Zapadni Balkan u 2010.godini

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovito analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Hannes Swoboda, član Evropskog parlamenta (EP), član odbora EP za vanjsku politiku, potpredsjednik političke skupine S&D u EP i izvjestitelj EP za Hrvatsku, u svom članku s naslovom „Zapadni Balkan u 2010.godini: korak naprijed, dva koraka unazad?“ predstavlja pregled trenutne situacije na zapadnom Balkanu i regiji u 2010.godini, s posebnim naglaskom na ulozi

Hannes Swoboda, MEP

  • član Evropskog parlamenta (S&D/SPÖ)
  • potpredsjednik političke skupine S&D u EP
  • član Odbora EP za vanjsku politiku
  • izvjestilac EP za Hrvatsku

ZAPADNI BALKAN U 2010.GODINI: KORAK NAPRIJED, DVA KORAKA UNAZAD?


Španjolsko predsjedavanje EU je od početka ove godine povodom brojnih prilika potvrdilo svoju želju, da proces integracije država zapadnog Balkana u EU postane jedna od njegovih prioriteta. Kraj 2009. i početak 2010.godine donijeli su nekoliko uspjeha i šansi za integraciju regije, ali i nekoliko značajnih neuspjeha. U ovom trenutku Hrvatska je jedina država, sa kojom se faktički odvijaju pristupni pregovori. Sve uključene strane snažno nastoje, da bi poglavlja pristupnih pregovora zaključili još u ovoj godini. Kao što znamo, takav optimizam nije izražen prvi put i očekivanja glede završetka pregovora sa Hrvatskom bila su vrlo visoka i 2008.godine. Čini se, da u regiji svaki uspjeh prate poprilična razočarenja.

Među značajnijim uspjesima posljednjih nekoliko mjeseci je svakako ukidanje viza 19.decembra/prosinca 2009.godine za građane Srbije, Makedonije i Crne Gore, koji sada imaju pravo bez viza putovati u države Evropske unije. Građani Bosne i Hercegovine i Albanije, koji zbog neispunjenja brojnih tehničkih zahtjeva nisu bili uvršteni na bijelu schengensku listu su tu činjenicu primili vrlo negativno. To je preraslo čak u sve veće nepovjerenje u evropske institucije i razočarenje u evropsku budućnost. Pored toga realizaciju bezviznog režima prati niz zloupotreba nesavjesnih pojedinaca, koji su svojim obeshrabrenim građanima obećavali bolji život i zaposlenje u državama EU. Ti incidenti su vrlo negativno utjecali na evropsko javno mnijenje i moraju biti predmet ozbiljne rasprave političkih lidera na zapadnom Balkanu. Na sreću ta poteškoća bila je brzo riješena.

Nekoliko tjedana kasnije u Hrvatskoj izbor proeuropski usmjerenog predsjednika može se smatrati uspjehom. Predsjednik Ivo Josipović je već u prvom mjesecu svog mandata pokazao, da se zauzima, da bi cijeli zapadni Balkan postao mirna regija, gdje se konflikti rješavaju pomoću pregovora i razgovora. U tom smjeru je bilo puno više nastojanja usmjerenih ka regionalnom povezivanju, ipak pri tome se moglo opaziti i nekoliko neuspjeha. Neuspješna konferencija na Brdu kod Kranja u Sloveniji, koja je održana marta ove godine, pokazala se kao značajan iskorak unazad. Namjera susreta, koji je bio organiziran na inicijativu Hrvatske i Slovenije bilo je potražiti zajedničke putove za integraciju regije u EU, ipak je taj događaj bio u sjenci odsutnosti Srbije i predstavnika španjolskog predsjedništva EU. Na sreću konferencija u Sarajevu, koja je bila 2.juna/lipnja 2010 i na kojoj su sudjelovali ministri vanjskih poslova regije i država članica EU te predstavnici SAD, Turske, Rusije i OSCE, zaključena je uspješno. Evropska unija ponovno je potvrdila svoju privrženost uključivanju svih država regije u članstvo EU.

KONFLIKT IZMEĐU SRBIJE I KOSOVA OSTAJE GLAVNI IZAZOV U 2010.GODINI

Konflikt između Srbije i Kosova ostaje glavni izazov u 2010.godini. Iako je Srbija pokazala dosta visoku razinu političke zrelosti glede svog odnosa do tog pitanja dvije godine poslije proglašenja nezavisnosti Kosova. Ipak je njena nacionalna i međunarodna politička retorika još uvijek previše usmjerena oko konflikta što sprječava napredak te države i regije na području regionalne integracije. Tako srbijansko kao i kosovsko političko vodstvo kroz ogromna diplomatska nastojanja i resurse ulažu ogromne napore na pitanju (ne)priznavanja, umjesto da se bave urgentnim nacionalnim i regionalnim socijalno-ekonomskim problemima, koji utječu na svakodnevni život ljudi. Taj konflikt ne bi se smio koristiti kao izgovor za nerješavanje važnih problema, jer ukoliko oni ostanu neriješeni, to će dodatno prolongirati integraciju te dvije države u EU.

Uskoro se očekuje i mišljenje Međudržavnog suda o proglašenju nezavisnosti Kosova. Možemo se nadati, da će na osnovu posebnih argumenata poslije odluke suda Srbija i Kosovo uspjeti uspostaviti novi dijalog, pomoću kojeg će opredijeliti svoje buduće odnose i razjasniti ulogu Srbije na Kosovu. EU bi morala pri tome pomoći objema stranama, da razviju strategiju, koja je nedvosmisleno u interesu svih građana Kosova. Strategija bi morala uključivati priznavanje opravdanog interesa Srbije za blagostanje kosovskih građana, koji pripadaju srpskoj zajednici i njihovo uključivanje u različite razine odlučivanja.

