Izrael između mirovnjaka i ratnika

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Iz opsežnog istraživanja „Izrael između mirovnjaka i ratnika“ pred prijevremenim parlamentarnim izborima u Izraelu, koji će se održati 10. februara/veljače 2009.godine, objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

IZRAEL I PARLAMENTARNI IZBORI 2009

U Izraelu će se 10. februara/veljače 2009. godine održati već osamnaesti (prijevremeni) izbori za izraelski parlament (Knesset) od proglašenja nezavisnosti 1948. godine. Izbori će se odvijati prema proporcionalnom sistemu u kojem je cjelokupna država jedna izborna jedinica.

5.278.985 birača će moći glasati na 9.263 birališta (uključujući 194 birališta u bolnicama i 56 u zatvorima) za izbor 120 poslanika/zastupnika u jednodomnom parlamentu. Na izborima za ulazak u parlament nadmeću se 34 političke stranke i liste. Glavne političke stranke odnosno koalicije su: Kadima, Likud, Laburisti, Yisrael Beiteinu, Shas, Mafdal, Meretz, Gil, Arapska lista…

Prijevremeni izbori, koji su peti po redu u posljednjih 12 godina, postali su neizbježni, kada mandatarka i aktualna ministrica vanjskih poslova Tzipi Livni (Kadima) nije mogla sastaviti vlade, jer nije podlegla pritiscima vjerske stranke (Shas), koja je pokušala iznuditi veću socijalnu potporu i izuzimanje statusa Jeruzalema iz pregovora s Palestincima.

Ako analiziramo rezultate posljednjih triju izbora primjećujemo, da je neposredni uzrok raspada vlade i prijevremenih izbora povezan sa Palestincima. Poslije posljednjih izbora 2006.godine i poslije historijskog jednostranog povlačenja iz Gaze tadašnji premijer Ariel Sharon nije mogao umiriti duhove u svojoj stranci. Sharon i istomišljenici unutar Likuda (Ehud Olmert, Tzipi Livni) osnovali su stranku desne sredine (Kadima).

Izbori 2001.godine bili su rezultat propalih pregovora premijera Ehuda Baraka sa Palestincima (Camp David II). Slično se dogodilo i 1998.godine tadašnjem premijeru Benjaminu Netanyahuju poslije propalih pregovora s Palestincima u Way River-u.

IZRAELSKA POLITIKA U KONTINUIRANOJ KRIZI

Generalno mišljenje je, da je izraelska politika u kontinuiranoj krizi sve od mirovnog sporazuma s Palestincima sa početka 90-ih godina prijašnjeg stoljeća. Izraelsko izborno tijelo razdijeljeno je i bipolarno (crno-bijelo). Političari su podijeljeni u dva tabor: političari, koji nastoje osigurati mir i političari, koji pokušavaju spriječiti mir. Pri tome političke stranke ne nude alternativnih programa na području socijale, ekonomije i zapošljavanja.

Dolazeći izbori razlikuju se od prijašnjih u slijedećim razlozima:

  1. Nedostatak i nestanak karizmatičnih historijskih političara – u prvi plan su došli drugo i treće razredni političari.
  2. Nepostojanje zajedničkih projekata i programa - imamo 34 stranke i liste, koje kandidiraju za parlament, 2006.godine je bilo od 30-tak stranaka, izbranih je bilo samo 12 uz najniži izlazak na izbore, koji je iznosio 64%.
  3. Tradicionalno najveće stranke teško bi same sastavile vladu. Na prijašnjim izborima Kadima je bila relativni pobjednik izbora, iako je bila osnovana iste godine kada su bili izbori (2006.godine)
  4. Izraelski izbori postali su nekakva vrsta referenduma o vanjskoj politici (prije svega u odnosu prema Palestincima) i to na račun unutarnjih odnosa u državi, jer se ekonomska kriza povećava.

Na osnovu navedenih činjenica vidljivo je, da su februarski izbori nastavak radikalnog političkog prevrata, koji traje od 1977.godine kada je Likud pobijedio Laburiste, koji su bili na oblasti sve od 1948.godine. Isti prevrat dogodio se 1992.godine, kada su se Laburisti ponovno vratili u prvi plan izraelske politike.
Očekivati je, da će se na ovim izborima na izraelsku političku scenu vratiti stranka Likud, koja se 2005.godine raspala, ali samo kao relativni pobjednik izbora, jer sama neće moći sastaviti vladu. Ovi izbori nacrtat će novi politički zemljovid Izraela i snažno obilježiti dalju sudbinu velike tri stranke (Kadima, Likud i Laburisti).

