Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES analizira postojeću političku situaciju u Bosni i Hercegovini, kolektivnu ostavku Predsjedništva Srpske demokratske stranke (SDS) i neuspješnu smjenu Vlade Federacije BiH. Iz opširne analize izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove:
Kolektivna ostavka Predsjedništva SDS-a, neuspjeli pokušaji smjene Vlade Federacija BiH od strane SDA (Stranka demokratske akcije) te potpisivanja Sporazuma nazvanog »Platforma za programsku saradnju« između SDP (Socijaldemokratska partija), SNSD (Stranka nezavisnih socijaldemokrata), SP (Socijalistička partija) i NHI (Nova hrvatska inicijativa) novembra 2003. godine nova su politička realnost u Bosni i Hercegovini.
»Platforma za programsku saradnju« prvi je sporazum kojeg su postigle političke grupacije na nivou države BiH bez incijative i posredovanja međunarodne zajednice. To je novi kvalitet koji utire put stabilnosti političkih odnosa u BiH i promoviše političke strukture koje to mogu postići. Po prvi put se govori o interesu države BiH i o izboru najboljih rješenja koja BiH mogu dodatno ojačati, zaštiti i približiti svijetu. Platforma sadrži poglavlja koja se odnose na bosanskohercegovačko društvo, posao, pravdu, vanjsku politiku i evro-atlanske integracije, parlamentarnu saradnju i prijevremene izbore.
Ovaj Sporazum za razliku od nekada davno potpisanog i nikada raskinutog sporazuma između SDA, SDS i HDZ (Hrvatska demokratska zajednica) iz 1990. godine nudi nešto potpuno novo u političkom životu BiH. Jedan od rezultata sporazuma između SDA, SDS i HDZ iz 1990. godine je rat u BiH i ogromne žrtve koje su vodile fizičkom nestanku naroda, stotinama hiljada žrtava, 2,5 miliona raseljenih i prognanih, šteti od oko 50 milijardi dolara.
Etničke partije u BiH i danas pokušavaju da budu reformske uz veliku podršku visokog predstavnika u BiH Paddya Ashdowna. Nažalost, većina reformi koje su pokrenute nisu njihove već reforme visokog predstavnika Ashdowna u kojima etničke partije samo pasivno učestvuju pa se opravdano postavlja pitanje: može li BiH opstati kao država na reformama koje vodi visoki predstavnik lord Paddy Ashdown odnosno OHR, a ne domaće političke snage?
U pomenutim reformama učestvuje samo Ashdown jer je njihov inicijator. Tronacionalna koalicija potpomognuta PDP (Partija demokratskog progresa) i SBiH (Stranka za Bosnu i Hercegovinu) uglavnom sve prihvata jer to je za njih jedan od načina da opstanu na vlasti potajno se nadajući, da će reforme propasti ukoliko bi došlo do izmjene geopolitike za ovaj region – novi preustroj država na području bivše Jugoslavije (Kosovo, Makedonija, državna zajednica Srbije i Crne Gore).
U osnovi etničke stranke svoju političku filozofiju nisu izmijenile, promijenila se jedino operativna taktika u kojoj se ne vide i ne nude druga rješenja. Srbi i Hrvati u BiH žele dvije separatne zajednice, SDA ojačava klerikalistički uticaj na državnu politiku kroz formu: prvi, drugi i treći narod po veličini a time i po snazi što negira suštinu BiH jer narodi moraju biti ravnopravni.
Osnova Sporazuma o programskoj saradnji umjerenih i demokratskih partija u BiH (SDP, SNSD, SP i NHI), polazi od toga, da je BiH građanska, moderna, demokratska i prosperitetna država uspostavljena na načelima vladavine prava u kojoj su nosioci suvereniteta građani a narodi jednakopravni, autohtoni i konstitutivni i kao kolektivi učestvuju u strukturi vlasti na principima proporcionalnosti, pariteta i koncenzusa. Potpisnici Sporazuma nastoje da se umjesto sadašnjeg podaničkog odnosa vrati ranije uspostavljeni i izgrađeni partnerski odnos sa međunarodnom zajednicom.
