Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES analizira aktuelna događanja u Crnoj Gori poslije odlaska Socijaldemokratske partije (SDP) iz vladajuće koalicije, početku pregovora o ulasku te države u punopravno članstvo saveza NATO i dolazećih redovnih parlamentarnih izbora, koji će se održati oktobra 2016.godine. Iz analize »Crna Gora na prekretnici« objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove:
Crna Gora:
Crna gora je decembra 2015 primila poziv za punopravno članstvo u savez NATO. Događanja pred i poslije prihvaćanja poziva bila su obilježena protestima protivnika punopravnog članstva te države u savezu NATO. Pozivanje demonstranata na Srbiju i Rusiju razotkrile su namjere i umiješanost pojedinih država u događanja u Crnoj Gori.
Ikonografija na protestima je podsjećala na 90-te godine prošlog stoljeća. Uspostavljen je tzv. prosrpski blok političkih stranaka, koji je svoje suprotstavljanje članstvu u savezu NATO obilježio sa retorikom i ikonografijom (ne)proživljenih ideologija iz 2. svjetskog rata te događanjima iz ratova iz devedesetih godina prošlog stoljeća. To je oživilo sjećanja posebno kod (brojčano) manjinskih zajednica, koje su upravo bile žrtve te politike sa početka 90-tih godina prošlog stoljeća. Finansiranje tih demonstracija vršeno je iz inostranstva. Na potpuno pogrešnom konceptu je dio prosrpske opozicije pokušao srušiti Mila Đukanovića (DPS) i aktuelnu Vladu Crne Gore. Za nešto takvo bilo bi potrebno obezbjediti podršku manjinskih zajednica, koje prosrpska opozicija sa postojećom politikom i pristupom sve više udaljava od sebe. Kakvi su razlozi za crnogorsku političku krizu i kakav je izlaz iz nje? Politička scena Crne Gore i politički akteri teško će doći do odgovarajućeg zajedničkog rješenja bez nekog oblika odnosno posredništva međunarodne zajednice.
Posljednjih nekoliko godina prisutna su snažna trvenja između premijera Crne Gore Mila Đukanovića (Demokratska partija socijalista - DPS) i predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića (Socijaldemokratska partija - SDP), koja su zaustavila nekoliko većih stranih investicija, koje su ključne za crnogorsku privredu i posljedično za održavanje i očuvanje socijalnog mira. Potezi Krivokapića doveli su do raspada njegove Socijaldemokratske partije (SDP) i nastanka novih Socijaldemokrata (SD) pod vodstvom Ivana Brajovića, u koje je prestupila većina funkcionera i članova SDP.
Ta trvenja i nepouzdanost koalicije je konačno presjekao premijer Đukanović, koji je januara 2016 u parlamentu zatražio glasanje o (ne)povjerenju Vladi i dobio ga, bez podrške poslanika, koji su poslije raspada SDP-a ostali sa Krivokapićem. Ključne glasove za stabilnost osigurala su tri poslanika Pozitivne Crne Gore Darka Pajovića.
Crna Gora ima makroekonomske pokazatelje među najboljima u regionu (privredna rast 2015 iznosila je 3%, za 2016 najavljena je 4%) i uspješno napreduje u pristupnim pregovorima sa EU, dobila je i poziv za članstvo u savez NATO. Određeni napredak je postignut i u borbi protiv korupcije sa nekoliko većih hapšenja. Borbu protiv kriminala i korupcije potrebno je dodatno ojačati i intenzivirati na što je upozorila i EU.
Demokratska partija socijalista (DPS), koja je neprekidno na vlasti od prvih višestranačkih izbora je posljednjih 18 godina pored stranaka manjina koaliciju gradila u saradnji sa Socijaldemokratskom partijom (SDP). Iako je stranka Ranka Krivokapića u anketama javnog mnijenja sve vrijeme imala nisku podršku javnosti, ipak je u strukturama vlasti imala neproporcionalno veću ulogu i težinu. Tačka povezivanja je bila prije svega podrška suverenosti i evroatlantskim integracijama, jer je SDP važila za najsuverenističkiju stranku, u nekim slučajevima čak i nacionalističku i antisrpsku. Sve vrijeme bilo je moguće opaziti ucjenjivanje SDP-a, koji je neproporcionalno imao daleko više vlasti, nego što bi mu stvarno pripadalo na osnovu podrške biračkog tijela. Neki pojedinci iz SDP-ja su se u takvom položaju odlično »snašli« i okoristili.
