Predsednički izbori u Srbiji 2017: Izbori u znaku Aleksandra Vučića

 

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira dešavanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES analizira aktuelna dešavanja u Srbiji povodom završnice kampanje za redovne predsedničke izbore, koji će se održati za 2.aprila 2017.godine. Iz analize "Predsednički izbori u Srbiji 2017: Izbori u znaku Aleksandra Vučića" objavljujemo najzanimljivije delove.

Predsednički izbori u Srbiji 2017:

Izbori u znaku Aleksandra Vučića

U Republici Srbiji izborna kampanja za redovne predsedničke izbore, koji će se održati 2.aprila 2017.godine ulazi u završnicu. Republička izborna komisija (RIK) je utvrdila da je na dan 17. marta 2017 ukupan broj birača registrovanih na izborima za predsednika Republike Srbije 6.724.172.

 

Na predsedničkim izborima učestvuje 11 kandidata: 1. Saša Janković, koga je predložila Grupa građana „Za Srbiju bez straha“  2. Vuk Jeremić, koga je predložila Grupa građana „Moramo bolje“ 3. Miroslav Parović, koga je predložio Narodni slobodarski pokret  4. Saša Radulović, koga je predložila Grupa građana „Dosta je bilo“  5. Luka Maksimović, koga je predložila Grupa građana Ljubiša Preletačević Beli, Beli – Samo jako  6. Aleksandar Vučić, koga je predložila koalicija Aleksandar Vučić - Srpska napredna stranka, Socijalistička partija Srbije - Ivica Dačić, Socijaldemokratska partija Srbije - Rasim Ljajić, Jedinstvena Srbija - Dragan Marković Palma, Partija ujedinjenih penzionera Srbije - Milan Krkobabić, Pokret socijalista - Aleksandar Vulin, Srpski pokret obnove - Vuk Drašković, Pokret Snaga Srbije – BK - Bogolјub Karić, Savez vojvođanskih Mađara - Vajdasági Magyar Szövetség - Ištvan Pastor  7. Boško Obradović, koga je predložio Srpski pokret Dveri  8. dr Vojislav Šešelј, koga je predložila Srpska radikalna stranka  9. dr Aleksandar Popović, koga je predložila Demokratska stranka Srbije (DSS)  10. Milan Stamatović, koga je predložila Grupa građana „Za zdravu Srbiju - Milan Stamatović“ 11. Nenad Čanak, koga je predložila Liga socijaldemokrata Vojvodine.

 

Na izborima u maju 2012.godine za predsednika Republike Srbije izabran je Tomislav Nikolić iz Srpske napredne stranke (SNS). Pred preuzimanjem predsedničke funkcije Nikolić je prepustio vođenje SNS-a Aleksandru Vučiću. Činjenica je, da je Nikolić za razliku od Borisa Tadića napustio funkciju predsednika stranke i poziciju predsednika Republike vratio u ustavne okvire. Naime, Tadić je neustavno uveo u Srbiji (polu)predsednički sistem. Kao neuspeh mandata predsednika Nikolića navodi se da je mogao dati veći doprinos regionalnoj saradnji te da nikada nije službeno posetio Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu kao dve najvažnije susedne države.

 

Od 2012.godine na političkoj sceni Srbije dominira Srpska napredna stranka (SNS) i Aleksandar Vučić.

Izborna kampanja u znaku Aleksandra Vučića

 

Izborna kampanja protiče u znaku Aleksandra Vučića aktuelnog predsednika Vlade Republike Srbije i predsedničkog kandidata koalicije okupljene oko SNS-a. To je i očekivano s obzirom da je Vučić lider vodeće političke stranke u Srbiji i istovremeno je predsednik Vlade Srbije.

 

Izborna kampanja Aleksandra Vučića je usmerena na ostvarivanje cilja da već u prvom krugu izbora bude izabran za predsednika Republike Srbije. Zbog toga je oko sebe okupio široku koaliciju političkih stranaka različitih programskih opredeljenja. Izbor u prvom krugu predstavljao bi znak političke nadmoći i istovremeno potvrda premoći SNS-a na političkoj sceni Srbije.