U prisutnim političkim procesima u BiH nezaobilaznaa je uloga visokog predstavnika Paddya Ashdowna i OHR, koja se ogleda u slijedećem:
Intervencionizam Visokog predstavnika u BiH u jednoj fazi bio je produktivan, da se politički procesi pomjere sa ranijih zabetoniranih pozicija ali danas predstavlja svoju suprotnost i kočnicu jer razvija lošu naviku kod nekih domaćih političkih struktura-partija, da o svemu brine visoki predstavnik i da pokreće neke nove projekte u kojima etničke stranke samo pasivno učestvuju. Visoki predstavnik predstavlja paravan iza koga se kriju nacionalne stranke tako omogućavajući političarima iz tih stranaka opstanak na političkoj sceni i koji su razvili tezu da bi sve bilo isto kada bi demokratske i nenacionalne političke stranke bile na vlasti. Primjer za to je aktuelni predsjednik SDS-a u ostavci i Narodne skupštine Republike Srpske Dragan Kalinić, koji je kao aktuelni ministar u ratnim i poratnim vladama Republike Srpske obavljao ministarske funkcije a sada živi u velikom strahu, da ga može na odgovornost pozvati Haaški sud (kao što je ranije vidna njegova veza kao ministra zdravlja, rada, socijalne i boračke zaštite sa događajima u zatvoru Foča/Srbinje (1992/93) kada je iz zatvora nestalo više desetina registrovanih zatvorenika kod Međunarodnog Crvenog krsta). Strah od moguće odgovornosti ga je pretvorio u jednog od najkooperativnijih političara iz Republike Srpske sa međunarodnom zajednicom a često i na direktnu štetu srpskog naroda i birača koji su ga izabrali.
Svojim djelovanjem visoki predstavnik u BiH omogućava opstanak i političko jačanje naciokratskih struktura koje kada god su imale dominaciju u BiH vodile su njenom slabljenju, sukobima sa tendencijom nestanka.
Postojanje visokog predstavnika dobro zadire u zakonodavnu sferu kroz donošenje bezbroj zakona, poništenja čisto administrativnih zakona izvršnih vlasti u BiH.
Posebnu grešku predstavlja uloga visokog predstavnika u vođenju spoljnih poslova npr. njegova autoritarna posjeta Moskvi, Washingtonu bez predstavnika BH države koja ima Predsjedništvo i Ministarstvo vanjskih poslova.
Nijedan dosadašnji visoki predstavnik nije se potrudio ili nije znao da obezbjedi ekonomsku podršku BiH. Nije privukao kapital u zemlju, strane investicije. Kod visokog predstavnika izražena je uloga da nizašto ne želi preuzeti odgovornost a kreator je cjelokupne politike u BiH. Ako preuzme toliko važnu ulogu u BiH mora preuzeti i odgovornost za koju nikada nije htjeo da mu pripadne (Ashdown je nalilustrativniji primjer za to). Zato bi se uskoro moglo očekivati da radnici i građani svoje nezadovoljstvo uopšte (plate, penzije, posao i druga uskraćena ili neostvarena prava) prvo potraže od OHR i visokog predstavnika pa tek onda od domaćih vlasti (visoki predstavnik se pretvorio u Cara [Maharadžu]).
Neizbježno se postavlja pitanje: kakva je BiH država, koja ima u planu da se 2009. godine nađe u Evropskoj uniji a 5 godina prije njenog pristupanja EU međunarodna zajednica u liku Visokog predstavnika u BiH bavi se zakonodavnom, izvršnom i sudskom vlašću u Bosni i Hercegovini? Suštinsko pitanje je, da li takva država može postati član EU ukoliko političko vođstvo svojom sviješću o potrebi ulaska u EU nije donosilo ključne odluke jer sve što je suštinskog karaktera u BiH nametnuo je visoki predstavnik odnosno OHR.
Najaktuelniji zahtjev iz Sporazuma je pitanje prijevremenih izbora zbog događanja u Hrvatskoj i Srbiji. Očigledno je, da postoje političke stranke na vlasti koje zbog svojih brojnih ograničenja kao što su njihove političke-programske koncepcije ne mogu obezbjediti brže promjene koje BiH mora da provede da bi konačno došlo do ozdravljenja njene ekonomije i poboljšanja teškog socijalnog stanja te svrstavanja BiH u krug evropskih država koje su već poodavno provele temeljite tranzicijske procese. Zato su BiH neophodni novi izbori koje bi zbog racionalnosti troškovnika izbora, koji nije mali a i zbog pravovremenih kvalitativnih priprema mogli biti održani zajedno sa lokalnim izborima (istovremeni izbori) jeseni 2004.
Da bi BiH došla do izbora vrlo je značajno djelovanje sadašnjih opozicionih partija koje pred građane nemogu izlaziti sa zahtjevom da na izbore pristanu zbog kritike vlasti. Opozicija mora imati jasno predstavljena kvalitativna rješenja, koja će kod građana razvijati interes za alternativom i razvijati osjećaj da se poslije takvih izbora mogu dogoditi kvalitativne promjene zato što građani imaju stav, da su sve političke stranke iste odnosno jednako nespremne da bilo šta promijene i da se ništa ne bi dogodilo poslije izbora jer su u BiH svi jednostavno naviknuti da je vrhovni autoritet OHR i visoki predstavnik a ne bilo koja od domaćih institucija i zato postoji veliko nepovjerenje prema svim institucijama.