Izbori za stranku Kadima nisu važni samo zbog sudbine Tzipi Livni, nego i zbog sudbine stranke, koja je izabrala srednji put i okupila značajne figure desnice i ljevice. Izbori će odlučivati i o sudbini Laburističke stranke, koja je dugo godina bila najvažnija na političkoj sceni. Analitičari prognoziraju toj stranci stagnaciju zbog nedostatka ideološkog i socijalnog identiteta u izraelskom društvu.

Pitanje je, da li će stranka Likud postati prva ili druga stranka i da li će Benjamin Natanjahu postati mandatar ili dio koalicije pod vodstvom Kadime. Likud ima teoretsku mogućnost, da sastavi vladu bez Kadime i Laburista uz podršku vjerskih doseljeničkih stranaka (Shas, Yisrael Beiteinu, Mafdal) i stranke Gil.

POLITIČKI FAVORITI I MIROVNI PROCES

Centralna tema političkih programa svih stranaka, još posebno velike trojke je palestinsko pitanje i mirovni proces, gdje između stranaka nema suštinskih razlika.

Laburistička stranka, kao najstarija politička stranka u Izraelu, osnovana je 1930.godine, ima najrealističniji pogled na mirovni proces. U vrijeme, kada su bili na vlasti, je u Oslu 1992.godine bio potpisan mirovni sporazum između PLO i Izraela.

Laburistička stranka je privržena miru i kao sugovornika ne vidi samo palestinsku samoupravu. Spremni su pregovarati sa Hamasom pod tri uvjeta, i to: 1. da Hamas prizna Izrael, 2. razoružanje i 3. priznanje mirovnih sporazuma između Izraela i palestinske uprave. Vjerojatno stranka sama ne bi mogla sastaviti vlade i biće dio široke koalicije. Njihova politika prema mirovnom procesu zavisit će od glavnog koalicijskog partnera.

Likud je bio osnovan 1973.godine. Ideološki korijeni sežu u Betar, kao liberalni i nacionalistički pokret pod vodstvom Zeeva Jabotinskog. Predstavlja glavnu opoziciju Ben Gurionovi stranki Mabai (današnji Laburisti). Stranka je došla na vlast 1977.godine, kada je Menahim Begin prvi put od osnivanja države Izrael 1948.godine porazio Shimona Peresa i Laburiste. Likud se tradicionalno suprotstavlja izraelskom povlačenju sa okupiranih teritorija, ipak su upravo oni potpisali prvi mirovni sporazum sa Egiptom 1979. godine. To su ponovili još 2005.godine, kada je tadašnji premijer i vođa Likuda Ariel Sharon, jednostrano povukao izraelske jedinice iz Gaze. Sadašnji vođa Likuda Benjamin Netanjahu je vrlo nepopustljiv prema palestinskim zahtjevima, što ne znači, da će tako biti i ako dođe na vlast, jer je u vrijeme svog mandata 1998.godine vrlo ozbiljno pregovarao sa Yasserom Arafatom.

Prije četiri godine osnovana je stranka Kadima, što na hebrejskom jeziku znači »naprijed«. Za vrlo kratko vrijeme postala je jedna od najvećih stranki izraelske politične scene. Stranka je privržena mirovnom procesu i mirovnom planu. Prema njihovom mišljenju je jednostrano povlačenje iz Gaze 2005.godine otvorilo put za nastavak mirovnog procesa. U slučaju njihove pobjede na izborima Izrael će nastaviti sa jednostranim povlačenjem iz nekih dijelova Zapadne obale i definitivno zacrtati istočne granice Izraela. Kadima se protivi svakom obliku suradnje sa Hamasom u mirovnom procesu.

ISTRAŽIVANJE JAVNOG MNIJENJA

Podaci o uzorku:

  • Uzorak: slučajan troetapni
  • Veličina uzorka: 1.123 ispitanika (punoljetni građani oba pola)
  • Metodologija: telefonska anketa
  • Period: od 18. do 23.01.2009
  • Stepen pouzdanosti: 95%
  • Kontrola: na 10% uzorka
  • Standardna devijacija +/-3
  • Teritorija: Država Izrael

KOGA BI STE BIRALI AKO BI PARLAMENTARNI IZBORI U IZRELU BILI DANAS?

LIKUD 25,8%
KADIMA 20,1%
YISRAEL BEITEINU 10,0%
LABURISTI 8,4%
SHAS 7,5%
MAFDAL 5,8%
GIL 3,6%
ARAPSKA LISTA 3,5%
OSTALI 15,3%

Ljubljana, 29. januar/siječanj 2009