Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. U članku „Dijalog za odgovornu tehnološku budućnost“, Vladimir Norov, bivši ministar vanjskih poslova Uzbekistana i generalni sekretar Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS), naglašava važnost dijaloga među naučnicima, kreatorima politika, poduzetnicima i liderima. On tvrdi da samo kroz takvu saradnju možemo oblikovati budućnost u kojoj je tehnološki razvoj usklađen s ljudskim dostojanstvom, etičkim vrijednostima i društvenom dobrobiti.
Međunarodni institut IFIMES, putem GA FG i konzorcija svojih globalnih partnera, okupio je gotovo 20 govornika svih generacija, meridijana i profesija, te organizirao vrlo aktualan i prijeko potreban samit o budućnosti ljudske rase, obavijenoj stalno razvijajućom tehnologijom, pod nazivom 'Tehnologija-Um-Zdravlje', 4. decembra 2025. godine u Ženevi/Beču.
Ovaj članak iznosi ključne tačke iz glavnog govora Vladimira Norova, bivšeg ministra vanjskih poslova Uzbekistana (2006–2010, 2022) i generalnog sekretara Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS) (2019–2021).
Posljednjih godina, trijada „Tehnologija – Um – Zdravlje“ prešla je put od akademskog pitanja do centralnog izazova za vlade, industrije i društva. Danas će načini na koje dizajniramo, reguliramo i primjenjujemo tehnologije sve više određivati ne samo ekonomske ishode, već i psihološku otpornost i društvenu dobrobit cijelih nacija.
Kao neko ko je proveo decenije u diplomatiji, međunarodnoj saradnji, a sada i u razvoju ekosistema vještačke inteligencije širom Centralne Azije, Norov je vidio i ogromna obećanja i duboke rizike koji prate tehnološki napredak. Digitalna revolucija je proširila pristup znanju, poboljšala upravljanje i otvorila mogućnosti za milione ljudi. Istovremeno, stvorila je složene izazove za mentalno zdravlje, društvenu koheziju i etičke temelje na kojima počivaju naša društva.
Prvo, tehnološki razvoj više nije izolovan u domenu inženjera ili informatičara. To je interdisciplinarni poduhvat. Vještačka inteligencija utiče na obrasce ponašanja, donošenje odluka i emocionalno blagostanje. Digitalne platforme oblikuju javni diskurs i mogu i ojačati i oslabiti demokratske procese. I dok nove medicinske tehnologije proširuju dijagnostičke mogućnosti, one također uvode pitanja povjerenja, privatnosti i jednakog pristupa.
Drugo, odnos između tehnologije i uma postao je sve asimetričniji. Mašine uče brže, trenutno se skaliraju i rade bez umora. Ljudi to ne čine. Tempo inovacija počeo je da premašuje tempo ljudske adaptacije. Ovaj jaz je vidljiv ne samo u obrazovanju, već i u sistemima upravljanja i tržištima rada.
Kao lideri, kreatori politika i istraživači, moramo osigurati da ljudski kapaciteti - intelektualni, emocionalni i etički - ostanu u središtu tehnološkog razvoja.
Ovdje pitanje mentalnog zdravlja postaje ključno. Svjetska zdravstvena organizacija sada navodi mentalne poremećaje među vodećim uzrocima invaliditeta u svijetu. Digitalna ovisnost, zasićenost informacijama i algoritamska manipulacija su faktori koji se pojavljuju. To nas dovodi do centralnog problema: mentalnog zdravlja. To je globalna kriza, a digitalni svijet joj uveliko doprinosi. Svjedočimo psihološkom teretu stalne povezanosti, algoritamskih odjekujućih komora i anksioznosti tehnološkog istisnuta.