BiH je i dalje opterećena brojnim kriminalnim strukturama koje su napravile lanac zavisnih organizacija kao što su uvozni lobiji povezani s domaćim distrubuterima visokotarifnih roba na kojima se budžeti oštećuju a time i građani bivaju opljačkani jer se pere novac koji pripada građanima. Tome treba dodati i cestovni (kamiondžije) lobi koji blokira donošenje zakona o željeznici.
Opravdano se postavlja pitanje zašto vlade (entitetske i na nivou BiH) a posebno visoki predstavnik u BiH ne žele da donesu jedinstven zakon koji bi važio za cijelu BiH kojim bi bilo uređeno domaće tržište naftnim derivatima i tako pomogla i zaštitila domaća proizvodnja i domaći budžeti. Npr. rafinerija nafte Bosanski/Srpski Brod, koja zapošljava 1200 radnika više godina ne radi i koja bi, kada bi funkcionisala, mogla obezbijediti priliva u budžet za oko 500 miliona KM (konvertibilnih maraka). U ovom slučaju bilo bi opravdano kada već domaće vlasti i njihovi naftni lobiji ne žele da se kvalitetno uredi naftno tržište da to nametne Visoki predstavnik kao i zakon o jedinstvenoj poreskoj stopi, taksama i doprinosima za visokoakcizne robe koje se uvoze ili prometuju na teritoriji BiH.
Međunarodni institut IFIMES smatra, da je kontraproduktivno smjenivati domaće političare sa osnovanim ili neosnovanim razlozima jer u uslovima straha političari teško mogu raditi kvalitetno i produktivno i u interesu svih građana BiH. Predlažemo da Vijeće za implementaciju mira u BiH uskrati to pravo visokom predstavniku u BiH i istovremeno uvede mehanizme prijevremenog smjenivanja visokog predstavnika.
Nada za budućnost BiH jeste istinski dogovor domaćih političkih struktura na principima otvorenog dijaloga predvođenog utjecajnim umjerenim političkim partijama i ličnostima.
Prošireni Sporazum o saradnji treba da okupi partije socijaldemokratskog tipa i socijalističkog tipa te druge partije u okviru centra. Takvim sporazumom bi politička scena u BiH bila isprofilisana na dva bloka na blok lijevog centra i desnice odnosno desnog centra.
Politika etničkih stranaka odana je vođama - poznati su njihovi rezultati i doprinos! Politika umjerenih stranaka socijaldemokratske i socijalističke orijentacije u vremenu koje je jako kratko trajalo bila je u znaku pokretanja suštinskih reformi u zemlji (razgovori o uslovima za ulazak u Savjet Evrope, brojne reforme koje su izvedene: pravosuđe, obrazovanje, policija, državna granična služba, SIPA, carinska politika, jedinstvene trošarine). To su bili periodi kada je u Republici Srpskoj na političkoj sceni bila koalicija »Sloga«, a u Federaciji BiH i na nivou BiH »Alijansa za promjene«. Normalni odnosi sa zemljama u okruženju, intenzivna komunikacija sa Evropom i svijetom, institucijama, izvođenje zemlje iz pravnog i političkog izolacionizma, izgrađivanje odnosa s MMF i Svjetskom bankom kroz reformu fiskalnog sistema rezultati su »Sloge« i »Alijanse za promjene«.
Najava prijetnji terorizmom u BiH zbog navodno pripremanih državnih udara još je jedna od slabosti postojeće vlasti. Nosioci aktuelne vlasti će i dalje pokušavati, da u terorističku mrežu »gurnu« i neke od lidera umjerenih partija iz bloka iz Sporazuma (npr. lider SDP-a Zlatko Lagumdžija). Aktuelna vlast postigla je katastrofalne rezultate u borbi protiv terorizma i zbog toga je pod pritiskom međunarodne zajednice a građani BiH prilikom putovanja u inostranstvo nalaze se pod pojačanim kontrolama na graničnim prelazima upravo zbog nedjelovanja domaćih vlasti u borbi protiv terorizma.
Prije nekoliko godina nacionalne stranke uporno su odbijale bilo koji ozbiljan razgovor o reformama u oblasti odbrane, indirektnog oporezivanja, sigurnosnog sistema pri čemu se posebno isticao SDS dok je danas prilično glasan u provodjenju tih reformi koje je nažalost pokrenuo visoki predstavnik u BiH a ne SDS. Takve stranke nemaju konzistentnu politiku i konstantno vrše prevaru svog biračkog tijela naglim zaokretima te je realno očekivati da će biti kažnjene kod svog biračkog tijela jer su mu se nastojale na lažnim osnovama dodvoriti.
