Ideja za formiranje široke stranačke koalicije „Za evropsku Bosnu i Hercegovinu“ u vremenu 2014-2018

prof.dr. Mirko PEJANOVIĆ

● redovni profesor Fakulteta političkih

    nauka Univerziteta u Sarajevu

 

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Akademik dr. Mirko Pejanović, redovni profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu u svom članku „Ideja za formiranje široke stranačke koalicije „Za evropsku Bosnu i Hercegovinu“ u vremenu 2014-2018“ piše o mogućnostima postizbornog koaliranja u BiHh nakon nedavno održanih Opštih izbora. Njegov članak objavljujemo u cijelosti.

 

Ideja za formiranje široke stranačke koalicije „Za evropsku Bosnu i Hercegovinu“ u vremenu 2014-2018

 

Parlamentarni izbori 2014. su završeni. Pobjedničke stranke su poznate. Već je vidljivo koje stranke, prema broju osvojenih mandata u entitetskim parlamentima i Parlamentu Bosne i Hercegovine mogu oblikovati parlamentarnu većinu.

 

U Federaciji Bosne i Hercegovine najviše zastupničkih mjesta u zastupničkom domu parlamenta Federacije BiH osvojila je Stranka demokratske akcije (SDA), ukupno 30 od 98 koliko ih ukupno ima u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH.

 

Po broju zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta BiH iza Stranke demokratske akcije slijede Savez za bolju budućnost (SBB), koji ima 17 zastupničkih mjesta. Zatim slijedi koalicija okupljena oko Hrvatskog narodnog sabora (HNS), predvođena Hrvatskom demokratskom zajednicom BiH (HDZBiH) sa 14 zastupničkih mjesta u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH.

 

Ove četiri stranke ako postignu sporazum da zajedno formiraju Parlamentarnu većinu. One bi imale u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Federacije BiH 75 zastupnika. To bi bila široka međustranačka koalicija koja bi mogla imati stabilnu vladu. Mogla bi efikasno donositi zakone, uključujući i promjenu Ustava Federacije BiH. Također bi ovako široko formirana koalicija stranaka u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH mogla poslužiti kao model široke koalicije u kantonalnim/županijskim skupštinama, kao i u Parlamentu skupštine BiH.

 

Ono što je posebno važno jeste da bi četiri stranke široke koalicije u Parlamentu Federacije BiH bile osnova za oblikovanje široke koalicije u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Radi se o tome da ove četiri stranke u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine imaju: SDA 9; HDZ BiH 5; DF 5; SBB 4; što je ukupno 23 mandata. Sa još 5 mandata koliko ima SNSD u parlamentu Bosne i Hercegovine uspostavlja se parlamentarna većina od 28 zastupnika. Ako bi u tu parlamentarnu većinu ušla i SDS sa svoja 4 mandata onda bi Zastupnički dom Parlamentarne skupštine imao većinu od 32 poslanika. Sa ovoliko poslanika Parlament Bosne i Hercegovine bi, de facto imao široku koaliciju. Pri ovome valja imati u vidu da je zasnivanje ovako široke koalicije stranaka u Federaciji BiH i na nivou države Bosne i Hercegovine, dok se stranke ne udruže samo na hipotetičkoj ravni. U stvarnosti, dakle u društvenoj realnosti stranke, sa najviše osvojenih glasova ulaze u koaliciju kada imaju programsku podudarnost i političku volju u glavnim pitanjima za vršenje vlasti. Otuda se postavlja pitanje mogu li političke stranke u Bosni i Hercegovini koje su osvojile najviše glasova u izbornom tijelu na temelju svojih programa obrazovati zajedničku programsku koaliciju. To su sljedeće stranke: SDA, SBB, HDZ i DF u Federaciji BiH i SNSD i SDS u RS-u.

 

Postavlja se i pitanje šta je zajedničko njihovim izbornim programima i obećanjima?

 

Zasigurno zajedničko je u programima ovih šest stranaka- četiri iz Federacije BiH i dvije iz RS- nastavak integracije Bosne i Hercegovine u EU. Sve stranke su se u izbornoj kampanji zalagale da Bosna i Hercegovina dobije status kandidata za članstvo u EU u naredne dvije do tri godine. Stranke su se opredijelile i obavezale da riješe dva uslova kako bi se podnijela aplikacija za kandidatski status Bosne i Hercegovine. Ta dva uslova su: uspostavljanje mehanizama koordinacije za evropske integracije i provođenje presude u predmetu „Sejdić i Finci“.

 

Dobijanje statusa kandidata Bosne i Hercegovine za članstvo u EU javlja se kao strateško pitanje, zapravo kao pitanje svih pitanja. Ovo pitanje je i primarni interes za većinu građana Bosne i Hercegovine (oko 80% građana u istraživanjima iskazuje volju da njihova zemlja postane članica EU). Integraciju Bosne i Hercegovine u EU imaju interes podržati i sve opozicione stranke. Prema tome pitanje ubrzanja integracije Bosne i Hercegovine u EU jeste primarna osnova za formiranje programskih koalicija nakon oktobarskih parlamentarnih izbora 2014. godine.

 

Koaliranje stranaka na programskoj ideji ubrzanja integracije Bosne i Hercegovine u EU moguće je uspješno izvesti putem oblikovanja široke međustranačke koalicije pod nazivom „Za evropsku Bosnu i Hercegovinu“. Unutar te koalicije bile bi sve stranke čija osvojena zastupnička mjesta u entitetskim i državnom parlamentu uzeta zajedno čine mogućnost formiranja široke programske koalicije.  Široka programska koalicija stranaka „Za evropsku Bosnu i Hercegovinu“ u osnovi bi imala konsenzus za donošenje zakona, na temelju kojih će se provoditi reforme i ekonomske i političke. Garanciju za međustranački konsenzus osigurava potpisani koalicioni sporazum. Sa pristupom za formiranje široke stranačke  koalicije „Za evropsku Bosnu i Hercegovinu“ bitno bi se i u pozitivnom pravcu mijenjao društveni i politički ambijent za provođenje reformi. U cjelini bi se ubrzala politička dinamika.

 

Politička energija vodećih parlamentarnih stranaka bila bi usmjerena ka jednom cilju: dobijanje kandidatskog statusa za članstvo Bosne i Hercegovine u EU. Takvo kretanje bi odmaklo Bosnu i Hercegovinu od začelja u poretku zemalja zapadnog Balkana u procesu evropskih integracija. Takvo udruživanje političkih stranaka stvorilo bi osnovu i klimu za veći angažman međunarodne zajednice u pružanju pomoći Bosni i Hercegovini u izvođenju reformi.

 

Široka programska koalicija  parlamentarnih stranaka dobila bi podršku građana koji su im dali glasove i povjerenje da vode razvoj države u mandatnom periodu 2014-2018. Pretpostaviti je da bi objedinjavanje stranaka na jednoj programskoj ideji, ideji evropske države Bosne i Hercegovine sa potpisanim koalicionim sporazumom dovelo do zaokreta u političkom i ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine koja od 2008. godine ima stagnaciju u svom ekonomskom razvoju, stagnaciju u pogledu inostranih investicija, stagnaciju u zapošljavanju omladine.

 

Ovdje se prisjetimo da su sve zemlje postsocijalističke tranzicije gradile široke stranačke koalicije za dobijanje članstva u EU. Tako na primjer Slovenija je mnogo godina prije sticanja statusa kandidata uspostavila koaliciju „Evropa zdaj“ – Evropa odmah.      

 

Ljubljana/Sarajevo,  7. novembra 2014