Dejtonski mirovni sporazum – 20 godina poslije

prof.dr. Mirko Pejanović

● dopisni član Akademije nauka i umjetnosti BiH (ANUBiH)

 

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Prof. dr. Mirko Pejanović, dopisni član Akademije nauka i umjetnosti BiH (ANUBiH) u svom članku „Dejtonski mirovni sporazum - 20 godina poslije[1] piše o 20-godišnjici od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Njegov članak objavljujemo u cijelosti.

 

Dejtonski mirovni sporazum – 20 godina poslije

 

Knjiga „Država Bosna i Hercegovina i demokratija“ je političko-sociološka studija i predstavlja presjek glavnih društvenih procesa i protivriječnosti u razvoju bosanskohercegovačkog društva i države u postdejtonskom dobu. To dejtonsko doba se odnosi na posljedne dvije decenije od 1995. do 2015. godine.

 

U odnosu na druge postsocijalističke zemlje u centralnoj i istočnoj Evropi Bosna i Hercegovina, zbog posljedica troipogodišnjeg rata, istovremeno prolazi kroz više oblika svoje tranzicije. U pitanju je, najprije sama postsocijalistička tranzicija: promjena svojinskih odnosa; uspostava tržišne ekonomije i pluralne demokratije. Zatim u pitanju je izgradnja mira na temelju Dejtonskog mirovnog sporazuma i to posredstvom angažovanja institucija međunarodne zajednice i Evropske unije. Najzad u pitanju je obnova međuetničkog povjerenja u višenacionalnoj strukturi bosanskohercegovačkog društva, zapravo riječ je o unutrašnjoj integraciji. I posljednja odlika postdejtonskog tranzicijskog doba odnosi se na uključivanje države Bosne i Hercegovine u istorijski proces evroatlanskih integracija: a to je postizanje članstva u Vijeću Evrope (VE), EU i NATO savezu. Knjiga donosi četiri zasebne teorijske elaboracije i empirijske uvide, u pogledu razvoja države Bosne i Hercegovine u drugoj polovini XXI stoljeća, odnosa Evropske unije i države Bosne i Hercegovine; protivriječnosti u razvoju parlamentarne demokratije i razvoju demokratije u lokalnim zajednicama.

 

U prvoj tematskoj cjelini elaborira se uspostava i kontinuitet državnosti Bosne i Hercegovine od prvog Zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja – ZAVNOBiH-a 1943 godine do Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995 godine. Radi se o egzistenciji bosanskohercegovačke državnosti u vremenu socijalističkog razvoja u miru, potom povijesnom preokretu na postizanju suverenog i nezavisnog statusa unutar procesa disolucije SFRJ tokom 1990-1992. godine. Bosna i Hercegovina nije imala sreću da se nakon uspjelog referenduma građana 1992 godine o nezavisnom i suverenom statusu razvija u miru. Početkom 1992 godine uslijedio je agresivni rat protiv države Bosne i Hercegovine.

 

Uz otpor i odbranu koju je vodilo multietničko ratno Predsjedništvo Bosne i Hercegovine pridobijena je međunarodna podrška za postizanje mirovnog političkog rješenja. Preuzimanjem liderstva u traženju mirovnog rješenja administracije SAD je vojnim i političkim pritiskom dovela do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u novembru 1995 godine.

 

Dejtonski mirovni sporazum je omogućio izgradnju mira. Uz to omogućio je tranziciju bosanskohercegovačkog  društva u miru i izvođenje istorijskog procesa integracije države Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO savez. Istovremeno Anex IV sporazuma (Ustav BiH) uspostavlja nefunkcionalno političko-ustavno ustrojstvo BiH i to ograničava optimalan razvoj države BiH.

 

Dejtonski mirovni sporazum je osigurao i obavezu i ovlaštenja međunarodne zajednice i Evropske unije, da sa demokratskim snagama BiH, implementiraju mir. Tako su društveno-istorijske silnice dovele do internacionalizacije bosanskog pitanja. To znači, da će međunarodna podrška nužno trajati u procesu izgradnje mira i izgradnje institucija države Bosne i Hercegovine do njene samoodrživosti. Istorijska tačka samoodrživosti države Bosne i Hercegovine nalazi se u postizanju članstva u Evropskoj uniji i NATO savezu. Nalazi se u onoj geopolitičkoj konstelaciji kad Bosna i Hercegovina, putem reformi postane sastavni dio modernog Sjeveroatlanskog svijeta.

 

Na pitanje šta je politička budućnost države Bosne i Hercegovine moguć je ovaj odgovor? Sa stanovišta društveno-istorijskih silnica na početku XXI stoljeća budućnost države Bosne i Hercegovine iskazuje se u postizanju članstva u Evropskoj uniji.