Međunarodni institut IFIMES smatra, analizirajući rezultate sprovedenih istraživanja, da prijevremeni izbori postaju politička realnost i da je naprihvatljivije i najracionalnije da budu održani zajedno sa lokalnim izborma u jesen 2004. godine kao prvi korak ka promjenama i uspostavljanju novog ustrojstva države i bržem pridruživanju evro-atlanskim integracijama pri čemu vodeću ulogu treba da odigraju stranke potpisnice sporazuma SDP, SNSD, SP i NHI i druge stranke koje će im se pridružiti.
Međunarodni institut IFIMES smatra, da je kolektivna ostavka Predsjedništva SDS u srijedu 11. februara 2004 politički trik ali ujedno i dodatni impuls održavanju prijevremenih izbora u BiH. Rukovodstvo SDS-a pomenutom ostavkom priznalo je vođenje pogrešne politike mnogo puta i na račun srpskog naroda u BiH. Stvaranju atmosfere za održavanje prijevremenih izbora doprinosi i neuspjelo smjenjivanje Vlade Federacije BiH. Postavlja pitanje, da li su građani BiH na proteklim izborima birali upravo ovakvu vlast i da li aktuelna vlast uživa povjerenje građana. Prijevremeni izbori omogućili bi izražavanje volje građana, koji prema sprovedenim istraživanjima, ne podržavaju postojeću vlast u BiH. Zabrinjavajuća je činjenica o velikom broju građana (birača), koji nemaju stava o mnogim pitanjima, što je potvrda ravnodušnosti i nepovjerenja građana prema političkim strukturama i političarima uopšte.
Međunarodni institut IFIMES smatra, da je prilikom traženja novih ustavno-pravnih rješenja u BiH potrebno uvažavati činjenicu da u BiH ne žive samo Bošnjaci, Srbi i Hrvati nego i mnogobrojne nacionalne manjine koje su postojećim ustavno-pravnim i političkim rješenjima diskriminirane i marginalizirane. Nacionalne manjine moraju imati svoje predstavnike u zakonodavnoj vlasti.
PODACI O UZORKU
• Uzorak: slučajan troetapni
• Veličina uzorka: 4230 ispitanika
• Metodologija: telefonska anketa
• Period: od 02.02.2004 do 13.02.2004
• Stepen pouzdanosti: 95%
• Kontrola: na 10% uzorka
Međunarodni institut IFIMES sproveo je ispitivanje javnog mnjenja, sa ciljem pregleda trenutnog mišljenja građana o političkoj situaciji u BiH i povjerenja u aktuelnu vlast. Istraživanje je sprovedeno u periodu od 2. do 13. februara 2004. godine na slučajnom troetapnom uzorku od 4.230 punoletnih gradjana Bosne i Hercegovine (FBiH, RS i Distrikt Brčko) oba pola. Kontrola istraživanja je sprovedena na 10% uzorka sa stepenom pouzdanosti od 95% i mogučnošću statističke greške od +/- 3%.
1.) Da li ste da se zadrži postojeće ustrojstvo države BiH?
- DA, uz potrebu reformi koje uključuju i poboljšanje ustavnih rješenja ~ 73,80%
- NE, ni u bilo kojoj varijanti ~ 16,10%
- NEMA STAV ~ 10,10%
2.) Da li ste zadovoljni postojećom vlasti?
- Na nivou Republike Srpske? DA ~ 22,10%; NE ~ 61,80%; NEMA STAV ~ 16,10%
- Na nivou Federacije BiH? DA ~ 38,30%; NE ~ 38,70%; NEMA STAV ~ 23,00%
- Na nivou države Bosne i Hercegovine? DA ~ 31,40%; NE ~ 52,20%; NEMA STAV ~ 16,40%
3.) Da li ste za održavanje prijevremenim izbora u BiH na svim nivoima vlasti?
- Republika Srpska - DA ~ 62,60%; NE ~ 21,20%; NEMA STAV ~ 16,20%
- Federacija BiH - DA ~ 37,70%; NE ~ 41,30%; NEMA STAV ~ 21,00%
- Država BiH - DA ~ 53,40%; NE ~ 27,60%; NEMA STAV ~ 19,00%
4.) Da li su gradjani na prijevremenim izborima žele promjenu vlasti na nivou države i entiteta?
- DA ~ 68,10%
- NE ~ 14,90%
- DA, pod uslovom da opozicija ponudi kvalitetne programe ~ 7,5%
- NE, ne ni pod kojim uslovom ~ 9,5%
5.) Da li podržavate stvaranje bloka opozicionih partija nasprot nacionalističkim strankama u BiH?
- DA ~ 72,20%
- NE ~ 14,90%
- NEMA STAV ~ 12,90%
