Mentalitetski primitivizam

  • General Blagoje Grahovac

- član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES 

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. General Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES piše o mračnjačkim ideologijama i mentalitetskom primitivizmu. Njegov članak „Mentalitetski primitivizam[1] objavljujemo u cijelosti.

 

Mentalitetski primitivizam

 

Bezuspješan je pokušaj pojedinih kvazistoričara i političara na ex-Yu prostoru da relativiziraju crnilo četničke i ustaške ideologije.  Neoborive činjenice njih smještaju u mračne snage naše zajedničke istorije. I ne samo naše, nego i one evropske, ali na svu sreću danas težišno one antifašističke.

 

Ako ozbiljno analiziramo političke snage koje programski i aktivizmom baštine ideologiju tih kleronacionalističkih i fašisoidnih ideologija doći ćemo do zaključka da one danas nisu brojne. Nasuprot toj činjenici stepen zatrovanosti naroda tim ideologijama je nesrazmjerno veći. U čemu je onda problem? Analitičari se najčešće zadovolje zaključkom da je u pitanju ideologija. To je samo djelimično tačno. To je daleko veći problem nego što je onaj ideološki kod određenih političkih grupa.

 

Prethodno rečeno lako je i dokazivo. Od 1945. pa sve do 1985. godine na ex-Yu prostoru nismo imali niti jedan politički, društveni, ili kulturni subjekt koji je mogao ili je smio djelovati sa pozicija tih ideologija. Jednostavno, sistem to nije dozvoljavao. Neko će lakonski zaključiti da je višedecenijska zabrana i prouzrokovala naglu erupciju tog društvenog crnila. Takav zaključak naučno nije održiv iz razloga što takvo ideološko mračnjaštvo ne dozvoljavaju i druge države koje se smatraju demokratskim i pravno uređenim. Da naglo eskalira nešto što je bilo pozitivno, a zabranjivano, to onda ima svoju logiku. Kod nas je eskaliralo ono što je (sa sociološko-psihološkog i kulturološkog aspekta gledano) bilo dno-dna. I to je jedan od pokazatelja da mi imamo teži problem od onog ideološkog. Problem je mentalitetske prirode koji nije pravovremeno detektovan. Zašto je baš mentalitetske prirode, zahtijeva širu elaboraciju.

 

Kleronacionalizam je više obilježje primitivnog mentaliteta nego što u sebi ima ideološkog. Rđava politika to zna vješto iskoristiti pa mu doda ideološke boje kako bi lakše manipulisala narodnim masama. Pogledajmo neke neoborive dokaze. Rat je nepredvidiva društvena pojava što znači da se u ratu može desiti sve ono što genijalni ljudski umovi izmisle i sve ono što bolesni ljudski umovi zamisle. Najteži zadaci u svakom ratu padaju na vojsku, a najveća odgovornost je na njenim komandantima.

 

Patnje Prvog ili kako se zove Velikog rata je osjetio čitav narod. Najteži teret na ovim prostorima je trpjela srpska vojska, a sve to na svojim plećima su nosila četvorica vojvoda srpske vojske na čelu sa vrhovnim komandantom regentom Aleksandrom Karađorđevićem. Najviše zasluge za odbranu Srbije i pobjedu nad Centralnim silama na ovim prostorima, pripadaju baš tim vojvodama i njihovom vrhovnom komandantu. Njih se najčešće prisjete kleronacionalisti upravo onda kada im to politički zatreba, dok se Aleksandra Karađorđevića rijetko prisjete iz jednostavnog razloga - bio je kralj ujedinitelj, što mu mnogi Srbi nikada nisu oprostili. U pitanju je prevarantski mentalitetski primitivizam u srpskom etnosu.

