Lokalni izbori u Republici Turskoj 2019: Privlačnost lokalnih izbora veća od uobičajene

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je pripremio analizu pred predstojeće lokalne izbore u Republici Turskoj, koji će se održati 31. marta/ožujka 2019.godine. Iz opsežne analize »Lokalni izbori u Republici  Turskoj 2019:Privlačnost lokalnih izbora veća od uobičajene« objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Lokalni izbori u Republici Turskoj 2019:

 

Privlačnost lokalnih izbora veća od uobičajene

 

Lokalni izbori u Turskoj, zakazani za 31. mart 2019.godine, od posebne su važnosti  s obzirom na želju turske opozicije da se vrati na političku scenu poslije serija izbornih neuspjeha. Isto tako vladajuća koalicija pod vodstvom Stranke pravde i razvoja (AKP) želi da realizira svoje političke i ekonomske planove.

 

Devetnaesti po redu lokalni izbori u historiji turske republike, koji se održavaju od 1930.godine imat će veliki ekonomski i politički uticaj na naredna događanja u Turskoj. To su  ujedno i prvi  izbori od uvođenja novog predsjedničkog političkog sistema prošle godine.

 

Na lokalnim izborima u 81 provinciji u Turskoj, ukupno će biti izabrano 30 gradskih i 1.351 općinskih (grado)načelnika, pored 1.251 vijećnika u provincijama i 20.500 općinskih vijećnika, te brojnih lokalnih nestranačkih pozicija, kao što su susjedski (komšijski) čuvari (Muhtari) i vijeća starijih uglednih pojedinaca.

 

Prema podacima turske Vrhovne izborne komisije (YSK) 13 političkih stranaka učestvovati će na ovim izborima. Kao i na prošlim lokalnim izborima glavni politički akteri ostaju vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP), kojom predsjedava predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdoğan, i koja će i na ovima izborima koalirati sa desničarskom Strankom nacionalnog pokreta (MHP),  kojom predsjedava Devlet Bahçeli u okviru koalicije  narodna alijansa- Cumhur İttifakı. Republikanska stranka (CHP) pod liderstvom Kemala Kılıçdaroğlua će koalirati sa Dobrom strankom- Iyi parti Merala Akşenera u koaliciji Alijansa nacije - Millet İttifakı. Ljevičarska prokurdska stranka (HDP) izlazi na izbore sa novim kopredsjedavajućima Pervin Buldan i Sezai Temelli  i nije u nikakvoj koaliciji, ali sigurno će pozvati svoje glasače u velikim gradovima Istanbul, Ankara i Izmir da glasaju za CHP-ovu koaliciju. Dokaz za to je, da na lokalnim izborima u Istanbulu nemaju svog kandidata.

 

Važnost predstojećih lokalnih izbora je, da će uslijediti dugi period od četiri godine bez održavanja izbora u Turskoj, koje će implicirati stabilnost i dati pozitivne pokazatelje važne za ekonomiju, posebno za strane investicije. Pobjeda AKP na ovim izborima pomoći će Erdoğanovom novom predsjedničkom sistemu da realizira svoj program, koji je obećao građanima na prošlogodišnjim predsjedničkim izborima. S druge strane, izbori su od velike važnosti za tursku opoziciju, koja je do sada izgubila izbore u suočavanju sa koalicijom na čelu sa AKP. To se dogodilo i na predsjedničkim i parlamentarnim izborima prošle godine, pa su lokalni izbori prilika da opozicija pokuša obnoviti svoju izbornu bazu kroz pokušaj preuzimanja vođenja velikih gradova širom Turske ukoliko bi joj turski građani ukazali povjerenja na lokalnim izborima.

 

AKP na lokalne izbore izlazi sa najjačim kandidatima

 

O važnosti predstojećih lokalnih izbora za AKP govori i činjenica, da je AKP kandidirala bivšeg premijera i do skorašnjeg predsjednika turskog parlamenta Binali Yildirima za gradonačelnika Istanbula,  te  druge bivše ministre za čelne pozicije lokalne samouprave. Važnost ovih izbora za AKP je i u tome što nekoliko uglednih članova čak i suosnivača AKP planiraju da osnuju novu stranku sa identičnim AKP-ovim programom. To su vrlo poznata i poštovana imena u političkim i privrednim krugovima ne samo unutar Turske, nego i izvan nje kao što su bivši predsjednik Abdullah Gül, bivši premijer Ahmet Davutoğlu, bivši potpredsjednik vlade zadužen za ekonomiju Ali Babacan, bivši  potpredsjednik vlade i ministar financije Mehmet Şimşek. Oni će sastaviti kalkulaciju na osnovu rezultata predstojećih lokalnih izbora 31. marta 2019. U slučaju pada broja glasova AKP, oni će dobiti ohrabrenje da idu naprijed sa svojim projektom. Međutim, nije ni realno očekivati da će se osnivanje nove partije dogoditi u kratkom periodu. Nema posebnih kadrova ili jasnog identiteta za novu stranku, ako dodamo još ideološka neslaganje između Güla i Davutoğlua. Isto tako različiti su pogledi Babacana i Şimşeka na ekonomiju Turske.