Zašto je Ranko Krivokapić razbio taj koalicioni savez, koji mu je omogućio prepoznatljivu političku karijeru i koji se posljednjih nekoliko godina u svom političkom djelovanju čak povezao sa prosrpskim snagama, koje još uvijek ne prihvaćaju samostalnost Crne Gore? Jedini razlog su, po svemu sudeći, njegove ambicije da postane premijer Crne Gore, iako nema odgovarajuće podrške ni u biračkom tijelu ni u političkom prostoru. Te ambicije su posebno potpirivale strane sile oličene u vodstvu njemačke ambasade u Podgorici uz asistenciju ambasadora EU Mitje Drobniča, koji se aktivno miješa u politička događanja u Crnoj Gori i neposredno podržava neke opozicione snage.
Prvi korak u tim ambicijama za preuzimanje vlasti bilo je formiranje lokalne koalicije u opštini Kolašin, gdje se SDP povezala sa donedavnim velikim političkim protivnicima iz prosrpskog bloka, da bi samo preuzela vlast na opštinskom nivou. U sljedećem koraku je Krivokapić želio da taj »kolašinski scenario« prenese i na parlament glavnog grada Podgorice, ali to mu nije uspjelo i čak je dovelo do raspada njegove vlastite stranke SDP. Zbog netransparentnog događanja na kongresu stranke prošle godine, kada je Ranko Krivokapić za samo nekoliko glasova pobijedio protiv kandidata Ivana Brajovića, je veći dio funkcionara i članova stranke napustio SDP i osnovalo nove Socijaldemokrate (SD) pod vodstvom Brajovića. Lokalni izbori u opštini Tivat raspisani su za 17. april 2016 i predstavljat će test za sve aktere na crnogorskoj političkoj sceni.
Nastavak rušenja vladajuće koalicije doveo je do blokade nekih stranih investicija u primorski turizam, koje su ključne za privrednu stabilnost države. Premijer Đukanović je tom prilikom naglasio, da ustrajava na koaliciji samo zbog strateškog cilja ulaska u NATO i zbog čekanja na zvanični poziv u Sjevernoatlantsko savezništvo. Poslije dobivanja poziva sam je zatražio glasanje o povjerenju, da presječe neizvjesnost, koja je štetila državi.
Ovogodišnji parlamentarni izbori, koji će se održati mjeseca oktobra biće još napetije zbog dodatnog miješanja stranih sila. Šta možemo očekivati?
Istraživanja javnog mnijenja pokazuju, da najviše mogućnosti da ponovno zavlada ima Milo Đukanović, jer njegova DPS ima u istraživanjima sama oko 45% podrške. Može još računati na poslanike manjinskih zajednica i proevropske stranke SD in Crnogorske demokratske unije (CDU), a sve više ka saradnji je naklonjena i Pozitivna Crna Gora upravo zbog podrške evroatlantskim integracijama. Na krajnjem rubu se formira agresivni opozicijski blok, kojeg vodi Demokratski front (DF) i zagovara prosrpsku i antievroatlantsku politiku. Taj blok ima snažnu podršku Rusije, koja neposredno financira i podržava ulične demonstracije i bojkot rada parlamenta Crne Gore. Između ta dva bloka je i umjereni građanski blok sa krnjim SDP-om, Urom i Demosom, kojeg izuzetno podržava Njemačka i tako pokušava destabilizirati moć premijera Đukanovića. Druge opozicione političke stranke nastupit će ili samostalno ili će se pridružiti jednom od navedenih blokova.
Zbog velikog uloga u igri, Crna Gora je pred novim valom stranih investicija i ulazi u završnu fazu evroatlantskih integracija, te zbog miješanja stranih sila u politična događanja može se očekivati vruća izborna kampanja. Za nastavak vladavine Mila Đukanovića suštinsko pitanje biće kako će biti uspješna nova SD Ivana Brajovića. Pored većine članova i birača nekadašnjeg SDP-a nova stranka je u svoje redove pridobila i dio javnosti, koji je do sada apstinirao izbore. Njihov uspjeh može biti ključan za formiranje stabilne većine u slijedećem mandatu.