 

Sa istorijskog i političkog aspekta gledano, Hrvati bi imali najviše razloga da iskažu poštovanje prema Aleksandru Karađorđeviću. On ih je pridržao da državno i nacionalno potpuno ne posrnu. Prevarantski mentalitetski primitivizam im ne dozvoljava da ga se sjete. Isti slučaj je i sa nekim drugim narodima ex-Yu prostora. Jedini koji imaju razlog za kritički osvrt prema kralju ujedinitelju su Crnogorci, jer im je anektirao državu, ali tu nema naročite kritike prvenstveno iz razloga što i ovdje vlada prevarantski mentalitetski primitivizam neke druge vrste – nagon za otimanje tuđeg, a posebno onog državnog.

 

Primijenimo jedan sličan model, ali sa drugim učesnicima. Težišno davati ideološki predznak učesnicima Drugog svjetskog rata, znak je neznanja ili prevarantskog mentalitetskog primitivizma. U pitanju je bio opstanak planete u odbrani od nacifašizma kao najcrnje ideologije koju istorija pamti. Poznate su sve  savezničke (a pobjedničke) snage. Baš kao što su poznati svi pomagači Trojnog pakta, a koji su zajedno poraženi. Koliko god da se trude pojedini kvazistoričari, sve im je uzalud. Četnički i ustaški pokret bili su na onoj drugoj strani. Zbog čega se onda toliko trude kada su istorijske činjenice neupitne? U pitanju je prevarantski mentalitetski primitivizam koji je osnovni generator onog ideološkog. Najteži teret i u tom ratu je pao na vojsku i njene komandante. U svjetsku istoriju su odavno ušla četiri komandanta armija: Peko Dapčević, Koča Popović, Kosta Nađ i Petar Drapšin. U istoriju je ušao i vrhovni komandant te vojske maršal Jugoslavije Josip Broz Tito. Svi narodi i svi vojnici su u tom ratu patili, ali je baš na navedenim komandantima bio najveći teret i najveća odgovornost. Oslobodili su zemlju pa čak i onu teritoriju koja je do tada bila anektirana. Za Hrvatsku u današnjim granicama oni su zaslužniji nego bilo ko drugi u njenoj istoriji. Hrvatska je izbrisala svaki trag na njene oslobodioce.

 

Poslije svih nevolja koje su nas zadesile proteklih decenija sada po jednom pitanju imamo čvrsto srpsko-hrvatsko bratstvo i jedinstvo. Petoricu nabrojanih vojskovođa ne samo da su izbrisali nego se na njihov pomen oni uglavnom zgražavaju. U pitanju je prevarantski mentalitetski primitivizam u ova dva naroda.

 

Zlata vrijede ratni dnevnici Rada Hamovića, oficira Kraljevine Jugoslavije, narodnog heroja Drugog rata, člana Vrhovnog štaba i jednog od „mozgova“ za planiranje ratnih operacija, general-pukovnika i načelnika Generalštaba JNA. Prirodnim darom rođeni je Srbin iz Hercegovine, po potrebi službe bio je Beograđanin, Zagrepčanin i Skopljanac, a po svom izboru pozne godine i kraj svog života okončao je u Ljubljani. Taj Jugosloven i Evropljanin u svojim ratnim dnevnicima nepogrešivo svjedoči o mentalitetskom primitivizmu koji je tvrđi od bilo koje ideologije. Njegova kazivanja i kazivanja mnogih drugih heroja upozoravala su šta moramo, a šta nikako ne smijemo uraditi da nam se ne bi desilo upravo ono što nam se kasnije i desilo.  Nažalost, nemamo prave istoričare nego imamo one koji pothranjuju prevarantski mentalitetski primitivizam.

 

Velika nesreća ex-Yu prostora je i u činjenici što političke partije uopšte nemaju svoju ideologiju. Da je imaju znali bi kakve su one pa bi se na njih moglo i uticati. Pošto ideologiju nemaju  (a zbog biračkog tijela) redovno postaju sluge prevarantskog mentalitetskog primitivizma. Šta još gore od toga može da nam se desi? Može - sve to gledati a ćutati, gore je od svega rečenog.

 

Ljubljana/Podgorica, 18.mart 2016

 

[1] Objavljeno u dnevnoj novini »Vijesti« u Podgorici dana 18.3.2016