se Transkaspijski projekat odgodi ili ne uspije, regionalni i globalni akteri mogu tražiti alternativne opcije za postizanje sličnih ciljeva.

Glavne alternative

1. Povećani izvoz LNG-a: Turkmenistan i druge regionalne države ulažu u postrojenja za ukapljivanje; Evropa produbljuje uvoz LNG-a iz SAD-a, Katara, Nigerije i Alžira.
2. Izvoz preko Irana (ako se sankcije ukinu): Kraća i jeftinija ruta preko Irana postaje održiva, što koristi Teheranu i Ašgabatu, ali je u suprotnosti sa zapadnim politikama obuzdavanja.
3. Prošireni izvoz Azerbejdžana: Azerbejdžan povećava proizvodnju iz polja Šah Deniz i osvaja veći udio evropskog tržišta plina bez turkmenskog plina.
4. Strateška intervencija Kine: Kina može značajno investirati ili vršiti pritisak kako bi spriječila izvoz turkmenskog plina u Evropu, čuvajući vlastitu energetsku sigurnost.

Zaključak

Kao što su brojne prethodne IFIMES studije otkrile, sama budućnost Transkaspijskog plinovoda zavisi od složene interakcije međunarodnih, regionalnih, ekonomskih i okolišnih faktora. Dok evropska težnja za energetskim razdvajanjem vuče projekat naprijed, geopolitički pritisak unutrašnjih euroazijskih aktera poput Rusije i Irana; perifernih poput Kine, Indije, GCC-a ili EU; ili vanjskih poput EFTA-e, SAD-a i sličnih ostat će oscilatorni izazov. Bez obzira na to hoće li ovaj složeni poduhvat uspjeti, propasti ili će biti odgođen, plinovod će imati dalekosežne implikacije na ravnotežu snaga u Euroaziji i globalni pejzaž energetske sigurnosti. Više nego ikad, budućnost energetike zavisi od političko-vojnih projekcija, diplomatije, socio-ekonomije i tehnoloških inovacija.

Sljedeći model je razvijen kako bi se bolje procijenile implikacije operacionalizacije Transkaspijskog plinovoda na evropsku energetsku sigurnost i Južni plinski koridor.

Izvor: Nacrtao autor

O autoru: 

Ebrahim Rezaei Rad je doktorand međunarodnih odnosa i univerzitetski predavač. Njegova primarna oblast istraživanja su energetske studije, energetska sigurnost i geopolitika. Autor je nekoliko naučnih članaka iz ovih oblasti i prezentirao je svoj rad na međunarodnim konferencijama posvećenim energetskim i geopolitičkim pitanjima. Osim toga, koautor je nekoliko knjiga o srodnim temama u saradnji sa drugim istraživačima.

Stavovi izneseni u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno zvanični stav IFIMES-a.

Ljubljana, 11 June 2025

[1] IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives“, link: https://www.europeanperspectives.org/en