Stranka Ivana Brajovića SD je u politički prostor unijela inovativan pristup, koji umjesto ličnog obračunavanja, karakterističnog za crnogorsku politiku, zasnovan je sadržajnim i programskim nastupima. Njihova inicijativa »Partnerstvo za treći korak« ima za cilj, da se poslije obnove suvereniteta i državnosti i okončanja ulaska u integracije političke snage postave treći veliki strateški cilj, to je oblikovanje vizije snažnog privrednog razvoja. Brojne tranzicijske države, koje su uspostavile svoju samostalnost i nezavisnost u devedesetim godinama i poslije pristupile evroatlantskim integracijama, kasnije su se izgubile u političkoj nestabilnosti i podijeljenosti upravo zbog nedostatka velikog strateškog okvira. Za stabilnost crnogorske politike bi zbog toga bilo izuzetno važno, da vladajući blok, možda i sa umjerenim opozicionim blokom, faktički doreče viziju privrednog razvoja sa preciznim programom modernizacije države.
Na jesenskim izborima će dakle crnogorski građani imati široku ponudu, a zbog miješanja stranih sila nastavak vladavine Mila Đukanovića je u opasnosti i zavisan prije svega od uspjeha manjih koalicionih partnera, jer se očekuje tijesan izborni rezultat.
U Izvještaju Odbora za vanjsku politiku Evropskog parlamenta (AFET), ključna pitanja Crne Gore pokazuju na nizak broj pravosnažnih presuda za organizirani kriminal, nezadovoljavajuću pljenidbu nezakonito stečenih sredstava i imovine, izražena je zabrinutost zbog korupcije, organiziranog kriminala i slobode medija. Korupcija je prisutna kod javnih nabavki, prostornog planiranja, zdravstvu i obrazovanju. Pozdravljeno je podnošenje više krivičnih prijava protiv više službenika i prepoznatljivih političara.
Evropski parlament preporučio je bolju zaštitu za prijavitelje korupcije (zaštićeni svjedoci), bolju saradnju sa civilnim sektorom u borbi protiv korupcije te je potrebno znatno povećati broj istraga i presuda u krivičnim djelima pranja novca.
U navedenom izvještaju izražena je zabrinutost nad izuzetno polariziranom političkom scenom i odlukama nekih političkih aktera da bojkotiraju rad državnih institucija. To upozorava na izraženu politizaciju javne uprave i vlasti su pozvane, da istraže primjere nasilja i prekomjerne upotrebe sile od strane policije tokom opozicionih protesta u oktobru 2015. Naglašeno je, da Crna Gora napreduje u pregovaračkom procesu, kao i aktivnostima vanjske politike. Evropske institucije imaju vrlo detaljan uvid u nedostatke sistema Crne Gore i u aktuelna događanja.
Međunarodni institut IFIMES smatra, da je vrlo važno za Crnu Goru kao multietničku državu da očuva mir i stabilnost te da svoju budućnost osigura punopravnim članstvom u savezu NATO i EU. Zbog toga je potrebno osigurati unutrašnji konsenzus većine aktera na političkoj sceni, koja bi stvorila harmoniju suživota svih građana te države. Veoma je opasno, da pojedinci ili neke političke stranke budu eksponenti stranih politika i interesa što može ugroziti ne samo Crnu Goru nego i region. Pri tome je izuzetno važno ponašanje i potezi zvaničnog Beograda, koji se zasada otvoreno ne miješa u crnogorska događanja kao što su to činile prethodne vlade Srbije, iako se zvanični Beograd nikada nije distancirao od demonstranata u Podgorici.
Naredni parlamentarni izbori oktobra 2016 će pokazati, da li su pojedinci i političke stranke bore za Crnu Goru ili za neku drugu odnosno treću državu. To će uskoro biti svima jasno, jer će parlamentarni izbori predstavljati istorijsku prekretnicu za Crnu Goru. Pri tome je važno povratiti povjerenje u politiku i političke stranke, koji su nosioci političkog djelovanja u svakoj državi i osigurati slobodne medije.
Ljubljana, 29.februar 2016
