Majski izbori u Bugarskoj 2019: Lakmusov papir za političku budućnost države

  • Dejan Azeski

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Makedonski historičar, novinar i publicista Dejan Azeski, analizira događanja u Bugarskoj pred lokalne izbore i izbore za Europski parlament, koji će se održati 26.maja/svibnja 2019.godine. Njegovu analizu „Majski izbori u Bugarskoj 2019: Lakmusov papir za političku budućnost države“ objavljujemo u cijelosti.

Majski izbori u Bugarskoj 2019:

 

Lakmusov papir za političku budućnost države

 

Iako preostaju još dvije godine do redovitih parlamentarnih izbora u Bugarskoj, po mnogima njihov ishod (u većoj mjeri) ovisit će od dolazećih lokalnih izbora, koji se trebaju održati 26.maja/svibnja 2019.godine, zajedno sa izborima za Europski parlament. To znači da će za približno tri mjeseca biti poznati ne samo novi bugarski politički establishment već i geopolitički pravac u kome će se usmjeriti ova vrlo važna država za EU i NATO. Zbog toga predstojeći izbori u Bugarskoj predstavljaju lakmusov papir za političku budućnost te države.

 

Bez obzira hoće li vladajuća konzervativna stranka GERB aktualnog premijera Boyka Borissova zadržati pozicije ili će je naslijediti ljevičarska opoziciona Bugarska socijalistička partija (BSP), Bugarska će ostati članica NATO-a i prozapadno orijentirana. Izbori će odlučiti samo o stupnjevima prozapadne orijentacije ove zemlje – hoće li biti ultra prozapadna kao Poljska, umjereno prozapadna kao Slovenija ili blago neutralna kao Slovačka? Svi su suglasni da Bugarska u nijednom scenariju neće postati nova europska Mađarska – scenarij kojeg se Zapad potajno najviše boji.

 

GERB slabi, a još uvijek najjači

 

Bugarska vladajuća stranka GERB zadnjih nekoliko mjeseci suočava se sa velikim aferama i problemima, koji zasigurno podrivaju njen politički rejting. Lažne bugarske (europske) putovnice/pasoše za turske i za makedonske građane, korupcijski skandali, nesuglasice u vladajućoj koaliciji i, svakako, upućene kanonade kritika bugarskog predsjednika Rumena Radeva su samo dio problema sa kojima se suočava GERB.

 

Postojeće stanje na političkoj sceni se može snažno odraziti na rezultate izbora za Europski parlament, na kojima građani (većinom) glasaju za stranku, a ne za pojedince.

 

Tako prve prognoze rejtinga odnosno objavljene ankete kažu da je GERB-ova prednost toliko mala što predstojeće izbore čini jednim od najneizvjesnijih.

 

Borissova stranka GERB nije bez aduta. Ukoliko bi izgubila europske izbore (što je malo vjerojatno), aktualni premijer ima osnovu nadati se uvjerljivijoj pobjedi na lokalnim izborima, koji se održavaju u istom terminu.

 

Stranka GERB i Borissov, kao njen lider, i u prošlosti su svoju popularnost gradili na terenu i po manjim bugarskim gradovima, a manju su pažnju posvećivali izborima za Europski parlament.

 

Pa, tako su, gradonačelnici, Varne, Burgasa, Blagoevgrada, Stare Zagore, Plovdiva, pa čak i Sofije, zbog rezultata u prošlosti i zbog velikog broja učinjenih „malih“ stvari za svoje sugrađane, skoro osigurali pobjede.

 

Prema ocjenama analitičara, trebalo bi se dogoditi čudo da Borissov i GERB pretrpe poraz u bilo kojem od ovih ključnih bugarskih gradskih centara.

 

Također, poznato je da u ruralnim sredinama širom Bugarske GERB uvijek izlazi na izbore sa početnom prednošću.

 

Zbog toga se u maju/svibnju 2019.godine može očekivati da GERB i Borissov ponovno steknu snažnu terensku bazu, koja će biti odlična osnova za novu pobjedu na parlamentarnim izborima u martu 2021.godine.

 

Bugarska ljevica još uvijek vuče anti-NATO-vske korijene

 

Korneliya Ninova je lider najveće bugarske opozicijske stranke Bugarske socijalističke partije (BSP).

