KRŠENJE ŽENSKIH PRAVA U IRAKU

Prof. dr. Munther Al Fadhal
Član Savjeta Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES), Slovenija

Žene su u različitim periodima zauzimale značajne društvene, ekonomske, političke i vjerske položaje i imale su aktivnu ulogu u svakodnevnom životu. Značaj i vrste te uloge i položaja su se razlikovale u različitim periodima. U prvim periodima historije žena je imala položaj boginje. Ljudi su joj ukazivali počast i molili za dobrotu i oprost, žena je predstavljala simbol blagoslova, reprodukcije i plodnosti. Zbog toga je bila snažno prisutna povezanost između žene i stvarnosti. Postojanje žene su faktički povezivali s plodnom zemljom, koja svojim blagoslovom hrani čovječanstvo.
U Hamurabijevom zakoniku brojni zapisi određuju organizaciju porodice i štite položaj i ulogu babilonske žene u starodavnom Iraku. Žena je imala pravo razvesti se od muža, brinuti za svoju djecu i obavljati svoje zanimanje, imala je zakonom određene povlastice i nezavisan finansijski položaj u odnosu prema mužu te pravo do zaštite i nedodirljivosti života. Osoba, koja se ružno ponašala prema ženi ili kršila njena prava prema navedenom zakoniku, bila je strogo kažnjena.
U staroj Grčkoj i Platonovoj Republici žene su imale priznatu ulogu i visok položaj, ali takvog položaja nisu imale u arapskim državama prije Islama. U to vrijeme ukopavali su žive djevojčice, jer su se bojali, da bi bile tokom napada i ratova uzete kao zarobljenice. Ti obredi, u to vrijeme, imali su važnu društvenu ulogu i sprečavali su, da bi žena kao rob postala konkubina. Društveni i ekonomski položaj bio je zavisan od uloge muškarca u poljoprivredi i ratovima sve do dolaska islama, koji je otklonio prevladavajuće društvene probleme tog vremena. Ipak, položaj žene u pogledu društvenih i ekonomskih prava nije se poboljšao do nivoa, koji bi odgovarao njenoj ljudskoj vrijednosti te ulozi u porodici i društvu.
U ovom radu želim u prvom redu predstaviti pravnu zaštitu žena u savremenom vremenu te diskriminaciju tih prava kod oba spola i kršenje ženskih prava u Iraku. Sasvim nedvosmisleno je potrebno donijeti suštinske preporuke za poboljšanje položaja žena u iračkom društvu poslije pada režima Sadama Huseina i spriječiti kršenje ljudskih prava te osuditi počinioce tih zločina u skladu s zakonom i principima pravednosti, koje osiguravaju suđenje zločincima za njihova nedjela u skladu sa međunarodnim pravnim normama i nacionalnim zakonodavstvom. Organizirane su bile brojne međunarodne konferencije, čija je namjera bila istražiti pitanje prava žena i smanjiti njihovo kršenje. Jedna od tih konferencija bila je konferencija u Pekingu 1995. godine.


KRŠENJE PRAVA ŽENA U IRAČKOM KRIVIČNOM ZAKONU BROJ 111 IZ 1969. GODINE

U iračkom Krivičnom zakonu više pravnih izraza raskriva teže kršenje prava žena, na desetine izdatih odluka predsednika režima predstavlja kršenje zakonodavstva i međunarodnih obaveza. Najteža kršenja su:

  1. Smrtna kazna za žene u Krivičnom zakonu izrečena izvan suda i nezakonito, kada se smrtna kazna izvede u skladu s iračkim Krivičnim zakonom; zahtjevali smo da se ta kazna briše iz zakona.Izvršenje presude obavljalo se na brutalan način bez suđenja, odobravale su je osobe zvane Fidaee Saddam (žrtvujući se za Saddama) tako što su okrutno razrezali / odrezali glavu a tijelo razrezali mačem. Takva nedjela predstavljaju brutalno kršenje ljudskih prava i ne bi smjela ostati prikrivena, počinioce treba kazniti i žrtvama obezbjediti otštetu u skladu s zakonom. Za takva barbarska nedjela ne postoji opravdanje. Pored toga u zatvorima tadašnjeg režima događala su se ubistva, silovanja i neprestana mučenja žena, zbog toga bi trebalo poslati istraživačke grupe, da bi istražile stvarno stanje ljudskih prava u Iraku i počinioce tih zločina predati državnom sudu i Međunarodnom sudu.