 

Sa svoje strane, turska opozicija želi da uvjeri turskog birača, da je došlo vrijeme za promjene u zemlji nakon 16 godina vladavine AKP i pobjede nad slabom opozicijom na čelu sa Republikanskom narodnom strankom CHP, koja kroz svoju alijansu sa IYI - Dobrom strankom gradi izborni front, koji bi bio sposoban zaustaviti  kontinuirane pobjede AKP.

 

Izbori u međuvremenu ne prijeteErdoğanu, ali njihovi rezultati će se koristiti kao kontrolni test o tome koliko je javnost zadovoljna sa AKP-om, prije  svega u ekonomskoj sferi. Gubitak izbora u većim gradovima kao Istanbul, Ankara pa čak i Izmir, koji se smatra republikanskom tvrđavom mogao bi ukazati na to da trend  povjerenje građana u „ekonomski šarm“, koji je pratio Erdoğana u njegovih 16 godina mandata, kao  premijera i predsjednika republike polako nestaje.

 

Sa druge strane opozicija nema nekog jasnog plana. Jedini kohezijski faktor i najveći izborni slogan im je da sruše Erdoğana. Dugogodišnji predsjednik CHP Kemal  Kılıçdaroğlu izgubio je devet izbora u zadnjih 16 godina, a uslijed tolikih poraza još uvijek se nije povukao sa čela CHP.

 

Zapaženo je da CHP i ostale opozicijske stranke u svojim izbornim programima i stavovima o događajima i problemima koji se dešavaju u zemlji fokusiraju se uglavnom na napad na AKP ili na turskog predsjednika Erdoğana više nego na pitanja od vitalnog interesa za turskog građanina.

 

Izbori u znaku neprimjerene političke retorike

 

Na predstojećim lokalnim izborima padaju i teške riječi od strane vladajuće AKP i predsjednikaErdoğana, koji je u poruci HDP rekao: „Ne mogu podijeliti ovu zemlju. Ako im se sviđa Kurdistan, oni bi trebali ići tamo“. U mojoj zemlji nema regije koja se zove Kurdistan, tu je mislio na federalni kurdski entitet unutar saveznog Iraka. Odgovor nije došao od HDP, nego od predsjednice IYI stranke Merala Akşenera, koja je poručila Erdoğanu, da nije u redu da klasificira šest miliona državljana, koji su glasali za HDP, da ih  tretira  kao terorističke elemente koji navodno pripadaju  terorističkoj PKK.

 

Isto tako Erdogan je napao lidera CHP Kemal Kılıçdaroğlu da je sarađivao sa pučistima prilikom državnog udara u noći 15. jula 2016. godine riječima: “Gospodine Kemale, vi ste pučist“.

 

Vladajuća AKP odmah je htjela popraviti negativne posljedice te izjave i tako su visoki dužnosnici stranke govorili o tome da AKP nije u sukobu sa Kurdima, nego sa PKK, i to se vidi da Erdoğanova desna ruka i kandidat za gradonačelnika Istanbula Binali Yildirim  je kurdskog porijekla.

 

Kontinuirane pobjede AKP  stranke proizlazi iz činjenice, da je turski birači  smatraju simbolom religioznosti, transparentnosti i kao inicijatore projekta pomirenja unutar Turske kao i povezivanje između sadašnjosti i prošlosti, između islama s jedne strane i  nacionalizma i sekularizma s druge strane.

 

Važnost američkog uticaja na događanja u Turskoj

 

Stručnjaci i istraživački centri u vezi sa vanjskim  dugom Turske ističu, da je Turska jedna od najmanje zaduženih država među velikim ekonomijama svijeta. Vanjski dug Turske nije dostigao ni četvrtinu BDP-a dok je vanjski dug Japana, na primjer, veći od 250% japanskog BDP-a. Tako da ukupan dug turske Vlade ne prelazi 27% BDP-a, Turska je 21. najveća zemlja na svijetu i najmanje zadužena od većina evropskih zemalja, Japana i Sjedinjenih Država.

 

Sjedinjene Američke Države (SAD), pokušavaju da turski dug koriste kao dio kampanje za vršenje pritisaka na tursku ekonomiju i politiku. Američki dug prema podacima iz ove godine, iznosi više od 22.000 milijardi dolara, što je najveća zaduženost u historiji.

 

Američki predsjednik Donald Trump je u twittu od 14.januara 2019.godine zaprijetio Turskoj: „Ekonomski ćemo uništiti Tursku ako napadne Kurde“. Mislio je na YPG u Siriji.