 

Od njenog dolaska na čelo BSP 8.maja 2016.godine, vukla je dobre političke poteze, koji su ojačali njen rejting, a sve više slabile rejting Borissova. U prilog joj ide i sve veća korumpiranost vladajuće garniture i nekoliko afera, koje su procurile u javnost.

 

Svakako, njen najveći uspjeh dosada je pobjeda na predsjedničkim izborima u novembru 2016, kada je Ruman Radev, neovisni kandidat s podrškom BSP-a, uspio  pobijediti GERB-ovu protukandidatkinju.

 

Ukoliko Ninova nastavi sa dosadašnjom političkom retorikom i dinamikom do 2021.godine trebala bi steći dovoljan politički kapital da bi postala ozbiljan kandidat za pobjednika na parlamentarnim izborima 2021.godine.

 

No, tu ima jedan naizgled mali, a u biti veliki problem. A taj problem ima ime i prezime i zove se general Leonid Reshetnikov. Radi se o bivšem visokorangiranom rukovodećem kadru, ali i operativcu tadašnjih sovjetskih tajnih službi, koji se već 30 i više godina smatra sivom eminencijom na bugarskoj javnoj sceni. Smatra se, da kontrolira niz bugarskih utjecajnih medija i da njegovi pipci dosežu do svih pora društvenog života.

 

Sve češće se može čuti, da je Korneliya Ninova političko čedo generalaReshetnikova i tu onda nastaje veliki problem. To povezivanje Ninove sa generalom Reshetnikovim može predstavljati siguran recept za poraz na narednim izborima. Kada glavnina bugarskih medija intenzivno krene sa kampanjom, da je ona tu instalirana sa misijom da ugrozi prozapadni put zemlje, niti domaća javnost niti europske države neće na nju gledati sa blagonaklonošću.

 

Ninova je već dala i razlog za to. Podržala je poraženog ratnog pilota Varšavskog pakta (letio na MIG-21 i MIG-29) sa izrazito uzdržanim stavovima prema NATO savezu za predsjednika jedne države članice NATO-a.

 

Onda se dešava da taj isti predsjednik (Rumen Radev) već dvije godine blokira nabavu američkih lovaca bombardera F-16 za bugarsku avijaciju. Radev je ovu nabavku tek nedavno odobrio nakon što je isprobao sve moguće varijante za F-16, kao što su švedski „Gripen“, francuski „Mirage“ pa čak i modernizirani ruski „MIG-29“. Onda se dogodilo, da su bugarski vojnici, pod njegovom komandom, u zvaničnoj vježbi NATO saveza prošle godine, odbili gađati mete na kojima je bila ilustrirana ruska zastava. O ova dva incidenta Korneliya Ninova je ostala bez stava, a njeni najbliži savjetnici i suradnici javno ili tajno su podržali predsjednika Radeva i bugarske vojnike.

 

Veliki problem predstavlja i utjecajni šef kabineta predsjednika Bugarske, Ivo Hristov. Njemu je prilijepljena  profrancuska i antibritanska etiketa, а to se u Bugarskoj automatski smatra proruskom. Njegovo prisustvo u sofijskoj predsjedničkoj palači stvara nemir samo po sebi, bez obzira što Hristov dosada nema većih ispada po ovom pitanju.

 

Ipak je vrlo moguće da su ovo samo spekulacije, igre slučaja i jeftin PR vladajućeg GERB-a protiv opozicije.

 

Ostaje činjenica da i Radev i Ninova svuda javno deklariraju svoju lojalnost Europskoj uniji i NATO savezu. Pa, tako, ukoliko BSP preuzme vlast u državi, neće biti nekih velikih promjena. Bugarska će ostati lojalna članica NATO-a i EU.

 

Bugarska neće postati niti nova europska Mađarska (koja je trn u oku Zapadu), niti Slovačka, koja sve više insistira na neutralnosti. Eventualno može postati Slovenija, koja ima principijelne pozicije prema svim stranama svijeta, što u osnovi nije slaba pozicija.

 

Ključno pitanje: Šta će biti sa Borissovom političkom karijerom?

 

I, naposljetku, dolazimo do vrhovne političke figure u bugarskoj politici zadnjih 15 godina. Po mnogima vitez-spasitelj Bugarske i još uvijek aktualni premijer – Boyko Borissov.