  2. Krivično djelo razvoda braka, ubistvo zbog povrede časti i nejednakost pravne zaštite muškaraca i žena; Ubistvo zbog povrede časti je ozbiljan zločin protivan ljudskim pravima i temeljnim pravima žena u civilnom društvu, zbog toga je potrebno hitno djelovanje, da se taj ozbiljan problem eliminira u Iraku i drugim arapskim ili muslimanskim državama. U švedskom dnevnom listu Dagens Nyheter su 22. januara 2002 (na švedskom jeziku) u posebnom tekstu djelimično aktulizirali taj problem pri čemu su se poslužili s raspoloživim statističkim podacima o tim zločinima, koji navode slijedeće brojeve ubistava zbog povrede časti:

  • u Jordanu svake godine dogodi se 25 do 40 ubistava zbog povrede časti,

  • u Jemenu svake godine dogodi se približno 400 ubistava žena zbog povrede časti,

  • u Pakistanu se svake godine dogodi približno 300 do 500 ubistava žena iz istog razloga,

  • u Iranu se svake godine dogodi približno 60 ubistava žena iz istog razloga,

  • u Egiptu se svake godine dogodi približno 50 ubistava žena zbog povrede časti.

O situaciji u Iraku nema tačnih statističkih podataka. Taj zločin proširio se čak i u dijaspori, tako, da su se brojna ubistva dogodila u Švedskoj i u drugim državama gdje su dogodila porodična ubistva zbog povrede časti što navedene brojeve još dodatno povećava.
Krivični zakon u Iraku govori o nejednakosti u pravnoj zaštiti između muškarca i žene u pogledu tog zločina jer štiti muškarca i određuje veoma stroge kazne za žene; osoba koja taj zločin počini nije kažnjena.

Mučenje i ružno ponašanje prema ženam u periodu trajanja pritvora i pred suđenjem

Na osnovu brojnih dokumenata, koji su bili otkriveni tokom pobjedničke pobune 1991. godine utvrđeno je bilo, da je Sadamov režim izvodio strahovitu politiku prema ženama, koje su bile u sudskom postupku i pritvoru u Kurdistanu i na više područja u Iraku, pogotovo u tajnim zatvorima. Ta politika je bila očita u zatvorima u krajevima Sulymania i Duhok te u drugim područjima. Brojne žene bile su silovane, pretučene, mučene i između ostaloga mnogima su na prsa obješali željezne naprave pritvrđene za plafon zatvora.

Primjeri kršenja prava žena u Iraku

Avgusta 2001. godine je organizacija Amnesty International objavila izvještaj Odjeljenja za bliskoistočna pitanja (broj dokumenta MDE 14-008-2001) s naslovom »Irak – organizirano mučenje političkih zatvorenika«. U izvještaju se situacija u vezi s pravima žena u Iraku opisuje pod naslovom »Žene, ispostavljene mučenju, ružnom ophođenju i nezakonitom kažnjavanju«, koji navodi:
»U Iraku su bile žene na područjima, koji su pod nadzorom centralne vlade ispostavljene mučenju, ružnom ophođenju i nazakonitom kažnjavanju«. Na primjer: 60-godišnju dr. Suadu Jihad Shamsadin zatvorili su i mučili na njenoj klinici u Bagdadu 29. juna 1999. godine, jer je bila osumljičena, da je povezana s iračkom opozicijom. Brojne žene su silovali i spolno zloupotrijebili, da bi tako izveli pritisak na njene aktivne rođake, koji su bili protivnici Sadamovog režima. Pukovnik N.S. je 7. juna 2000. godine primio videokasetu, koja potvrđuje taj zločin (stranica 8 navedenog izvještaja).
Pored toga su oktobra 2000. godine bez ikakvog suđenja obezglavili na desetine žena, koje su bile optužene prostitucije (stranica 8). Obezglavili su i muškarce optužene podvodništva. Ta nedjela bila su obavljena u prisutnosti predstavnika stranke Baath i Opštog saveza iračkih žena. Policijski militaristi žrtvovalaca za Sadama su žrtvama odsijecali glave mačevima na zvjerski način pred kućama i usmrtili brojne žrtve iz političkih razloga (stranica 8).
Dr.Najat Muhaammad Haider bila je usmrćena oktobra 2000. godine zbog prostitucije, istinski razlog bio je u njenoj kritici korupcije u zdravstvenom sektoru i institucijama. Bez ikakve optužbe ili suđenja obezglavili su i Um Haider, bila je udata i imala je troje djece, zbog aktivne protivrežimsske uloge njenog muža, kojem je uspjelo pobjeći iz domovine. Dijelove njenog tijela su u plastičnim vrećama odnijeli su u nepoznatom pravcu, sudbina njene djece ostala je nepoznata (stranica 9 izvještaj Amnesty International)«.