 

Veliki broj kandidata na predstojećim predsedničkim izborima u Srbiji je jasan pokazatelj da će predsednički izbori predstavljati prekretnicu u prekomponovanju političke scene. Pored Vučića od ostalih kandidata ističu se Saša Janković, bivši Zaštitnik građana (Ombdusmen), koji pokušava okupiti širi front simpatizera sa naglaskom na intelektualcima. Pored njega kandidat je i Vuk Jeremić, bivši ministar inostranih poslova Srbije za vreme vladavine Borisa Tadića, koji predstavlja svojevrsni recidiv prošlosti Tadićevog režima. Njegov program zasnovan je na kritici aktuelne vlasti, pre svega Aleksandra Vučića, i spušta se u mnoga područja koja nisu u ingerenciji predsednika države nego pre svega Vlade Srbije. Već deveti put za predsednika Srbije kandiduje se i Vojislav Šešelj, koji je uspeo zadržati jedan deo biračkog tijela, koji ima snažnu antizapadnu politiku i zalaže se za isključivu saradnju sa Rusijom. Verovatno niko od preostalih kandidata neće izazvati veću pažnju nego Luka Maksimović Beli, koji na specifičan način učestvuje u izbornoj kampanji i koji animira deo biračkog tela, koji predstavlja izraz revolta prema politici u Srbiji. On predstavlja osveženje na političkoj sceni i ništa više od toga.

Još uvek nerealizovana rezolucija EP o Srbiji – slučaj „Mobtel“

 

Evropska unija (EU) sa velikom pažnjom prati dešavanja u Srbiji posebno ispunjene njenih obaveza prema EU. O tome najilustrativnije govori rezolucija Evropskog parlamenta o Srbiji (2011/2886(RSP)), koja je donesena na plenarnom zasedanju EP u Strazburu 29.marta 2012.godine i koja još uvek u potpunosti nije realizovana.

 

Rezolucija EP je u osnovi veoma kritična do tadašnjih Tadićevih vlasti u Beogradu. U navedenoj rezoluciji u paragrafu 18 Evropski parlament izražava zabrinutost zbog ponavljanja optužbi po članu 359 krivičnog zakonika, koji se odnosi na zloupotrebu službenog položaja na osnovu kojeg su neopravdano zamrznuta sredstva brojnim preduzećima i pojedincima.

 

EP u paragrafu 19 poziva srpske vlasti, da odmah izvrše reviziju spornih privatizacija i prodaje 24 preduzeća, za koje Evropska komisija ima ozbiljne primedbe u pogledu njihove zakonitosti, posebno za preduzeća „„Mobtel“, Sartid“, „Jugoremedija“, „C market“ i „ATP Vojvodina“, te da odmah objave poverljive dokumente o njihovoj privatizaciji i prodaji, koji su bili označeni kao državna tajna što je u suprotnosti sa evropskim standardima. U vezi sa tim Evropska komisija upozorava, da je izuzetno važno sastaviti temeljit i pošten registar javne imovine, da se obezbedi siguran i predvidljiv poslovni ambijent, pobrine se za vraćanje privatne svojine te se privatnim interesom spreči otuđivanje javne imovine. U modernim evropskim ustavima privatna svojina je neprikosnovena i nedodirljiva. Fokus u spornim prodajama je na kompaniji Mobtel, koji je nezakonito prodan u iznosu većem nego sve ostale privatizacije u Srbiji zajedno.

 

EU je posebnu pažnju namenila slučaju sporne prodaje kompanije  „Mobtel“, zbog uloge Borisa Tadića i Mlađana Dinkića, te njihovog partnera Martina Schlaffa iz Austrije, bivše evropske komesarke Benite Ferrero-Waldner,bivšeg austrijskog vice-kancelara Huberta Gorbacha i mnogih drugih. Septembra 2011.godine je austrijski parlament imenovao istražnu komisiju koja je istražila i sve nezakonitosti u vezi prodaje kompanije Mobtel. O ovom slučaju istragu vodi i austrijsko državno tužilaštvo. Odmah posle imenovanja parlamentarne istražne komisije bivši austrijski kancelar Wolfgang Schüssel podneo je ostavku na mesto poslanika u austrijskom saveznom Parlamentu. U vezu sa Martinom Schlaffom dovodi se i aktuelni predsjednički kandidat Vuk Jeremić i otvara se pitanje netransparentnog finansiranja izuzetno skupe njegove izborne kampanje.