Ne bismo trebali zanemariti tihi, ali rastući psihološki teret koji stvara stalna povezanost i erozija istinskog ljudskog kontakta. Međutim, tehnologija - posebno umjetna inteligencija - također može biti dio rješenja. Uz odgovarajuće okvire upravljanja, umjetna inteligencija može ojačati psihološko blagostanje, podržati ranu dijagnozu mentalnih poremećaja i proširiti pristup kvalitetnoj njezi u regijama gdje su profesionalni resursi ograničeni. U Centralnoj Aziji, na primjer, digitalni alati već poboljšavaju telemedicinu, višejezične obrazovne platforme i strategije javnog zdravstva zasnovane na podacima.
Ali da bi takav napredak bio održiv, potrebni su nam zajednički principi. Da bismo to ispravno postigli, potreban nam je novi priručnik, izgrađen na tri osnovna stuba:
Prvo, dizajn usmjeren na čovjeka. Tehnologije se moraju procijeniti ne samo po efikasnosti već i po njihovom utjecaju na ljudsku spoznaju, bihevioralno zdravlje i društvene odnose. Moramo se oduprijeti iskušenju da usvojimo sisteme samo zato što su moćni ili moderni.
Drugo, etičko i inkluzivno upravljanje. Zemlje u različitim fazama razvoja ne bi smjele zaostati. Bez inkluzivnih okvira, digitalna nejednakost će se produbiti, što će dovesti do novih oblika marginalizacije i nestabilnosti. Potrebni su nam globalni standardi i saradnja kako bismo osigurali da nijedna zemlja, nijedna zajednica, ne bude zapostavljena. Ovo nije samo pitanje pravednosti; radi se o globalnoj stabilnosti.
Treće, jačanje otpornosti. Otpornost nije samo sposobnost izdržavanja šokova. To je sposobnost održavanja mentalnog integriteta, kritičkog razmišljanja i emocionalnog blagostanja usred brzih tehnoloških promjena. To zahtijeva interdisciplinarno obrazovanje, digitalnu pismenost i politike koje štite mentalno zdravlje mladih generacija.
Naše naslijeđe neće biti definirano tehnologijom koju izumimo, već mudrošću koju pokazujemo u upravljanju njome. Cilj je budućnost u kojoj nas tehnologija neće zamijeniti, već će nas uzdići. Gdje ne preopterećuje um, već ga jača. Naše doba nije definirano samo tehnološkim inovacijama, već i odgovornošću da ga mudro vodimo.
Ako uspijemo, tehnologija će pojačati ljudski potencijal, a ne umanjiti ga. Ojačat će mentalno zdravlje, a ne ugroziti ga. Osnažit će društva da rješavaju probleme, umjesto da stvaraju nove.
Dijalog koji danas imamo među naučnicima, kreatorima politika, poduzetnicima i liderima mišljenja je ključan. Nijedna institucija i nijedna nacija ne može sama odgovoriti na ove izazove. Ali zajedno možemo oblikovati budućnost u kojoj je tehnološki razvoj usklađen s ljudskim dostojanstvom, etičkim vrijednostima i društvenim blagostanjem.
Pristupimo ovoj budućnosti s povjerenjem, saradnjom i posvećenošću postavljanju ljudskog uma u središte tehnološkog napretka.
Adaptirano iz uvodnog govora održanog na Globalnom samitu - 'Tehnologija-um-zdravlje', održanom 4. decembra 2025. godine, Ženeva/Beč.
O autoru:
Vladimir Norov je cijenjeni međunarodni stručnjak za Evropsku uniju, Kinu i Centralnu Aziju. Prethodno je obavljao funkciju generalnog sekretara Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS) i ministra vanjskih poslova Uzbekistana. Nosilac je počasnog građanina kineskih gradova Lianyungang, Qingdao i Yangling. Trenutno obnaša dužnost izvanrednog i opunomoćenog ambasadora Republike Uzbekistan.
Članak predstavlja stav autora i ne odražava nužno stav IFIMES-a.
Ljubljana/Ženeva/Beč, 23.decembar 2025
[1] IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives“, link: https://www.europeanperspectives.org/en