 

Pamtit će se njegovi podvizi iz perioda prije nego je postao premijer, kada je sa pozicije generalnog sekretara Ministarstva unutrašnjih poslova doslovno spasio Bugarsku od čeljusti mafije. Borissov se nekonvencionalnim metodama obračunao sa najvećim bugarskim zlom zvanom organizirani kriminal, ali potrebno je znati da je Boyko Borissov prvi bugarski političar od 1990.godine do danas koji je izašao kao pobjednik iz te borbe i tako zaslužio mjesto gradonačelnika Sofije, te onda i premijera Bugarske.

 

Borissov nije bio samo dobar policajac. On se itekako dokazao i kao odličan partijski rukovodilac, odličan premijer na unutrašnjem i još važnije na vanjskom planu. Tako, i SAD i EU, preciznije njihova vodstva, ne kriju da su u njemu imali najboljeg partnera na čitavom Balkanu. Velike zasluge za postignuto ima i Borissov ne zvanični savjetnik, bugarski prestolonasljednik i bivši premijer, Simeon Saxe-Coburg-Gotha, koji po mnogima i danas vuče konce u bugarskoj vanjskoj politici, a s obzirom na to da ih vuče prema Zapadu, i Brisel i Washington su zadovoljni.

 

Ali Borissov nije savršen, tj. njegovo okruženje počelo se kvariti. Dugogodišnja vladavina donosila je sve veće i veće poslove i provizije. Pojedinci su postali pravi milijarderi ne samo na razini Bugarske nego i u čitavoj regiji. Tako se i Borissov povezuje sa poslom sa češkom energetskom kompanijom, koja je preuzela sofijsku toplifikaciju. Da bi bila klasična bugarska priča, sofijski mediji i njegovi protivnici su požurili da ga preko te firme povežu izravno sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom (što nije dokazano) i da mu natovare da je ucijenjen i da vrši tajne usluge za Kremlj.

 

Tako se tvrdi, da je Borissov svjesno kandidirao Tsetsku Tsachevu za predsjedničkog kandidata, iako je ona imala najniži rejting i po mnogima je bila jedini mogući protukandidat koga je Rumen Radev realno mogao pobijediti.

 

Opet nikoga ni u Sofiji ni u Briselu ne zanima je li ovo točno ili nije. Bitno je da je priča plasirana i da se sada na veliko sumnja na Borissova i da je njegov rejting narušen s dvije strane (korupcijske i političke), tako da bugarska javnost više ne priča o pobjedniku izbora, već o Borissovoj političkoj budućnosti.

 

Prema poznavaocima bugarske političke scene postoje tri varijante raspleta događaja: 

  1. Da Borissov pobjedi na izborima u maju/svibnju 2019.godine i da razdoblje do parlamentarnih izbora 2021.godine iskoristi za mirnu predaju vlasti unutar partije (kao što je uradila Angela Merkel), naravno, u dosluhu sa Amerikancima i sa Europljanima. Po ovom scenariju, Borissov nasljednik je aktualni ministar za financije Vladislav Goranov. Radi se o bivšem londonskom đaku, koji će sigurno produžiti tvrdi prozapadni put zemlje. Prema ovom scenariju mogući su i prijevremeni parlamentarni izbori u drugoj polovini ove godine.
  2. Da Boyko Borissov i GERB izgube lokalne i europske izbore. U tom slučaju je jasno da slijedi nova Borissovova ostavka, ali je nejasno hoće li Vladimir Goranov biti jedini nasljednik. U tom slučaju nameću će se još neka rješenja: ministrica vanjskih poslova Ekaterina Zakharieva, aktualni potpredsjednik Vlade Tomislav Donchev i bivša ministrica unutrašnjih poslovaRumyana Bachvarova, koja se također smatra važnim kadrom. Prema ovom scenariju veliku ulogu u izboru imat ćeTsvetan Tsvetanov, jedna od ključnih figura GERB-a i čovjek od velikog povjerenja. Ali koga god od navedenih kandidata Tsvetanov bude izabrao svi su prozapadno i probritanski orijentirani, bez razlika.
  3. Da Borissov odbije predati partijsku i državnu vlast. Ovaj scenarij, iako malo vjerojatan, je moguć u slučaju da Zapad (zbog unutrašnjih nesuglasica koje postoje nakon dolaska Donalda Trumpa) podrži različite kandidate za Borissovog nasljednika i da nema zajedničkog stava. Onda slijedi dug i mukotrpan proces tranzicije, kojeg je, za Bugarsku, najbolje izbjeći.

 

Ljubljana/Skopje, 15.januar/siječanj 2019