 

Na ovoj premisi, stabilan ekonomski, politički i kulturni razvoj države Bosne i Hercegovine najviše ovisi od brzine njene integracije u Evropsku uniju. Jer silnice evropskih integracija primarno utiču na odvijanje unutrašnje postratne integracije države Bosne i Hercegovine. Socijalna osnova za takvo  društveno-istorijsko kretanje, nalazi se u volji 75% građana Bosne i Hercegovine koji žele da njihova zemlja postane članica EU (Ovo  je potvrđeno najnovijim istraživanjem koje je provela Direkcija za evropske integracije pri  Vijeću ministara tokom 2015).

 

Ideje  za ubrzanje integracije države Bosne i Hercegovine i postizanje članstva u Evropsku uniju tokom naredne decenije: (Radi se o vremenu od 2015-2025 godine).

 

Ubrzanje integracije države Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju vidi se unutar više društveno-istorijskih pretpostavki.

 

Prva pretpostavka se odnosi na promjenu pristupa Evropske unije izvođenju procesa integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Do pokušaja promjene tog odnosa došlo je u obliku britansko-njemačke inicijative krajem 2014 i početkom 2015 godine. Promjena tog odnosa oblikovana je Reformskom agendom koja preferira ekonomsko-socijalne reforme (Političke reforme su odložene za drugo vrijeme).

 

Ovu Reformsku agendu su prihvatile sve parlamentarne stranke: i vladajuće i opozicione. Na ovaj način je stvoren novi društveni ambijent za izvođenje reformi u cilju odvijanja integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.

 

Za uspješno izvođenje promijenjenog odnosa Evropske unije prema Bosni i Hercegovini i njenom postizanju članstva u Evropsku uniju nužno je: ujedinjavanje političkog angažovanja Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država kako bi integracijski proces išao bez novih zastoja. Takođe je nužno uvesti godišnje izvještavanje Evropskog parlamenta o rezultatima provođenja reformi. Tako bi se odgovornost parlamentarnih tijela u Bosni i Hercegovini i specijalnog predstavnika Evropske unije za Bosnu i Hercegovinu dovela do transparentnosti i višeg nivoa odgovornosti.  One političke snage koje bi u Bosni i Hercegovini pokazivale destrukciju izvođenju reformi, imale bi sankcije, jer krše načela Dejtonskog mirovnog sporazuma: a to je učvršćenju mira putem evro-atlanskih integracija. (Sjetimo se negativnih posljedica za parlamentarnu demokratiju kad su tokom 2012 i 2013 godine lideri vladajućih stranaka, zajedno sa Stefanom Fileom (evropski komesar za proširenje) izlastili Parlament BiH u potanju provođenja Presude evropskog suda za ljudska prava u predmetu: Sejdić-Finci. Brojni sastanci u evropskim gradovima završeni su neuspješno. Time je potisnuto demokratsko odlučivanje u Parlamentu BiH i ojačana politička birokratija).

 

Druga pretpostavka je sadržana u nužnosti podizanja demokratskog kapaciteta Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Po Dejtonskom ustavu Parlamentarna skupština ima 42 zastupnika/poslanika. To je nedovoljan institucionalan kapacitet za rad odbora i komisija, osobito kad započne donošenje zakona kojim se preuzima evropska pravna stečevina. Ograničenje demokratskog kapaciteta parlamentarne skupštine nastaje i zbog nemoći etničkih stranaka da oblikuju koalicioni politički program na temelju koga  bi se uspostavljao konsenzus u donošenju Zakona tokom mandatnog perioda Parlamenta.

 

Na temelju izvedenih istraživanja o dosezima parlamentarne demokratije u zaključnim razmatranjima u knjizi se zagovara ideja o povećanju broja zastupnika u parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine sa sadašnjih 42 na 95. To bi se izvelo usvajanjem evropske klauzule i promjenama izbornog zakona. Takođe se zagovara nužnost uspostave široke koalicije u parlamentarnoj skupštini na projektu: Evropska država Bosna i Hercegovina. Sve parlamentarne stranke koje osvoje 15% i više glasova izbornog tijela pristupaju širokoj koaliciji za ubrzanje integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Evropska, demokratska i ekonomski prosperitetna država Bosna i Hercegovina jeste želja svih njenih građana. Sve reforme, uključujući i ustavnu, uspješnije će se izvesti unutar široke koalicije za evropsku Bosnu i Hercegovinu.

 

Ljubljana,  13. decembar 2015        

                                                                                   

[1] Izlaganje na konferenciji: “Dejtonski mirovni sporazum – 20 godina poslije” u organizaciji IFIMES-a, Ljubljana, 02. 12. 2015.