Sa pozitivnog vidika treba gledati na posljednje lokalne izbore na kojima je opaženo znatnije sudjelovanje srpske manjine u tom procesu, što kaže na spremnost, da izborom svojih predstavnika preuzmu političku sudbinu u svoje ruke. Priznati treba i to, da je kosovsko vodstvo uspjelo uspostaviti dobre međususjedske odnose sa svim vladama u regiji, koje su na to bile spremne odazvati se, posebno s Hrvatskom. To je još jedna prilika za Hrvatsku, da igra vodeću ulogu u regiji kao most, koji povezuje na primjer Kosovo i Srbiju.

Kao što je izjavila Evropska komisija Hrvatska je sada ušla u posljednju fazu procesa pristupnih pregovora za ulazak u EU. U posljednjih nekoliko mjeseci 2009.godine učinjeni su brojni značajni iskoraci naprijed: poglavlje o financijskim uslugama, zaštiti potrošača i zdravstvu zatvoreni su i u decembru 2009 već peti put sastao se Stabilizacijsko-asocijacijski odbor EU i Hrvatske. Pred božićem je bilo zatvorenih još nekoliko poglavlja. Među preostalim poglavljima, koja su još otvorena, najzahtjevnije je poglavlje o pravosuđu. To znači, da Hrvatska mora izručiti brojna dokumenta, koje je tražio glavni tužitelj ICTY Serge Brammertz u vezi sa predmetom hrvatskog generala Ante Gotovine. Hrvatska do sada, naime, nije pokazala pune spremnosti za suradnju, što se tiče izručivanja dokumenata povezanih sa izdavanjem vojnih zapovijedi za vrijeme operacije „Oluja“ odnosno nije se potrudila, da bi te dokumente pronašla.

RJEŠEVANJE GRANIČNOG SPORA IZMEĐU HRVATSKE I SLOVENIJE

Hrvatsku i Sloveniju još uvijek čeka nekoliko prepreka prilikom rješavanja graničnog spora. U Sloveniji je 6.juna/lipnja 2010 održan referendum na kojem su birači odlučivali o zakonu o rješavanju graničnog pitanja između dva susjeda. Slovenci su podržali sporazum u skladu sa kojim bi granično pitanje bilo rješavano putem međunarodne arbitraže, koju su potpisali hrvatska premijerka Jadranka Kosor i slovenski predsjednik vlade Borut Pahor te ratificirala oba parlamenta i tako otvorili vrata svojoj susjedi za ulazak u EU.

Hrvatska se suočava i sa drugim izazovima, koji bi mogli ugroziti njen općenito dobar imidž, kojeg ima u EU. Posebno mora ubrzati svoja nastojanja za rješavanje pitanja oduzimanja stanarskih prava na njenoj teritoriji od 1991-1995.godine čime bi doprinijela rješavanju vrlo značajnog regionalnog problema izbjeglica i raseljenih osoba. Iako se taj problem treba rješavati na regionalnog razini i uz pomoć nevladinog sektora, Hrvatska bi trebala zauzela aktivniji pristup i tako biti dobar primjer svojim susjedima.

TRENUTNI POLITIČKI IZAZOVI U BOSNI I HERCEGOVINI

Jasno je, da se možda najvažnija pitanja i konflikti u regiji mogu riješiti samo na regionalnog razini uključivanjem svih strana kao i poticanjem treće strane, da se uključi i radi kao medijator i kao što smo već naveli gradi mostove. Tako će biti moguće trenutne političke izazove u Bosni i Hercegovini, koji su nastali zaradi kompleksnosti te države lakše riješiti, ukoliko budu njeni susjedi, Hrvatska i Srbija, igrali konstruktivniju i pomirujuću ulogu. Isto važi za druga regionalna pitanja, koja rijetko poznaju granice, kao što su organizirani kriminal, krijumčarenje i korupcija. Pitanje romske populacije i posebni izazovi sa kojim se Romi suočavaju na zapadnom Balkanu je upravo pitanje, kojeg bi nedvosmisleno trebalo rješavati na regionalnog razini odgovornim uključivanjem svih predsjednika vlada i naravno konkretnijim nastojanjima lidera EU i vlada država EU.

PITANJE IMENA MAKEDONIJE I KRIZA ALBANSKOG PARLAMENTA

Kada sastavljamo bilancu stanja zapadnog Balkana za 2010.godinu ne možemo mimo dvije značajne točke: pitanje imena Makedonije i krize albanskog parlamenta. Pri tome nažalost moramo osuditi nedovoljnu političku zrelost uključenih strana za postizanje prihvatljivih kompromisa, pomoću kojih bi sačuvali svoj ugled. Kao što sam nedavno predlagao rezoluciju Evropskog parlamenta o procesu integracija Albanije moraju obje strane potražiti rješenje za konflikt glede izbornih postupaka. Od svih strana očekujemo odgovarajuće kompromisne prijedloge. U toj fazi su se vlada i opozicija dogovorili, da će kao medijatore u krizi prihvatiti zastupnike Evropskog parlamenta.

Ukoliko nam 2010.godina ne donese rješenja za sve probleme sa kojima se suočavaju države zapadnog Balkana, da bi njihova evropska budućnost postala stvarnost, osigurajmo da barem važni akteri kao što su Hrvatska, djeluju kao pokretačka snaga i daju primjer cijeloj regiji čime bi dokazali da se može suradnjom postići konkretni, i evropski rezultati.

Ljubljana, 08.juni/lipanj 2010