 

Po prvi put na prostorima EU i država koje žele priključenje EU pojavljuje se primer nezakonitog oduzimanja licence za poslovanje kompanije Mobtel u većinskom vlasništvu Bogoljuba Karića. Predsednik tadašnje vlade Srbije Vojislav Koštunica je proglasio Bogoljuba Karića na sednici vlade veleizdajnikom tako što navodno koristi mobilnu telefoniju kompanije Mobtel za špijuniranje srpske vlade u korist kosovske vlade što predstavlja tipičan politički konstrukt. Zbog toga je Vlada Srbije oduzela licencu Mobtelu i kompanija je nezakonito oduzeta i kasnije prodana. Paralelno je represivni aparat poslao kordon policije da sa civilima i fantomkama preuzmu kompaniju u privatnom vlasništvu, uhapse menadžment i ugase popularnu BK televiziju. Vlast još uvek nije ispravila nanesenu nepravdu i BK televiziji nije vraćena odnosno dodeljena licenca odnosno nacionalna frekvencija za rad.

 

Zbog toga EU istrajava na vladavini zakona i zaštiti privatne svojine i investicija. Država koja to ne poštuje ne može postati članica EU. Vlada Vojislava Koštunice je tada najgrublje prekršila postojeće zakone kako bi eliminisala političkog konkurenta, Bogoljuba Karića i njegov Pokret Snaga Srbije (PSS), koji je na izborima zajedno sa drugim strankama porazio Koštuničinu Vladu i njegovu koaliciju. EU još uvek prati dešavanja u vezi kompanije Mobtel i BKTV.

Ukidanje viza između BiH i Kosova – doprinos regionalnoj saradnji

 

Nedavno je u Sarajevu održan samit „Western Balkans 6“ na kojem su učestvovali premijeri šest država Zapadnog Balkana uz visoke zvaničnike EU i ministra inostranih poslova Italije. Pre nekoliko godina EU je ukinula vizni režim za države Zapadnog Balkana. To je bila više od dvije decenije nepravedna politika i kazna EU prema svim građanima Zapadnog Balkana, jer EU, između ostaloga, temelji na slobodnom kretanju ljudi, robe, usluga i kapitala. Bosna i Hercegovina i Kosovo su dve zemlje koje još uvek imaju međusobno veoma strog vizni režim. Zašto premijeri šest država Zapadnog Balkana, posebno premijer Srbije Aleksandar Vučić nije upotrebio svoj uticaj na srpske predstavnike u institucijama BiH da pristanu na ukidanje viza za građane Kosova i da Kosovo ukine vize građanima BiH. To bi bio doprinos regionalnog stabilnosti i saradnji. O tome na sarajevskom summitu nije bilo ni reči, a od toga bi imale koristi sve etničke zajednice u BiH i na Kosovu. To bi bio primer regionalne saradnje, jer ako postoji strog vizni  režim između dve zemlje tu je teško govoriti o saradnji u pravom značenju te reči.

 

Analitičari smatraju da je Aleksandar Vučić dao značajan doprinos regionalnoj saradnji ali istovremeno upozoravaju da pojedinci iz njegovog okruženja vrlo često destabilizuju region zbog svojih svađalačkih nastupa. Verovatno će Vučić biti prisiljen zahvaliti jednom delu svojih sadašnjih saradnika (svađalica), jer se račun za njihovo ekscesno ponašanje na kraju šalje njemu.

 

Situacija u regionu je u znaku rivaliteta između srpskih i albanskih političara. Vučić je uspio d0brim delom eliminisati Hrvatsku kao regionalnog igrača i zbog toga su primetne hrvatske frustracije, koje pokušava kompenzirati svojim dodatnim angažmanom u Bosni i Hercegovini sa idejama o trećem entitetu ili predstavljanju bosanskohercegovačkih Hrvata kao jedinih odnosno isključivih nosilaca evropskih vrednosti što ne odgovara stvarnosti. Hrvatska često zloupotrebljava svoje članstvo prvenstveno u EU, a delom i u NATO-u za ostvarivanje svojih interesa u regionu. Verovatno će svoje aktivnosti intenzivirati prema BiH posle konačne arbitražne odluke u sporu oko granice između Hrvatske i Slovenije te presude u žalbenom postupku tzv. hrvatske šestorke pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše SFRJ (ICTY). Zbog toga će hrvatski premijer Andrej Plenković (HDZ) morati čvršće preuzeti kormilo u svoje ruke, jer mu sada pojedini centri moći nekontrolisano vode državu bez njegovog prethodnog znanja.

