Moral i politika

  • General Blagoje Grahovac

- član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES 

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. General Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES piše o o moralu u politici. Njegov članak „Moral i politika[1] objavljujemo u cijelosti.

 

Moral i politika

 

Da je došlo do moralnog i duhovnog urušavanja društva, ocjena je koja se najčešće može čuti, kako iz laičkih  tako i onih stručnih ili naučnih krugova na čitavom ex Yu prostoru. Da je to tako ne treba imati ni malo sumnje. Krađe, pljačke, prevare, otimanja, laži, licemjerstva, malodušnost, uvrijeđenost, netolerancija, zavist, ljubomora, pohlepa za još i još, sklonosti nasilju, gubitak samokontrole, gubitak ličnog dostojanstva, samo su neki od pokazatelja ličnog i društvenog potonuća. Na drugoj strani osionost i arogancija, te raskalašenost najniže vrste su pokazatelji koji karakterišu one koji imaju moć vlasti i moć novca. To su indikatori  koji govore o svedruštvenom moralnom posrnuću.

 

Višeslojni su uzroci prethodno rečenog. Ima ih u zoni nekontrolisanog globalizma, ima onih koji imaju društvenu, ekonomsku, socijalnu ili kulturološku generiku, ali ovdje želim otvoriti samo jedan ugao ovog problema - onaj politički.

 

Ako povedete razgovor sa visokopozicioniranim predstavnikom neke političke partije iz regiona o ideologiji partije kojoj on pripada, teško da ćete iz njegovog odgovora moći zaključiti prirodu ili svojstva ideologije njegove partije. Nije rijedak slučaj da ćete dobiti odgovor da političkoj partiji nije potrebna ideologija. Kada u razgovoru ili javno opomenete ili upozorite na nemoralno ili protivzakonito ponašanje člana neke od vladajućih partija, redovno ćete dobiti odgovor “da je odgovornost individualna i neka institucije sistema rade svoj posao”. Nije tajna kome pripadaju te iste institucije sistema. Njima.

 

Kada javnost reaguje na činjenicu da je neki politički moćnik u svom imovinskom kartonu prijavio da nema niti jedan cent ušteđevine, iako sve procjene govore da je on multimilioner, onda institucije sistema počinju da “rade svoj posao”. Naime, između organizacija civilnog društva i režimskih medijskih pelena redovno se otvori pravi rat po pitanju, da li je zavirivanje u nečiju imovinu povreda njegove privatnosti. Tada se iz ličnog nemorala otvori provalija u onaj društveni.

 

Od nastanka političkog organizovanja, ideja i ideologija nekog političkog subjekta njegov je znak prepoznavanja, dok je najveća snaga tog političkog subjekta sadržana u moralnoj snazi i moralnom kredibilitetu članova tog političkog subjekta. Drugi parametar kojim se mjeri snaga nekog političkog subjekta je “radni lik” njegovih članova, tako da su “moralni i radni lik” uvijek etalon prepoznavanja nekog političkog subjekta. Iz tog proizilazi da su “ideologija, te moralni i radni lik” njenih članova, sve ono što je bilo kom građaninu potrebno od neke političke partije koja kreira ili učestvuje u kreiranju društveno-političkog sistema u nekoj zemlji.

 

Potpuno je pogrešno prihvatanje da su lična prava i prava na privatnost jednaka za lica koja nisu i za ona koja jesu članovi neke političke partije. Jer, to lice je član neke političke partije, a politička partija kreira politiku države od koje zavisi život svih građana u njoj, pa proizilazi da je to isto lice, koje učestvuje u kreiranju državne politike, nosilac političke vlasti i političke odgovornosti, pa makar ta vlast i odgovornost bili i na najnižem nivou. Svojim aktivizmom član partije utiče na njenu politiku zbog čega treba da nosi i moralnu odgovornost. Zato njegova privatnost mora biti otvorenija nego što je privatnost građanina koji nije član neke političke partije i koji, samim tim, ne učestvuje u kreiranju državne politike.

 

Dvadeset i tri godine bio sam član Saveza komunista Jugoslavije i prisustvovao sam mnogim sastancima osnovne organizacije. Ne pamtim da je na nekoj od sjednica bila izostavljena tačka dnevnog reda “moralni i radni lik člana Saveza komunista”. Pod tom tačkom dnevnog reda poimenično su isticani ili veoma pozitivni ili u najmanjoj mjeri oni negativni primjeri u osnovnoj organizaciji. Na sastancima organizacije su isticani negativni primjeri sa argumentovanim obrazloženjem i iz drugih organizacija Saveza komunista. To se čak moglo odnositi i na članove u rukovodstvu partije na bilo kom nivou.

 

Da li se bilo koja partija u regionu bavi pitanjima moralnog i radnog lika svojih članova? Odgovor je jasan i egzaktan je - NE. SKJ je poslednja partija u regionu koja se bavila tim pitanjem. Zbog toga, političke partije i jesu najveća žarišta moralnog posrnuća, a što postaje generator moralnog i duhovnog posrnuća u čitavom društvu. Zato političke partije, kobajagi, dežuraju nad zaštitom privatnosti građana, jer ispod toga kriju njihov svekoliki lični nemoral. Ali zato političke partije preko  svojih prljavih tabloida uvijek nasrću na nečiju privatnost ukoliko se taj neko usudio upozoriti na njihovu nemoralnost. Ljudski nemoral danas najviše stoluje u političkim partijama, po pravilu - što partija ima više vlasti to u njoj ima više nemorala.

 

Građani, vama jedino ostaje da uzmete olovku i glasate za promjenu, jer u protivnom,  da jednog dana umjesto olovke  ne budete morali uzeti pušku.

 

Ljubljana/Podgorica, 2.septembar 2016

 

[1] Objavljeno u dnevnoj novini »Vijesti« u Podgorici dana 2.9.2016