 

Turska pred izazovima ekonomskog karaktera

 

Najveći izazovi pred Republikom Turskom dolaze tek nakon lokalnih izbora, a izazovi su uglavnom ekonomskog karaktera. Prema nedavnim istraživanjima javnog mnijenja ekonomski kolaps postao je glavna briga birača. Za birače su najveći izazov  nezaposlenost i sirijske izbjeglice, a nekada je „terorizam“ bio rangiran na prvom mjestu. 

 

Industrijska proizvodnja je pala za 6%, a maloprodaja za 7%, a ukupni rast pao je sa 7,4% u 2017 na 2% kako se očekivalo u 2019. godini. Nezaposlenih je 11%, a među mladima  između 15 i 24 godine čak 22%,  a oni čine  oko 20% stanovništva Turske.

 

Turska ekonomija je u recesiji kao rezultat pogrešne politike u prethodnim godinama, gdje se vrijednost kredita dramatično udvostručila, kako bi se postigla visoka stopa rasti, koja je ovisila o potrošnji, a ne o produktivnosti. Turska ekonomija je imala  stopu rasta veću od 7%, koja je potaknuta masovnim odobrenjima kredita, a ne politikom produktivnog razvoja. 

 

Što se tiče stanja turske nacionalne valute Lira, ona je prošle  godine izgubila prema svjetskim valutama iz neekonomskih razloga za oko 40% njene vrijednosti. Ovaj pad nije usporediv sa inflacijom prije dolaska AKP na vlast. Ne treba zaboraviti da dok AKP nije bila na vlasti od 1991. do 2002.godine turska lira je izgubila 368 puta više na  vrijednosti, a od 2002-2018 nije izgubila više od tri puta.

 

Turska nema problema sa otplatom dugova, posebno sa državnim, jer je vanjski dug Turske oko 460 milijardi dolara, što je manje od polovine BDP-a. Udio duga  privatnog sektora je oko 300 milijardi dolara, dok državni dug ne prelazi 160 milijardi. Treba napomenuti, da je najveći dio duga investiran u ekonomske  i uslužne  projekte, a ti projekti će početi ostvarivati prihode u narednim mjesecima. Na primjer novi Istanbulski aerodrom, će  ostvariti prihode od 8 do 10 milijardi dolara godišnje. Ova investicija je nastala udruživanjem sredstava pet kompanija  u vrijednosti od  oko  22 milijarde dolara. Uticaj ovih dugova, koji su uglavnom važeći i izvedeni od strane Centralne banke Turske, zavisi od stanja svjetske ekonomije. Ovi dugovi su prirodni i mogu se financirati čak i sa drugim  kreditima i reprogramiranjem postojećih. 

 

Najveća opasnost za Tursku ekonomiju dolazi iz sfere politike i vezana je za Američko - Turske odnose odnosno na mogućnosti, da administracija predsjednika Trumpa uvede mjere, koje bi mogle negativno utjecati na tursku ekonomiju. Turska potpora  Venecuelskom predsjedniku Nicolásu Maduru i namjere Turske da kupuje zlato od  Caracasa. Isto tako ponovno korištenje zlata kao sredstva za kupovinu iranske nafte, a time i kršenje američkih sankcija. Ako se to dogodi, postoji razlog za vjerovanje, da će SAD otežati pozicijuErdoğanu, uskraćujući mu financiranje putem IMF-a ili kroz nametanje strogih sankcija.

 

Privlačnost lokalnih izbora veća od uobičajene

 

Lokalni izbori obično ne privlače pažnju unutrašnjih i globalnih interesa, ali vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP) kaže da će izbori 31. marta 2019.godine odrediti budućnost Turske i ekonomskog blagostanja. Pogoršanje ekonomske situacije, uključujući inflaciju i pad valute, povećalo je napetosti u Turskoj, zahvaljujući nepotrebnoj (zlo)upotrebi ekonomije od strane države za lokalne izbore, gdje je normalno da se država fokusira na uređenje gradova u smislu infrastrukture i ostalih komunalnih  pitanja.

 

Eventualni gubitak stranke AKP na lokalnim izborima predstavljao bi simboličan udarac, i prenio bi sliku frustracije turskih birača, koji se žale na slabljenje ekonomije i pad životnog standarda. Za Erdoğanaje to i pitanje prestiža. On je morao formirati dvije koalicije u posljednja dva izborna ciklusa, što mu u prošlosti nije bilo potrebno. A eventualni gubitak Istanbula ili Ankare može pokrenuti unutarnje pobune unutar AKP-a, u najcrnjem scenariju da dođe do zloupotrebe od strane vanjskih sila za destabilizaciju Turske, kao što je to bio primjer Taksim Gezi parka u Istanbulu 2013.godine

 

Ljubljana, 8.mart/ožujak 2019