 

Nastavak briselskog dijaloga između zvaničnog Beograda i Prištine biće jedan od prioriteta na kojem će insistirati EU. Upravo su Jeremić i Tadić najzaslužniji da je pregovore u vezi Kosova 2010 preuzela EU umjesto UN i time je anulirana rezolucija SB 1244 (1999) te su Zapad i EU postali posrednici u dijalogu.

 

Odnos prema Bosni i Hercegovini i dalje će biti test za Vučića. Međutim, u Srbiji živi oko 1,5 miliona građana koji su poreklom iz BiH i predstavljaju značajan deo biračkog tela. Odnos prema Crnoj Gori i srpskoj zajednici u toj državi morat će biti transparentan i građen na međusobnom poverenju, jer posle neuspelog državnog udara odnosi između te dve države mogu postati još osetljiviji.

Izbori za novog  lidera opozicije

 

Veliki broj kandidata na predsedničkim izborima je pokazatelj rascepkanosti opozicije. Da je opozicija uspela da se dogovori oko jednog kandidata na predsedničkim izborima predstavljali bi daleko ozbiljnijeg protivnika za Aleksandra Vučića, koji je izjavio da ga je upravo opozicija naterala da se kandiduje za predsednika Srbije. Upravo zbog rascepkanosti opozicije ovi izbore predstavljaju izbore za novog lidera opozicije i ovi izbori stvorit će novog lidera opozicije. Očekuje se da će posle ovih izbora Janković i Jeremić osnovati nove političke stranke. Prekomponovanje stranačke scene uzdrmat će jedan deo postojećih stranaka na političkoj sceni Srbije.

 

Predsednički izbori u Srbiji će biti prvi izbori od pada Slobodana Miloševića na kojima neće biti posmatrača OESCE/OEBS pošto je veoma kratak rok da bi OSCE mogao organizovati posmatrače. Zbog toga je važno da Regulatorno telo za elektronske medije (REM) prati izbornu kampanju i omogući približno podjednaku zastupljenost kandidata u medijima na šta je svoje primedbe već iznela opozicija. Pored toga Crkve posebno Srpska pravoslavna crkva (SPC) i verske zajednice se moraju vratiti u ustavne okvire sekularizma, koji je u Srbiji u određenoj meri duže vreme ugrožen.

Status srpsko-ruskog humanitarnog centra u Nišu

 

Srbija ima važan geopolitički položaj, kojem još veći značaj daje broj država sa kojima graniči. To predstavlja svojevrsnu odgovornost za Srbiju. Dugoročno Srbija neće moći izdržati sa spoljnom politikom koja temelji na četverouglu EU-Rusija-SAD-Kina uključujući i Pokret Nesvrstanih, već će se morati jasno opredeliti šta je njen spoljnopolitički i strateški prioritet.

 

Ključni test za spoljnu politiku predstavljat će budući status Srpsko-ruskog humanitarnog centra u Nišu. Rusija zahteva od Srbije da se Srpsko-ruskom humanitarnom centru i njegovim zaposlenima dodeli diplomatski status odnosno imunitet. Analitičari upozoravaju da bi dodeljivanje diplomatskog imuniteta faktički predstavljalo ozakonjenje prve ruske vojne baze na teritoriji Srbije, jer je opšte poznato da se taj centar koristi i kao vojna baza za rusku vojnu intervenciju u Siriji.

 

Međunarodni institut IFIMES smatra da će Aleksandar Vučić posle izbora za predsednika Srbije biti suočen za izazovom koga izabrati na mesto predsednika Vlade Srbije i kako osigurati ekonomski prosperitet i blagostanje za građane Srbije pri čemu će biti važno nastaviti strateško partnerstvo sa Nemačkom. Pri tome je važno zaustaviti trend iseljavanja iz Srbije te obezbediti skladnost međuetničkih odnosa unutar Srbije i između država u regionu. Zbog toga će biti prisiljen da se distancira od pojedinih političara unutar i izvan Srbije, koji nanose štetu njegovom i imidžu Srbije. Biće važno obezbediti opšti konsenzus o budućnosti Srbije ali i regiona. Izborom Vučića za predsednika Srbije očekuje se da započne nova kvalitetnija epoha za budućnost Srbije i regiona. Očekivanja od Vučića su velika, dok istovremeno ukoliko želi zadržati ulogu lidera u regionu, mora napraviti značajnije iskorake, jer u suprotnom njegovu poziciju može preuzeti neki novi regionalni lider. Primer Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE) u Makedoniji je ilustrativan i poučan za sve političare kako ne treba voditi državu.

 

Ljubljana, 23.mart 2017